Autor: Almir Fatić, Januar 2018. Preporod
Jerusalem se u Kur'anu ne spominje po imenu, ali postoji određen broj ajeta koje su tradicionalni komentatori detektirali kao reference na njega ili, općenitije, na zemlju Palestinu u kojojje on smješten. U svakoj od ovih referenci postoji implikacija da se grad Jerusalem ili njegova okolina izdvajaju kao nešto sveto bilo zbog toga što suprimili poseban Božanski blagoslov ili zato što su oni, ili će biti, prizorvelikih događaja u svetoj historiji (M. Al-Khateeb, Al-Quds, London, 90,1998). Slijedi navođenje tih referenci uz kratke komentare.
Hvaljen neka jeOnaj Koji je u jednome času noći preveo Svoga roba iz Hrama časnog u Hramdaleki (Mesdžidu l-Aksa), čiju smo okolinu blagoslovili (barekna havleh) kakobismo mu neka znamenja Naša pokazali! (el-Isra’,1)
“Hvaljen neka je Onaj koji je u jednome času noći preveo Svoga roba iz Hrama časnog u Hram daleki (ar.Mesdžidu-l-Aksa), čiju smo okolinu blagoslovili (ar.barekna havleh) kako bismo mu neka znamenja Naša pokazali! (Kur'an/Noćno Putovanje,1)
Ovaj ajet govori o noćnom putovanju (isra’) Muhammeda, a.s., od Kabe u Mekki do Hrama na Brdu u Jerusalemu (”Hrama dalekog”), koji je tako nazvan jer je bio naudaljenije mjesto ibadeta na zapadu koje je bilo poznato Arapima u vrijeme objavljivanja Kur'ana. ”Neka znamenja Naša”, koja su Poslaniku, a.s., pokazana, bili su dokazi i pouke koje je vidio na tom putovanju. Riječi ”čiju smo okolinu blagoslovili” posmatraju se kao potvrđivanje mjesta Hrama dalekog budući da se uvijek u Kur'anu ova i njoj slične formulacije izgleda odnose na Palestinu: vidi npr. el-Enbija’, 71 i 81. Otuda Ibn Abbas smatra da ellezi barekna havleh označava Palestinu i Jordan, koje su blagoslovljene svojim rijekama, voćem, povrćem, poslanicima i dobročiniteljima (v. Taberi, Džami'u l-bejan, 6/509; Ibnu l-Dževzi, Zadul-mesir, 3/3; Ševkani, Fethu l-kadir, 809).
A između njih i gradova koje smo blagoslovili (barekna fiha) izgradili smo naselja povezana i odredili im potrebnu udaljenost. (Sebe’,18)
Ajet govori o narodu Sabe u Jemenu i otuda postoji jasna referenca na drevni put začina koji je vodio od Jemena preko zapadne Arabije kroz Meda'in Salih i Petru do Amana i Damaska. Ovaj put postao je glavni put hodočašća u Mekki. Zato se čini da su ”gradovi koje smo blagoslovili” oni gradovi koji leže na sjevernom kraju ovog puta u Palestini i Siriji. Stoga Jusuf Ali daje ovaj komentar: ”Sirija je bila zemlja koju je Allah ‘blagoslovio’, i bivši plodnom zemljom, gdje je živio Ibrahim, ona je uključivala i svetu zemlju Palestinu”. Ibn Abbas još više specificira: ”gradove koje smo blagoslovili” označava Bejtu l-Makdis, tj. Jerusalem (Al-Quds, 91-92).
[Musa reče:] ”O, narode moj! Uđite u Svetu zemlju (erdu l-mukaddese), koju vam je Allah dodijelio, i ne uzmičite nazad, pa da se vratite izgubljeni.” (el-Ma'ide, 21-22)
”Sveta zemlja koju vam je Allah dodijelio” je: a) brdo Sinaj i njegova okolina (Mudžahid), b) Šam (Katade) i c) Erīhā’, tj. Jerusalem (Ibn Abbas) (Taberi, Džami'u l-bejan, 4/2803). Drugo mišljenje je najopćenitije budući da se pod Šamom (ili Bilad-i Šam: zemljama Šama) podrazumijevaju: Palestina, Sirija, Jordan i Libanon, dok je Ibn Abbasovo mišljenje najspecifičnije i Taberi ga smatra ispravnim.
A Mi smo u Zeburu, poslije Zikra, zapisali da će Zemlju naslijediti Moji robovi dobri! (el-Enbija’,105)
Zebur (Psalmi) o kojem je ovdje riječi jeste Knjiga objavljena Davudu, a.s., koji se još spominje u: en-Nisa’, 163, i el-Isra’, 55. Pod Zikrom se misli na Tevrat objavljen Musa, a.s. Znači: u Davudovom, a.s., Zeburu zapisano je da
će ”Zemlju” naslijediti dobri Božiji robovi. O kojoj ”Zemlji” je ovdje riječ? Jedni komentatori smatraju da se misli na Zemlju općenito, na njene istočne i zapadne predjele. Drugi, pak, vele da se misli na Blagoslovljenu zemlju (erd mukaddese), tj. Palestinu, a ima i onih koji smatraju da se misli na Džennet (Ibn Džuzejj, Teshil, 3/33).
Tako mi smokve i masline, i Gore sinajske, i ovoga grada sigurnog! (et-Tin,1-4)
Tradicionalni komentatori izdvajamo na ona mišljenja koja maslinu (zejtun) interpretiraju kao aluziju na Jerusalem ili džamiju u Jerusalemu: Ibn Atijje prenosi da je maslina Bejtu l-Makdis ili Jerusalem (Ibn Abbas, Ka'b, Katade, Ibn Zejd); od Dahaka se prenosi da je to Mesdžidu l-Aksa; od Katadea se prenosi da je maslina Brdo na kojem je Bejtu l-Makdis; Kurezi kaže: mesdžid Īl'jā’ (Jerusalemski mesdžid) (Ibnu l-Dževzi, Zadu l-mesir, 4/166). ”Gora sinajska” je planina Sinaj, mjesto gdje je Tevrat dat Musau, a.s., a ”grad sigurni” je Mekka, u kojoj je započela kur'anska Objava.
Osluškuj onoga Dana kada će pozvati glasnik iz mjesta koje je blizu! (Qaf, 41)
”Dan” je Dan oživljenja kada će duše biti pozvane na suđenje. Glasnik je, kažu komentatori Kur'ana, melek Israfil. ”Mjesto koje je blizu ” je Stijena u Kudsu, Jerusalemu (sahre Bejti l-Makdis), sa koje će melek pozvati: ”O, ljudi, uputite se ka polaganju računa. Allah vam naređuje da se sakupite zbog suđenja!” U komentarima Kur'ana se veli da je ta Stijena mjesto na Zemlji koje je najbliže nebu ili da je ona centar Zemlje (Ibn Džuzejj, Teshil, 4/66; Ibnu l-Dževzi, Zadu l-mesir, 4/102). – Muslimani su od dolaska u Jerusalem ovaj grad nazvali Bejtul Makdis (Mukaddes): Sveta kuća, ili samo Kuds: Sveti grad.
U kućama koje je Allah dozvolio da se podignu i da se u njima spominje Njegovo ime, hvale Njega jutrom i večerom. (en-Nur, 36)
Ovaj ajet dolazi nakon dobro poznatog ajeta o tome da je ”Allah svjetlo nebesa i zemlje”. Očigledna interpretacija ajeta jeste ta da su ”kuće” sve kuće, džamije i mjesta iskrenog obožavanja, gdje god se one mogu naći (Taberi, Džami'u l-bejan, 7/6063).
Ipak, neki tradicionalni komentatori specificiraju ”kuće” na kuće u Jerusalemu (bujut Bejti l-Makdis), Mekki i Medini. Ibn Burejde još više specificira, odnosno ”kuće” ograničava na četiri džamije koje su sagradili isključivo vjerovjesnici: Kabu u Mekki, Jerusalemski mesdžid, (Poslanikovu) džamiju u Medini i Džamiju u Kubba'u (Kurtubi, El-Džami’ li ahkami l-Qur'an, 15/270).
I učinili smo sina Merjemina i majku njegovu znakom, i sklonili smo ih na jedan brježuljak pogodan za boravak
i sa tekućom vodom. (el-Mu'minun, 50)
U ajetu sure Merjem (22) ”brježuljak” (rebve) se naziva mekan kasijj – udaljenim mjestom. Identitet ovog mjesta izazvao je mnogo rasprava. Zamahšeri i Bejdavi nabrajaju sljedeće lokacije: a) mjesto u Jerusalemu jer je ono na brježuljku ili uzvišici; b) mjesto u Damasku; 3) Remla u Palestini; 4) mjesto u Misiru, Egiptu (Tefsiru l-Keššaf, 709; Envaru t-Tenzil, 2/472). ”Pogodan za boravak” podrazumijeva da su se na brježuljku nalazile njive gdje se moglo baviti zemljoradnjom i voćarstvom.
I spasismo njega, a i Luta, u zemlju koju smo blagoslovili svim svjetovima. (el-Enbija’, 71)
Pod ”njega” misli se na Ibrahima, a.s.; pod ”zemljom koju smo blagoslovili svim svjetovima” misli se na Šam (Zamahšeri, Tefsiru l-Keššaf, 683; Ibn Džuzejj, Teshil, 3/30). Ibn Kesir navodi da je ”blagoslovljena zemlja” Mekka, a neki su rekli: Jerusalem ili Egipat (Tefsiru l-Kur'ani l-‘azim, 3/247).
Suludi među ljudima će reći: “Šta ih odvrati od Kible njihove spram koje bijahu?” Ti reci: “Allahu pripadaju i Istok i Zapad! On koga hoće upućuje na Pravi Put!” (el-Bekare,142)
Prema tradiciji, poslanik Muhammed, a.s., oko šesnaest mjeseci poslije njegovog iseljenja u Medinu, u namazima se okretao prema Jerusalemu. Onda je smjer namaza promijenjen ka Mekki.
A Sulejmanu [potčinismo] vjetar jaki, puhao je po zapovijedi njegovoj prema zemlji koju smo blagoslovili. Mi sve dobro znamo. (el-Enbija’, 81)
Ponovo: ”zemlja koju smo Mi blagoslovili” je Palestina, u kojoj je Sulejmanov, a.s., glavni grad, Jerusalem, bio smješten. Ovime Uzvišeni Allah potvrđuje drevnu tradiciju da je Sulejmanova čuvena mudrost uključivala sposobnost kontrole duhova, vjetrova i cijele prirode (M. Al-Khateeb, Al-Quds, 94-95).
I pozvaše ga meleci, dok se on stojeći u mihrabu molio, i rekoše: “Allah te obveseljava Jahjaom koji će vjerovati u riječ od Allaha, koji će prvak biti, i čedan, i vjerovjesnik od onih dobrih.” (Ali Imran, 39)
Zekerijja, a.s., dakle, prima prima vijest da će dobiti sina po imenu Jajha (biblijski Ivan) u Jerusalemskom hramu.
Brojni događaju povezani sa životom Isaa a.s., smješteni su, prema Kur'anu, u Jerusalemu. Također, u Kudsu hazreti Merjema blagoslovljena je zimskim voćem u ljetno doba kao poseban dar od Allaha, dž.š.
Zatim, Isa, a.s., je govorio Merjemi dok je još bio dijete u kolijevci, a što je bilo prvo čudo u Bejtu l-Makdisu. Odavdje je on živ uzdignut na nebo kako bi bio spašen iz kandži njegovih neprijatelja koji su ga htjeli ubiti. Isaovom, a.s., dovom, također kod Bejtu l-Makdisa, sa neba je spuštena izobilna sofra sa hranom.
U islamskoj eshatologiji, Isa, a.s., će se spustiti sa neba kod Damaska u uputiti prema Bejtu l-Makdisu. Dedždžal (Antikrist) neće ući u Jerusalem, čije područje će meleci osiguravati. Njega će Isa, a.s., ubiti na vratima Lud. Bejtu l-Makdis će biti zemlja okupljanja i proživljenja i mjesto gdje će se puhnuti u Rog sa Stijene u Bejtu l-Makdisu.