Hadži Adem-beg ef. Hašimbegović, rođen je 01.11.1897. godine u Prijepolju, od oca Abdulaha. Završio je četiri razreda Ruždije i osam razreda Medrese u Prijepolju. Posjedovao je idžazetnamu br.15 od 08.08.1927. godine, izdatu od strane uprave Merese u Prijepolju. Vojni rok je odslužio 1925. godine a sa radom je počeo 1927. godine.
Od 1927. do 1930. godine, radi kao vjeroučitelj u Seljašnici, a od 1936. do 1941. godine bio je imam u Plavu, prvo je bio jednu godinu dana imam džemata Stara džamija, da bi odlukom Naibskog odbora od 3. maja 1937. godine bio premješten za džematskog imama Šabovića u istom mjestu. Od 1941. godine počinje raditi u Prijepolju. Godine 1957. oženio se u šezdesetoj godini života Dževahirom Ćesović iz Sjenice, sa kojom nije imao poroda. Iste godine je odselio za Prištinu i radio dvije i po godine kao imam. Nakon povratka u Prijepolje 1960. godine biva postavljen za imama Vakufske džamije gdje ostaje do smrti, 05.11.1972. godine. Rješenjem Starješinstva IVZ u NRS od 28.02.1961. godine postavljen je za glavnog imama Prijepolja, Priboja i Nove Varoši sa sjedištem u Prijepolju. Hadž je obavio 1969. godine. Govorio je turski i arapski jezik. Bio je odlikovan ordenom zasluge za narod drugog reda.
O Adembegu Hašimbegoviću je ostao jedan zapis u Glasniku Vrhovnog Starješinstva IZ-e, pod nazivom:
NAŠ VELKIKI DOBROTVOR
,,Odbor Islamske zajednice iz Prijepolja izvještava nas da je gospodin Hašimbegović Hadži Adembeg iz Prijepolja uputio na naš žiro račćun a u korsit Fonda Gazi Husrev-begove medrese sumu od 5000,00 dinara moleći nas da pomenutom dobrotvoru izdamo propisanu zahvalnicu i da time potvrdimo prijem pomenutog iznosa. Istodobno nas izvještava da je dobrotvor, isto tako, doznačio Alaudin medresi u Prištini iznos od 4000,00 dinara, što sve skupa iznosi dinara 9000,00. - Hadži Admebeg Hašimbegović potječe iz vrlo ugledne porodice, koja je našoj zajednici dala dobar broj veoma vrijednih članova i istaknutih revolucionara. Zasluge Adembega u tom pogledu nisu nimalo beznačajne. U toku rata imao je veoma korektno držanje. Na jednom dosta delikatnom području znao se vrlo pametno postaviti. Uvijek je bio pobornik bratstva, jedinstva, sloge i međusobne ljubavi. U posljeratnim prilikama, kao vjerski funkcioner, nastavio je u novim mnogo povoljnijim uslovima rad na polju širenja sloge ibratstva. Aktivno je pomagao sređivanje i normalizovanje vjerskog života u krajevima Sandžaka. Bio je vrlo aktivan u gotovo svim organima Islamske zajednice. Vršio je funkciju glavnog imama, člana Starješinstva Islamske zajednice u SR Srbiji, člana Vrhovnog sabora u SFRJ i člana Izvršnog odbora Udruženja Ilmije za SR Srbiju. Ni poslije odlaska u mirovinu nije prestao voditi brigu o vjerskom životu. O tome najbolje svjedoči gornji dar, koji će ga uvrstiti u listu velikih dobrotvora i uvesti u krug plemenitih ljudi. Nije ovo prvi put da se Adembeg sjeća potreba Islamske zajednice. Ima već nekoliko godina otkako redovito šalje priloge medresama u Sarajevu i Prištini. On je sasvim pravilno shvatio riječi Božijeg Poslanika Muhammeda a.s. da je naše samo ono što damo za opće dobro i što potrošimo u dobra djela. Ono što ostaje iza nas nije naše. Ono je naših nasljednika. Ademeg je to zaista dobro shvatio i što je još važnije postupio prema tome. Kada smo bili završili ovaj napis ponovo smo dobili putem izvoda iz banke kao dobrovoljni prilog od Adembega iznos od 5000,00. - dinara. Ako tome dodamo još iznos od 2000,00 dinara koje je u ovoj godini doznačio, ukupan prilog iznosiće dinara 16.000,00. Neka Svemogući dugo poživi našeg Hadži Adembega, velikog dobrotvora i neka ga nagradi za njegovo plemenito djelo''.
Priredio: Nadir Dacić