O tejemmumu

1.23. Poglavlje o tejemmumu

Tejemmum će biti ispravan, ako se zadovolji osam uslova (šartova):

- Prvi: nijet.

1. Njegova suština: ogleda se u spoju srca sa činom.[1]

2. Njegovo vrijeme: kada se rukama dotiče zemlja kojom ćemo uzeti tejemmum.[2]

3. Uvjeta (šartovi) za ispravnost nijeta ima tri:

a) islam,

b) temjiz (razboritost),[3]

c) znanje o onome što se zanijeti.

4. Za ispravnost tejemmunskog nijeta za namaz uslovljava se jedna od tri stvari:

a) da se zanijeti čistoća (taharet),

b) da se zanijeti dozvoljenost klanjanja namaza,

c) ili da se zanijeti ciljani ibadet, koji ne bi bio ispravan bez čistoće.

Stoga, osoba neće klanjati sa tejemmumom, ako zanijeti samo tejemmum ili ga zanijeti za učenje Kur'ana, a pritom nije džunub.[4]

- Drugi: opravdanje (uzur) koje dopušta tejemmum. Poput:

1. udaljenost od vode jednu (arapsku, morsku, nautičku) milju (1,85 km), pa čak i u gradu,[5]

2. dobijanje bolesti,[6]

3. hladnoća za koju se strahuje da može naštetiti ili prouzrokovati bolest,[7]

4. strah od neprijatelja,[8]

5. žeđ,[9]

6. potreba za tijestom, a ne potreba za kuhanjem čorbe,[10]

7. nedostatak oruđa,[11]

8. bojaznost da će dženaza-namaz ili bajram-namaz proći, pa makar dopunom namaza[12] (bina, nadogradnja, doklanjavanje, nastavljanje[13]).[14]

Strah od prolaska džume-namaza i namaskog vremena (vakta) ne spada u opravdanja.[15]

- Treći: Da se tejemmum uzima sa čistom tvari koja spada u zemljane oblike (materije), poput zemlje, kamena, pijeska[16], a ne poput drva, srebra i zlata[17].

- Četvrti: Obuhvatanje meshom svih mjesta koja su predviđena za mesh.

- Peti: Da osoba potire (čini mesh) cijelom šakom ili njenim većim dijelom, tako da nije dozvoljeno da osoba potire sa dva prsta, čak i kada bi ponavljala sve dok ne obuhvati mjesto predviđeno za mesh, za razliku od potiranja (mesha) glave[18].

- Šesti: da tejemmum bude sastavljen iz dva doticanja zemlje unutrašnjim dijelovima šaka, pa čak i na jednom mjestu[19].

Dva doticanja se mogu zamijeniti posipanjem zemlje po tijelu, ako osoba potire (čini mesh) sa nijetom tejemmuma.[20]

- Sedmi: Prestanak radnji koje kvare tejemmum, poput hajza, nifasa i hadesa (fikhske nečistoće).

- Osmi: Odstranjivanje tvari koje sprječavaju dospijevanje vode do tijela, poput voska i masti.[21]

Uzrok (sebeb) tejemmuma i uslovi (šartovi) njegove obaveznosti su kao oni spomenuti u poglavlju o abdestu.[22]

Ruknovi tejemmuma su: mesh po rukama i mesh po licu.

Tejemmum ima sedam sunneta:

1. proučiti Bismillah na početku,

2. redoslijed (tertib),

3. neprekidnost (kontinuitet, muvalat),

4. pomjeriti ruke naprijed nakon što smo ih stavili na zemlju,

5. pomjeriti ih nazad,

6. protresti ih,

7. razmaknuti prste.

Lijepo je (mendub) da osoba, koja se nada vodi prije isteka namaskog vremena (vakta), odgodi tejemmum.[23]

Obavezno je (vadžib) odgoditi tejemmum zbog obećanja za vodu, pa čak ako osoba strahuje da će trebati naklanjavati (kada, kaza).[24]

Takođe, obavezno je (vadžib) odgoditi tejemmum zbog obećanja za odjeću[25] ili mješinu[26], pod uslovom da osoba ne strahuje da će trebati naklanjavati.

Obavezno je (vadžib) tražiti vodu[27]do razdaljine od 400 koraka (740 m)[28], ako osoba smatra da je voda blizu[29] i ne strahuje za svoju sigurnost, u suprotnom, neće tražiti vodu[30].

Obavezno je (vadžib) zatražiti vodu od onoga koji je posjeduje, ako se radi o situaciji kada ljudi nisu gramzivi.[31]Ako je ne da bez njene stvarne cijene (semeni-misl), osoba je mora kupiti, ako posjeduje novac koji prevazilazi lične troškove.[32]

Osoba može da klanja sa jednim tejemmumom koliko hoće farz-namaza (obaveznih namaza) i nafila-namaza.[33]

Ispravno je uzeti tejemmum prije nastupa namaskog vremena (vakta).

Ako je većina tijela ranjenika ili pola njegovog tijela u ranama, uzet će tejemmum.[34] A ako je većina njegovog tijela zdrava, oprat će zdrav dio, a potrat po ranjenom dijelu. Ranjenik neće spajati između pranja i tejemmuma.[35]

Tejemmum kvare stvari koje kvare abdest, te mogućnost upotrebe dovoljne količine vode.

Osoba kojoj su amputirane obje ruke i noge, a na licu ima ranu, klanjat će bez tahareta (abdesta i tejemmuma) i neće ponavljat namaze.[36]

Izvor: Nuru-l-idah (Svjetlost tumačenja) , Hanefijski fikh, Hasan ibn Ammar eš-Šurunbulali, Uvod, prijevod i komentar: Jusuf Džafić, Knjižarska kuća PLANJAX KOMERC doo Tešanj, 2017.

---

[1] Tj. nijet srca treba da se poklapa sa djelom koje se nijeti, da budu u suglasju (akordu). Lijepo je donijeti nijet i riječima, kao npr.: Nevejtu en etejemmeme li edži-s-salati ve li ref'i-l-hadesi tekarruben ilellahi teala (Odlučih da uzmem tejemmum radi namaza i uklanjanja hadesa, kako bih se približio Uzvišenom Allahu). [2] Nijet se može donijeti i prije, nego je ovo krajnje vrijeme za njegovo donošenje. [3] Temjiz (razboritost) se stiče, u prosjeku, sa navršenih 7 godina života. Pod temjizom se misli na doba otkada se dijete može brinuti za sebe, tj. može bez pomoći odraslih jesti, oblačiti se, obuvati, obavljati malu i veliku nuždu, održavati higijenu i sl. Između raznih metoda utvrđivanja doba temjiza, po nama, najbolja je ona koja smatra da dijete postaje razborito onda kada zna razliku između desne i lijeve strane. [4] Tj. osoba koja ima mali hades (nema abdesta), a nema veliki hades (džunupluk), neće moći klanjati ako zanijeti tejjemmum za radnje koje su joj inače dozvoljene, kao što je općenito učenje Kur'ana (osobi koja ima mali hades nije zabranjeno učenje Kur'ana, već dodirivanje Mushafa). [5] Tj. udaljenost od vode 1,85 km (oko 20 min hoda) bez obzira gdje bili: u šumi, u kamenoj goleti, u stepi, u pustinji, na planini, na selu, pa čak i u gradu. [6] Misli se na opravdan strah od dobijanja bolesti, ako osoba uzme abdest vodom. Ovdje spada i opravdan strah od produžetka već postojeće bolesti, kao i opravdan strah od pogoršanja postojeće bolesti. [7] Misli se na žestoku hladnoću, obično na temperature ispod nule, ali i temperature iznad nule, ako osoba ima opravdan strah da će joj uzimanje abdesta vodom na niskoj temperaturi izazvati: smrt, štetu nekom tjelesnom organu (trajnu ali i privremenu štetu, kao i povećati već postojeću štetu ili odgoditi saniranje te štete), bolest ili produžiti ili pogoršati već postojeću bolest. [8] Opravdan strah od neprijatelja, bez obzira bio taj neprijatelj čovjek, životinja ili nešto treće (robot, mašina i sl.), bez obzira strahovao za: svoj život ili dio svog tijela (da će otići da uzme vodu za abdest ili se abdestiti u, po njega, opasnom području), živote članova porodice ili njihovu sigurnost (da će ih same ostaviti i izložiti opasnosti), svoj imetak (da će ga neko ukrasti, oteti ili uništiti, ako ga ostavi bez nadzora), svoju sigurnost (da će ga neko zatvoriti u zatvor, logor i sl., ako ode uzeti vodu ili se abdesti tamo) i sl. [9] Opravdan strah od žeđi za sebe, svoju porodicu, saputnike, komšije, rođake, prijatelje, kolege, poznanike - općenito strah od žeđi za ikoje ljudsko biće, ali i strah od žeđi za svoje životinje ili životinje svojih saputnika, komšija, rođaka, prijatelja, kolega, poznanika, čak strah od žeđi za divlje životinje - općenito strah od žeđi za ikoju životinju, pa i strah od žeđi za psa. Takođe, ovdje spada i strah od sušenja biljaka, ako ih ne zalijemo. Izuzetak su životinje štetočine (miševi i dr. glodari, svinje, valjaksti crvi, insekti (krompirova zlatica, uholaža, cvjetni žižak i dr.)) i biljke štetočine (razni korovi - ambrozija, pirevina, poljska gorušica i dr. jednogodišnji i višegodišnji, uskolisni i širokolisni korovi), ako se radi o vrstama kojima ne prijeti izumiranje i ako se nalaze na području na kojima dokazano ozbiljno štete ljudskoj vrsti (poljoprivredno zemljište, umjetne bašče (vrtovi), industrijska postrojenja, stambeni objekti, poslovni objekti, javne ustanove i sl.). No, ako se radi o štetočinama kojima prijeti izumiranje (poput dabrova među glodarima, određene egzotične vrste divlje svinje) ili ako se štetočine nalaze na području koje ozbiljno ne šteti ljudskoj vrsti (šuma, stepa, savana, pašnjaci, vrhovi planina i sl.), onda i te štetočine potpadaju pod red životinja i biljaka za koji se strahuje da će uginuti od žeđi, odnosno osušiti se zbog nedostatka vode. [10] Tj.slučaj kad nam je voda potrebna za spravljanje najosnovnijih jela i namirnica, kao što su hljeb i druga peciva od brašna (brašna pšenice, kukuruza, ječma i sl.), riža, krompir itd., a ne za pravljenje drugih jela i namrinica koja ne spadaju u najosnovnija jela i namirnice, kao što su razne čorbe, razna punjena jela i sl. [11] Tj. nedostatak oruđa kojim će se doći do vode u bunaru ili druge teško dostupne vode, kao što je nemanje užeta ili vedra. U tom slučaju vode nema pravno (de jure). [12] Tj. bojaznost da će bajram-namazi i dženaza-namaz proći, ako se osoba zabavi uzimanjem abdesta ili uzimanjem gusula, jer dotični namazi nemaju zamjenu. Tejemmum se ne uzima, ako osoba ima mogućnost da uzme abdest ili gusul, i stigne makar na dio bajram-namaza ili dženaze-namaza. Takođe, tejemmum se ne uzima, ako se radi o osobi koja će predvoditi dženazu, jer ona ne strahuje da neće prispjeti na dženazu. [13] Bina je nastavljanje sa ranije početim namazom od mjesta gdje se prekinuo, tj. dopuna ostatka namaza (npr. osoba pogriješi u određivanju Kible, pa se ispravi i okrene ka Kibli, mukim ustane da otklanja dva preostala rekata iza predaje selama imama musafira, osoba sama otklanja drugi rekat namaza u strahu nakon što je klanjala prvi rekat za imamom, lahik se vrati na namaz (vidi o lahiku bilješku br. 500) itd.). [14] Postoji još opravdanja za dozvoljenost tejemmuma: nalaziti se u pustinji pored bunara koji je namijenjen putnicima i ima vode dovoljno za pojenje putnika (ako pustinjski bunar ima veliku količnu vode, onda će osoba uzeti abdest); biti u nemogućnosti samostalno uzeti abdest, a tu nije prisutan niko ko bi mogao pomoći, kao što su sluga, dijete, član porodice, rođak, prijatelj, komšija, najamnik itd., niti bilo koja poslušna životinja (ako ima neko od spomenutih, onda će osoba uzeti abdest); nalaziti se u zatvoru, u kojem nadzornici ne dozvoljavaju upotrebu vode za abdest; naći se u mjestu koje je pogođeno štetnim zračenjima, bojnim otrovima ili nekim zarazama prenosivim zrakom, a voda se nalazi u opasnom području i sl. [15] Jer imaju zamjenu - za džumu je to podne, a zamjena za pet dnevnih namaza je njihovo naklanjavanje. [16] Ali i da se tejemmum uzima sa drugim čvrstim zemljanim oblicima poput: svih vrsta običnog kamenja, poludragog kamenja, dragog kamenja, većine kristala i minerala (mermera, granita, krečnjaka, pješčanika, jablanita, tirkiza, ahata, opala, smaragda, dijamanta, rubina, safira, korala (merdžana), akvamarina, okera, antimona, kamenog kreča, kamene soli i sl.); cigle, gipsa, maltera, ćerpiča, prašine, keramike, ohlađene lave i dr. Dozvoljeno je čak činiti tejemmum sa izgorjelom zemljom, ako pepeo nije preovladao. Nije dozvoljeno činiti ga sa azbestom, kao što su nekada pravnici dopuštali, jer je utvrđeno da je azbest otrovan. [17] Ali i da se tejemmum ne uzima sa oblicima poput: organskih materija koje izgore ili se istope na vatri (kože, krzna, uglja, čađi, pepela, voska, masti, gume i sl.), neorgan. materija koje se istope na vatri (metala i metalnih legura-željeza, čelika, olova, bakra, cinka, bronze, kalaja, aluminijuma, iridijuma i sl., stakla), gasovitih materija (azota, kiseonika, ugljika i sl.), tečnih materija (voda, živa, ulje i sl.), te čvrstih štetnih materija (azbest, silicij-dioksid i dr. fibrogene prašine, ugljik i dr. inertne prašine, nuklearni otpad i dr.). [18] Potiranje po glavi možemo ponavljati sa jednim ili dva prsta sve dok ne obuhvatimo četvrtinu glave. [19] Dozvoljeno je doticati istu zemlju dva puta, jer zemlja ne postaje upotrebljena nakon tejemmuma, za razliku od vode koja postaje upotrebljena nakon abdesta i gusula. [20] Čak je dozvoljeno upotrijebiti zemlju koja je na rukama za mesh, ako osoba izgubi abdest poslije doticanja zemlja, a prije potiranja. [21] Iste stvari, koje sprječavaju dolazak vode do kože pri abdestu, sprječavaju i dolazak zemlje do kože. Vidi bilješku br. 64. [22] Zato što je tejemmum zamjena za abdest, što uzrokuje da je sebeb tejemmuma kao i sebeb abdesta, te da su šartovi obaveznosti tejemmuma isti kao i šartovi obaveznosti abdesta. Vidi šartove abdesta, koji su ujedno i šartovi tejemmuma. Treba naglasiti da se ovdje radi o tejemmumu koji zamjenjuje abdest, dok se tejemmum koji zamjenjuje gusul slaže sa gusulom u šartovima obaveznosti i sebebu. [23] Nada se da će lično naći vodu, da će joj neko donijeti vodu, da će pasti oborine i dr. [24] Ovo je naravno u slučaju kada je obećana voda blizu, tj. na razdaljini do 1 arapske milje (1855 m). No, ako je voda daleko, tj. na razdaljini većoj od 1 milje, onda osoba nije dužna da čeka donošenje vode. [25] Onome koji je nag, kako bi mogao klanjati u odjeći, jer je pokrivanje avreta uvjet za namaz. [26] Onome koji ne može da dođe do vode bez alata, pa mu neko obeća da će mu donijeti alat (mješinu, kofu, uže i sl.) da može doći do vode. Glede alata, misli se na alat koji se nalazi na razdaljini do 1,85 km (oko 20 min hoda) [27] Tražiti vodu lično ili poslati svoga izaslanika. [28] Ili 300 koraka (555m), što odgovara dometu strijele. [29] Pokazatelji da je voda blizu su: vidjeti rastinje, vidjeti ptice, vidjeti druge divlje životinje, saznati podatak od obaviještene osobe, lično ispitati instrumentima za pronalazak vode i sl. Ovdje se pod vodom koja je blizu misli na vodu koja je maksimalno udaljena 1,85 km (oko 20 min hoda). [30] Tj. ako osoba ne smatra da je voda blizu ili smatra da je voda blizu, ali strahuje za svoju sigurnost, onda nije obavezna da traži vodu. [31] Tj. u situaciji kada su i drugi ljudi žedni i kada im je voda koju imaju kod sebe potrebna, onda osoba nije obavezna zatražiti vodu od tih ljudi. [32] Tj. ako osoba posjeduje višak novca koji prevazilazi lične novčane potrebe za svoje izdržavanje, izdržavanje svoje porodice i izdržavanje drugih osoba o kojima se stara, onda je obavezna da tim viškom novca kupi vodu od drugih, ako je cijena vode uobičajena. No, ako je cijena vode obmanjivačka, onda nije obavezna da kupi vodu. Obmanjivačkom se smatra svaka cijena koja je najmanje 50% ili 100% veća od normalne cijene. Naravno, to se vraća na običajno pravo (urf), tako da bi u Bosni donja granica obmanjivačke cijene bila 100% veća cijena od normale. [33] Već je rečeno da je tejemmum zamjena za abdest, pa su stoga skoro istih propisa. Vidi bilješku br. 144. [34] Znači, samo će potrati lice i ruke do iza lakata jednom. [35] U fikhu nema spajanja između dvije proturječne (jedna isključuje ispravnost druge) nesumnjive (ubjeđenost u ispravnost obje) radnje iz iste kategorije, bilo da su jedna drugoj zamjena ili nisu. Pa se tako ne mogu spojiti i nisu ispravni: abdest i tejemmum, gusul i tejemmum, pranje i potiranje, klanjanje namaza u njegovo vrijeme (eda) i njegovo naklanjavanje (kada), klanjanje dva različita namaza u pravo vrijeme (eda) za vrijeme jednog namaskog vremena (npr. podne i ikindija, ikindija i akšam i sl.), džuma i podne, farz-namaz i nafila-namaz, farz post i nafila post, post i mrs, post u njegovo vrijeme (eda) i napaštanje (kada), post i fidja (otkupnina), hajz i trudnoća, hajz i nifas, hajz i istihaza, zekat i harač, zekat na novac (osnovni zekat) i zekat na poljoprivredne proizvode (ušur), hadždž i umra, odmazda (kisas) i krvarina (dija, vražda), brak i razvod braka (talak) itd. Niti u fikhu ima spajanja između dvije proturječne sumnjive (sumnja u ispravnost obje) radnje iz iste kategorije (isti gorenavedeni primjeri), pošto sumnji nema mjesta u fikhu, osim u kaznenom pravu (ukubatima). No, nekada se, i to samo u ibadatima (obrednom pravu), mogu spojiti dvije proturječne radnje (ili više njih), kada imamo određenu sumnju u ispravnost prve vremenski obavljene radnje, pa obavimo drugu radi predostrožnosti, jer je u ibadetima predostrožnost temelj, a sve s ciljem da sa sebe skinemo obavezu, kao npr: uzeti abdest sa sumnjivom vodom i tejemmum; klanjati i džumu i podne, klanjati više puta isti namaz kada imamo više posuda, većina njih je čista, a mi ne znamo tačno koje, pa moramo da se abdestimo svaki put iz druge posude (vidi i poglavlje: 1.3. Poglavlje o pregledu posuda i odjeće), naklanjati namaz koji smo već obavili u njegovo vrijeme, napostiti post koji smo već postili u njegovo vrijeme, naklanjati dva ili više različitih namaza, jer ne znamo koji smo tačno od njih propustili, klanjati u toku dana dva ili više namaza u jednom namaskom vremenu kada ne možemo da raspoznajemo početke i krajeve namaskih vremena (npr. u logoru, zatvoru, divljini, na polovima i sl.) itd. [36] Znači, ako nema na licu nikakve rane, onda će činiti mesh po licu.