Rekao je Šejh Zakir ef. Bektić, kadesallahu sirruhu:
Nažalost primjećujemo da i pojedina ulema, a pogotovo sljedbenici vehabizma, sve više daju sebi slobodu tvrditi da su poslanici griješili, upadali u greške ili da su bili samo obični ljudi. Neuzubillah, to je suprotno osnovnim spoznajama koje smo naučili još u mektebu, da su svi poslanici, njih 124.000 bili čisti od grijeha i da su imali svojstvo Ismet. Ako je tako sa svim nebijima/vjerovjesnicima kako li je tek sa resulima/zakonodavcima, a pogotovo sa Imamom svih pejgambera Muhamedom sallallahu alejhi ve sellem, kao največim poslanikom. Obični ljudi ne idu na mi'radž, ne primaju objavu, nemaju za goste Džibrila a.s., nemaju mnogostruke mu'džize, ne oživljavaju mrtve.
Veoma je bitno naučiti zajednička svojstva vjerovjesnika i s vremena na vrijeme ih ponoviti, a kako se ne bi upalo u ovakve olahke tvrdnje:
1) SIDK - istinoljubivost, iskrenost, trajno govorenje i zastupanje istine;
2) EMANET - povjerljivost i osvjedočeno poštenje;
3) TEBLIG - dosljednost, potpuno prenošenje Božije poruke ljudima, neovisno o svim životnim opasnostima pa čak i smrti;
4) ADALET - pravednost, bili pravedni, pošteni i pravi ljudi, pogotovo pravedni i strogi prema sebi, svojoj djeci i rodbini, gdje je to najteže biti; nikada nepravdu i nasilje nad ljudima nisu činili;
5) FETANET - oštroumnost (imali su razvijene umne, moralne, duhovne, intelektualne i spoznajne sposobnosti);
6) ISMET - NEGRIJEŠENJE (jer ih je Allah kao Svoje izabranike i uzore ljudima sačuvao od svih grijeha pa i onih najmanjih);
7) RUDŽULET - muškost (svi su bili muškarci)
Ko bi tvrdio činjenje, makar i malih grijeha, vjerovjesnicima, taj bi se ogriješio o njih, neprimjereno bi se ponio prema njihovom uzvišenom mekamu/duhovnoj stanici kod Allaha. Takvi bez prave spoznaje nastoje ili nesvjesno omalovažiti vjerovjesnike ili povezati ih sa nećim manjkavim; a oni su čisti od toga.
A oni koji se referišu na Vjerovjesnikov, alejhissalatu ve selam svakodnevni istigfar kojeg je on činio više od sedamdeset puta, te navedeni hadis uzimaju kao dokaz da je poslanik bio grešan, to ne može biti dokaz da se on tim činjenjem istigfara kajao za grijehe!
Naprotiv, to je bio njegov, salallahu alejhi ve sellem, istigfar na jučerašnju duhovnu stanicu, jer se on svakim danom uzdizao na viši položaj i stepen. Dakle on, mubarek sallallahu alejhi ve sellem, donosi istigfar na svoje stanje od jučer, koje je u apsolutnoj savršenosti njegove ličnosti, tek "manjkavo" samo u smislu uporedbe sa današnjim stanjem njegove trajno povečavajuće spoznaje, savršenstva, i bliskosti sa Uzvišenim Allahom. Ovo predivno tumačenje navodi Šejh ekber Muhjudin ibn Arebi k.s... Dakle Muhamed, alejhisselam. je činio istigfar od svakog prethodnog stepena spoznaje, jer danas je dosegao viši stepen, i visočiji i bolji i tako u beskraj. Ovdje se ne radi o grijesima!
Šejh Džunejd Bagdadi, k.s., daje također prelijepo tumačenje hadisa u kojem stoji:
- "Osjetim tjeskobu u srcu i zatražim oprosta od Allaha dž.š. svaki dan i noć, više od sedamdeset puta!" – rekao je: Ovaj hadis je izrečen u značenju - U srcu osjetim tjeskobu zbog onoga što saznam da će zadesiti moj ummet poslije mene, od njihova griješenja, PA ZA NJIH molim oprosta od Allaha dž.š. više od sedamdeset puta dnevno. Ovo je za sve nas velika radosna vijest i velika naša nada, jer se njegove salallahu alejhi ve selem molbe primaju i Allah neće rastužiti svoga Miljenika!
Ovo su dva tumačenja koja moramo dobro poznavati i drugima ih prenositi kako bi svi živjeli na ovom svijetu i preselili na ahiret sa lijepim mišljenjem o Allahovim vjerovjesnicima i ne dao Bog o njima da pomislimo bilo što nedolično.
(Priredio: Šejh Muamer Šehić Durmišević)