Savremeni selefijski učenjaci se prema šejhu Ibn Tejmijji odnose tako što bi se ta relacija ponekad, ili često, mogla opisati kao glorifikacija, koja je u osnovi islama ružna novotarija. Ta vjerska glorifikacija Ibn Tejmijje bi mogla biti potpuno interesna.
Javna tajna je da su većina, ako ne svi, savremeni nasilni pokreti u islamskom svijetu legitimitet svome nasilju nalazili u fetvama Ibn Tejmijje. Odatle je njihova glorifikacija Ibn Tejmijje sasvim logična.
U isto vrijeme su selefije, u fetvama Ibn Tejmijje, nalazili legalitet otporu zvaničnim tumačenjima i shvaćanjima Islama, kao i zvaničnoj ulemi, jer se malo ko, ako iko, tako kruto odnosio prema novotarijama u vjeri, i malo ko je imao toliki zbir samodefinisanih novotarija kao Ibn Tejmijje. Odatle je glorifikacija Ibn Tejmijje sasvim logična.
Ibn Tejmijje je u svojim promišljanjima o halalu i harmu ne tako često iznosio stav koji je bio i protiv stava većine klasične uleme. Prema nekim istraživanjima u preko 60 slučajeva.
Glorifikacija Ibn Tejmijje je očigledna i kod jednog broja bosanskih selefijskih autoriteta. Činjenica je da oni legalitet u svome vansistemskom djelovanju, kao i normiranju raznoraznih novotarija nalaze u tim fetvama i promišljanjima. Odatle je njihova glorifikacija Ibn Tejmijje sasvim logična. Kao što je logična borba za preživljavanjem.
Hafiz Omer ef. Bušatlić (FB)