(Odgovor na laži o akidi Ebu-Hanife, r.a.)
Odgovarajući na pitanje o „mišljenju Ebu-Hanife, r.a., o tome gdje se nalazi Uzvišeni Allah“ Safet Kuduzović kaže, na osnovu rivajeta Ebu-Muti' el-Belhija da je Ebu-Hanife, r.a., rekao: „Ko kaže: „Ne znam je li Gospodar na nebu ili na Zemlji“ počinio je nevjerstvo.“ aludira na to da je imam Ebu-Hanife, r.a., stava da Bog, dž.š., ima mjesto boravka, navodeći jedanput da je On „na Aršu“ a drugi put „na nebesima“. Ovaj stav Kuduzović pripisuje imamu Ebu-Hanifi, r.a., smatrajući da je neodlučnost pitaoca „da li je na nebesima ili na Zemlji“ dokaz da je On na nebesima.
Islamska ulema, učenjaci ehli sunnet ve-l-džemata, ne prihvataju ovakvo tumačenje ovih Ebu-Hanifinih, r.a., riječi, već iste tumače na način da je samo ubjeđenje da Bog, dž.š., ima mjesto kufr, zbog toga što je mjesto stvorenje, a Bog Stvoritelj, te bi stavljanjem Boga u mjesto to bilo stavljanje Onoga koji je oduvijek u ono što je stvoreno, čime bi bilo ostvareno uticanje stvorenja na Stvoritelja, i promjenu stanja Stvoritelja – što predstavlja kufr, ili bi bilo nužno pripisivanje mjestu bespočetnosti, kako bi Bog oduvijek bio u njemu – što bi predstavljalo širk!
Površnost Kuduzovićevog proučavanja i metodološka nestabilnost, međutim, vidljiva je sa nekoliko aspekata:
1. Naime, iako Kuduzović prihvata rivajet Ebu-Muti' el-Belhija (o čijoj prihvaćenosti među ulemom koju on smatra autoritetima će kasnije biti riječi) u kojem Ebu-Hanife sudi o kufru onoga ko „ne zna je li Gospodar na nebesima ili na Zemlji“ isti on ne navodi, ili ne prihvata, rivajet iste osobe, u okviru istog djela u kome Ebu-Muti' el-Belhi pita imama Ebu-Hanifu, r.a.:
„Šta misliš, kada bi ti rekli: „Gdje je Allah?“ Rekao je: Reći će mu se: Postojao je Allah, ali ne i mjesto. Prije nego je stvorio stvorenja postojao je Allah i nije postojalo „gdje“ niti su postojala stvorenja, niti bilo šta. On je stvoritelj stvorenja.“
Obzirom na to da je ovaj izraz Ebu-Hanife, r.a., mnogo jasniji i precizniji u odgovoru na ovo pitanje, i ne pruža mogućnost iskrivljivanja značenja, bilo je mnogo preče Kuduzoviću da ovaj odgovor uzme kao stav imama Ebu-Hanife, r.a., a odgovor koji je on naveo protumači u skladu sa ovim Ebu-Hanifinim, r.a., riječima. To, Kuduzović, međutim, svjesno nije uzeo jer bi se tada onemogućilo izvrćanje Ebu-Hanifinih, r.a., riječi kojem je on pribjegao i tako ovom velikom imamu pripisao stav od kojeg je on čist.
Stav hanefijske pravne škole o pripisivanju Uzvišenom Allahu mjesta iznio je Ibn-Nudžejm el-Hanefi koji kaže:
„I tekfiri se za pripisivanje Allahu mjesta. Pa ako kaže: „Allahu fi-s-sema“ želeći time da citira ono što je došlo od Kur'ana, ne tekfiri se. A ako ne bude kod njega nijjeta tekfiri se kod većine, i prema tome je fetva.“ (Ibn-Nudžejm, el-Bahru-r-raik, str. 210.)
Bilo bi besmisleno da hanefijska ulema smatra kufrom pripisivanje Allahu mjesta, a ujedno slijedi onoga ko to kaže.
2. Ebu-Muti' el-Belhi el-Hakem b. Abdullah (umro 199. H.g.) od kojeg Kuduzović navodi navedeni citat je prema mišljenju imama Ahmeda „osoba od koje ne treba ništa prenositi“, a prema Ebu-Davudu je osoba čije „hadise su ostavili“ kako to bilježi Ibn-Hadžer el-Askalani u Lisanu-l-mizan. (Ibn-Hadžer el-Askalani, Lisanu-l-mizan, 164-165/3) Za njega Ibn-Ebi-l-izz (koji nije „veliki hanefijski učenjak“ kako to tvrdi Kuduzović, već slijepi sljedbenik Ibn-Tejmijje, koji je samo prema porodičnom stablu „el-Hanefi“ dok je prema ubjeđenju sljedbenik Ibn-Tejmijje, o čemu svjedoče i njegove knjige u kojima pokušava pobiti neka hanefijska djela) kojeg sam Kuduzović navodi kao izvor ove predaje navodi, prenoseći od Ibn-Kesira:
„Slabim su ga proglasili Ahmed b. Hanbel, Jahja b. Mein, Amr b. Ali el-Felas, el-Buhari, Ebu-Davud, en-Nesai, Ebu-Hatim er-Razi, Ebu-Hatim Muhammed b. Hibban el-Busti, el-Ukajli, Ibn-Adijj, ed-Darekutni i drugi.“ (Ibn-Ebi-l-izz, Šerhu-l-akideti-t-tahavijjeh, 326/1)
Sam Kuduzović na mnogo mjesta u svojim knjigama i na svojim predavanjima odbija hadise prenesene od slabih prenosilaca, pa makar to bili hadisi o manje bitnim ograncima šerijata, dok u ovom slučaju prihvata slabog prenosioca kao izvor za građenje temelja akide! Ovo nedvosmisleno ukazuje ne proizvoljnost i nedosljednost u metodologiji što je i inače specifičnost grupe kojoj pripada.
3. Autor knjige „El-Faruk“ za koju Kuduzović tvrdi da Ibn-Ebi-l-Izz prenosi iz nje je Ebu-Ismail el-Herevi, poznati mudžessim. Za njega šejhu-l-islam Tadžuddin es-Subki kaže:
„...Što se tiče mudžessima grada Herata, oni su se uzbunili zbog ovog nadimka (nazivanja Ebu-Osman es-Sabunija šejhu-l-islamom) pa su se prihvatili Ebu-Ismail Abdullah b. Muhammed el-Ensarija, autora knjige „Zemmu-l-kelam“ pa su ga nazvali šejhu-l-islamom. Ovaj el-Ensari na kojeg ukazujemo je puno činio ibadet, bio muhaddis, ali je ispoljavao antropomorfizam i tešbih (poredio Allaha sa stvorenjima) i napadao ehli sunnet...“
(Es-Subki, Tabekatu-š-šafi'ijjeti-l-kubra, 271-272/4, Daru ihjai-l-kutubi-l-arebijjeh, Kairo, 1964. g.)
Kuduzović uzima poznatog mudžessima (antropomorfistu) kao izvor svoje akide, da bi nakon toga govorio kako on i njegova skupina nemaju nikakve veze sa mudžessimima.
Što se tiče tumačenja navedene predaje od strane islamske uleme oni kažu:
1. Ebu-Lejs es-Semerkandi: „Kaže Ebu-Hanife: „Ko kaže: „Ne znam je li moj Gospodar na nebesima ili na Zemlji“ počinio je kufr“ jer ovime on misli da Allah, dž.š., ima mjesto pa time biva mušrik.“ (Es-Semerkandi, Ebu-Lejs, Šerhu-l-fikhi-l-ebsat, str. 25.)
2. Mula Ali el-Kari el-Hanefi: "A odgovor na ovo je ono što je spomenuo Imam Izz ibn Abdusselam u knjizi Hallur Rumuz: "Rečeno je da je imam Ebu Hanife r.a., rekao: "Ko kaže: „Ne znam je li Allah na nebesima ili na Zemlji, počinio je kufr!" - Zato što se iz ovakvog govora može pomisliti da Allah ima neko mjesto. Onaj koji pomisli da Allah ima neko mjesto on je mušebbih." Nema sumnje da je Ibn-Abdu-s-Selam od najvećih i najpouzdanijih učenjaka pa je obaveza osloniti se na ono što on prenosi a ne na ono što prenosi komentator, s tim što je i Ebu Muti' čovjek koji se smatra lažovom kod učenjaka hadisa kao što je to izjavilo više njih."
(Minehu-r-revdi-l-ezher fi Šerhi Fikhil Ekber, Mula Ali El Kari, str. 333.-334.; Darul Bešairil Islamijjeh, Bejrut, 1. Izdanje, 1998.g.)
3. El-Bejadi: „U njemu je rekao: „Pa ko kaže: Ne znam je li moj Gospodar na nebesima ili na Zemlji, nevjernik je“ zato što time govori da je Uzvišeni određen pravcem i granicom, a sve što je određeno pravcem i granicom je nužno u potrebi za stvoriteljem, te je to jasno pripisivanje mahane Njemu Uzvišenom. „Takođe i ko kaže: On je na Aršu, a ne znam je li Arš na nebesima ili na Zemlji“ zato što taj govor iziskuje određivanje Uzvišenog pravcem i granicom i jasno pripisivanje Njemu manjkavosti, a posebno govorom da je on na Zemlji i negiranjem Uzvišenosti od Njega Uzvišenog, i čak štaviše negiranjem božanskog bića, čistog od ograničenja i sličnosti sa stvarima.
U ovome postoje išareti:
1. Onaj koji vjeruje u tjelesnost (svega) i pripisivanje strane (svemu) negira postojanje svega osim stvari na koje se čulima može pokazati, pa od njih budu i oni koji negiraju božansko biće čisto od toga, te to iziskuje, bez sumnje, njihov kufr. Na to je ukazao presudom o njihovom kufru, za razliku od mu'tezila i onih koji su poput njih u negiranju svojstava. Oni potvrđuju postojeće izvan ovih stvari na koje se ukazuje čulima s tim što se oni razilaze (sa ehli sunnet ve-l-džematom) u Njegovim svojstvima. Kao što je to spomenuo imam er-Razi u „et-Takdisu“.
2. Tekfirenje onoga ko primjenjuje uspoređivanje – tešbih, i ograničavanje – tehajjuz. Na to je ukazao spomenutom presudom o onome ko ga upotrijebi. To je odabrao imam el-Eš'ari pa je rekao u en-Nevadiru: „Ko vjeruje da je Allah tijelo on ne poznaje svoga Gospodara, i zaista je on nevjernik“ kao što stoji u komentaru el-Iršada od Ebi-l-Kasim el-Ensarija. U zaključku se može reći da mušebbih, ako kaže: „On, Uzvišeni, ima ruku i nogu, kao što ih imaju stvorenja“ on je nevjernik.
3. Netekfirenje onoga ko kaže: On je tijelo, ograničen, ne kao ograničena tijela, kao što to smatra Muhammed b. El-Hejsam i neki hanbelije. Na to je ukazao nebavljenjem time na ovom mjestu. On je upotrebom izraza „tijelo“ novotar, a nije kafir, zbog upotrebe izraza kojim se može posumnjati na manjkavost, riječima: „ne poput tijela“. Rečeno je: Tekfiri se samom upotrebom te riječi, kao što to stoji u poglavlju o imametu u Fethu-l-kadiru. U el-Haniji i el-Muhitu je generalno presuđeno da nije dozvoljeno povođenje (u namazu) za mušebbihom.
4. Odgovor onome ko apsolutno negira tekfirenje mušebbiha, smatrajući da onaj koji kaže da je On „tijelo“ pravi grešku, ali nije nevjernik, zato što on time ne odagnava njegov govor o njegovim nužnostima, kao što je to odabrao el-Bakilani, kao što stoji u komentaru el-Iršada,a odabrao ga je i el-Amidi u el-Ebkaru, pa je u zaključku rekao: „Tekfir iziskuje ako kaže: On je tijelo poput tijela.“ A nije tako već se taj govor poriče u njegovom poglavlju o tenzihu i u el-Menaihu, u kojem je rekao: „Ko Njega Uzvišenog opiše tjelesnošću: neki od njih kažu: On je tijelo tj. Postoji, ne poput tijela, kao što to kažu neki kerramijje. A neki kažu: On je u liku golobradog mladića. A neki kažu: U liku sijedog starca. Sve to je kufr i neznanje o Bogu, i pripisivanje Njemu jasne manjkavosti. Uzvišen je On od toga.“
(El-Bejadi, Ahmed, Išaratu-l-meram min ibarati-l-imam, str. 168-169., Daru-l-kutubi-l-ilmijjeh, Bejrut, Prvo izdanje, 2007. g.)
Sami ef. Džeko