Svoje opće islamsko obrazovanje Maturidi je dobio u krugu hanefijske škole. Stoga, sistemu hanefijskog obrazovnog postupka on najviše duguje za razvoj vlastitog duha, za misaonu sigurnost i slobodu u promišljnju islamskih tema. Maturidi je bio učenik četverice istaknutih hanefijskih učenjaka svoga doba, a to su:
1) Ebū Nasr Ahmed ibn el-Abbās ibn Husejn el-Ajjadī el-Ensari el-Fekīh es-Semerkandī (datum smrti nepoznat);
2) Ebu Bekr Ahmed ibn Ishak ibn Salih el-Džūzādžānī (datum smrti nepoznat);
3) Muhammed ibn Mukatil er-Razi (umro 248/862);
4) Nusejr ibn Jahja el-Belki (umro 268/881)).39
Malo se zna o životima ove četverice hanefijskih učenjaka. Ono što se, međutim, pouzdano zna jeste to da njihov sened seže unazad do Ebū Hanīfe (u. 150/767), i da se proteže do Maturidija.
Tako imamo:
*I*
Ebu Hanifa
↓
Ebū Jūsuf (u. 182)
Muhammed eš-Šejbānī (u. 189)
↓
Ebū Sulejmān Mūsā el-Džūzādžānī (u. nakon 200)
↓
Ebu Bekr el-Džuzadžani
Ebu Nar el-Ajjadi
Ebū Nasr el-Belkī (u. 268)
↓
Maturidi
*II*
Ebu Hanifa
↓
Ebū Muti el-Hakem el-Belkī (u. 199)
Ebū Mukātil Hafs es-Semerkandī (u. 208)
↓
Muhammed ibn Mukātil er-Rāzī (u. 248))
↓
Nusejr el-Belkī (u. 268)*
↓
Maturidi
*III*
Ebū Hanīfa
↓
Muhammed eš-Šejbānī (u. 189))
↓
Muhammed ibn Mukātil er-Rāzī (u. 248))
↓
Maturidi40
Usprkos činjenici što je, kao što smo već vidjeli, stekao obrazovanje u srcu hanefijskog učenja i što je odgojen u toj tradiciji, i bez obzira na raširenu tvrdnju da je bio jedan među mnogim sljedbenicima hanefijske pravne škole, ipak ne bi bilo ispravno ako bismo Maturidija ograničili na hanefijski mezheb; niti bi bilo ispravno za Maturidija kazati da je bio puki sljedbenik hanefijskog kelāma; niti da je znao samo tumačiti najteže teološke probleme koje su uglavnom riješili bilo sam Ebu Hanifa, ili neki od njegovih učenika i kasnijih sljedbenika.
Nema sumnje, Maturidi je bio hanefija i u fikhu i u kelāmu. Međutim, upravo zbog te činjenice, Maturidi je mogao razvijati svoju vlastitu teološku misao. Dokaz tome jeste i zapažanje Muhammeda Biltadžija, koji nas podsjeća da neposredni učenici Ebu Hanife, kao što su Ebu Jusuf, Muammed eš-Šejbānī i Zufer ibn Hudejl (u. 158), za razliku od ostalih sljedbenika pravnih škola, kao što su malikijska, šafijska i hanbelijska, nisu bili puki prenositelji (ruvāt) Ebu Hanifinih pravnih mišljenja, već su imali svoje vlastite metode pristupa islamskoj pravnoj nauci koje su ih često dovodile do rješenja koja su se razlikovala od rješenja njihova učitelja Ebu Hanife.41 Nema razloga da se tome čudimo ako se prisjetimo činjenice da se i sam Ebu Hanifa zalagao za pristup slobodnog mišljenja (re’j) u pravnim pitanjima, pa je na temelju toga odbio prihvatiti neke hadise pravnog sadržaja od svog učitelja Ibrahima en-Nehaija ukoliko nisu udovoljavali njegovim metodološkim zahtjevima.42 Tačno je, dakle, da su hanefije na primjeru svoga učitelja Ebu Hanife naučili kako biti, u granicama pravno opravdanog, slobodan u svome mišljenju, pa prema tome i odgovoran za svoje sudove, kako u pravnom, tako i u teološkom zaključivanju.
U osobi Maturidija imamo najbolji primjer ovakvog relativno autonomnog postupka i jednu od najuspješnijih primjena takvog postupka na području islamske teologije. Premda vjerni pristaša hanefijskog mezheba, Maturidi nije osjećao potrebu da koristi autoritet svoga učitelja Ebu Hanife, ili nekog drugog, za svako pojedino teološko pitanje koje je razmatrao, niti za svako teološko mišljenje koje je iznosio. I uistinu, u svom glavnom teološkom djelu, Kitāb et-tevhīd, nalazimo da Maturidi izričito spominje Ebu Hanifino ime samo četiri puta.43 U jednom od tih spominjanja, dok govori o ljudskoj sposobnosti da trenutno djeluje u dva suprotna smijera (el-kudre li el-diddejni), te o teološkom pitanju da li Bog duži čovjeka za ono što je iznad njegove moći (teklīf mā lā jutāk), Maturidi kaže: “Ovo je mišljenje Ebu Hanife i njegove grupe” (Hādhā kavl ebu hanīfa ve džemāatihī).44 Stoga možemo zaključiti da nije u pitanju šta je i koliko je Maturidi naučio kao učenik od hanefijskih učitelja svoga doba, već je važnije koliko je bio u stanju djelotvorno koristiti i primjenjivati hanefijsku naučnu metodu u rješavanju pravnih i teoloških problema.
(Imam Ebu Mensur el-Maturidi (teološko-pravna shvatanja); Dr. Mustafa Cerić)
39 Vidi: Ali, str. 268; Rahman, str. 30.
40 Vidi: Ali, str. 269; Rahman str. 31.
41 Muhammed Biltadžī, Mnāhidž el-tešrī‘ el-islamī fī el-qarn el-thānī el-hidžrī, Riyād, 1977, sv. i, str. 84-100.
42 Vidi: el-Muweffaq, Menāqib Ebī Hanīfah, sv. i, str. 114.
43 Vidi: Tewhīd, str. 26, 382, 303, 304. 44 Ibid, str. 263.