Mostarska poruka, petak, 22. Rebiu-l-evvel 1440.h.g./ 30. novembar 2018.godine Neizmjerna hvala pripada Uzvišenom Allahu, Gospodaru i Stvoritelju svih svjetova, Milostivom, Samilosnom, Vladaru Sudnjeg dana, i neka je Allahov blagoslov i mir na Njegova poslanika i miljenika Muhammeda a.s., poslanikove ashabe – prijatelje, i sve one koji ga budu slijedili do Sudnjeg dana. Amin! ''…a ti podsjeti ili opomeni jer zaista podsjećanje ili opominjanje koristi vjernicima.''(Ez-Zarijat 55) Shodno pomenutoj Božanskoj poruci, a u duhu rabiu-l-evvelskih podsjećanja, želim spomenuti riječi hazreti Aiše r.a. koja je kazala da ashabi, savremenici objave Kur'ana, ne bi uzeli deset novih ajeta sve dok prethodnih deset ne bi naučili, razumijeli i u praksi primjenili. Stim u vezi, pitam se vjerujem kao i vi koji čitate ove poruke, da li smo šta od prošle poruke unaprijedili u svojoj svome životu, da li smo šta uradili kako bi nam svakodnevnica bila vedrija, a bolja budućnost izvjesnija. Obzirom da, biti vjernik, u islamu znači: 'srcem vjerovati, jezikom očitovati/ svjedočiti/, a djelima/ postupcima potvrđivati da je samo Allah Bog i da je Muhammed a.s. Njegov poslanik' – smatram da bi dobro bilo da uradimo jedan duhovni rentgen samih sebe. Vjerujem da bismo tada još bolje mogli vidjeti:
- Stanje vjere u našoj duši; - Stanje našeg namaza, bez kojeg se u nama i vjera ruši; - Dobro prema roditeljima da li činimo, i šta još po tom pitanju možemo da uradimo; - Rodbinu svoju da li pazimo i kako možemo još više to da činimo; - I drugim ljudima jesmo li šta dobra iskazali nebi li se i mi sličnom nadali?!?! Sliku svoju sada pred sobom imamo, pa bismo sebi i na neka upućenih pitanja mogli da ponudimo. Pitanja vjerovanja u duši je našoj, pa stoga isto potvrđivati u prilici svakoj. Vjerujem da nam niko ne brani da na sedždu padamo i svoj namaz u džematu što redovnije klanjamo. Da li to radimo i u kolikoj mjeri neka svako sebe iskreno odmjeri. Ni Kur'an nam učiti niko ne brani, pa bi učenjem Kur'ana svako sebe mogao bolje da hrani. Učenje Kur'ana zikr je najbolji, pa zato neka svako nastoji da svoju dušu njime ispuni. Kur'an su i kratke sure koje znamo, zato ih što više učimo i ponavljajmo. Nužno je da svoje roditelje što bolje pazimo; da im razumijevanje iskažemo, dobro koje možemo učinimo, a bilo koju ružnu riječ ili gestu izbjegnemo. Hajir dova za njih posebno svoje mjesto ima, možda nas Allah Uzvišeni zbog toga u džennetu sastavi s njima! Uz vjerovanje i dobro prema roditeljima i ostalu rodbinu obilaziti trebamo. Zato, Vrijeme je da sebe ozbiljno pregledamo. Shodno tome da dobra djela radimo, za grijehe i propuste da se kajemo, te uz to Božjoj milosti i pomoći da se nadamo! Gospodaru Uzvišeni, olakšaj nam taj put!
Amin!
Nazif ef. Garib