Rođen je 18. jula 1897. godine u Rudom. Otac mu se zvao Mehmed, a djed Salih. Završio je Gazanfer-begovu medresu i imamasko-matičarski tečaj u Višegradu, niži gimnazijski tečaj u Sarajevu i telefonsko-telegrafski kurs u Beogradu. Tokom Prvog svjetskog rata pored turskog jezika, kojeg je poznavao kao maternji, Salih ef. je naučio i njemački, talijanski i češki. Bio je mualim mekteba iptidaije u Rudom i poslovođa sreskog vakufsko-mearifskog povjerenstva. U Priboju je bio mujezin džamije i mualim sibjan-mekteba u ovom gradu.
,,Kao imam, među prvima je prevodio hutbe. Bio je najbolji primjer istinskog narodnog prosvjetitelja. Njegov prosvjetiteljski angažman nije se ograničavao samo na mekteb i džamiju već se odnosio i na cjelokupno društvo. U Rudom je otvorio tečaj za siromašne đake, koji su, učeći kod njega, za jednu godinu položili po dva razreda gimnazije. Njegovom inicijativom i zalaganjem podignuti su mektebi u Rudom. Džamije koje su jedva imale mujezina, zahvaljujući Salihu ef., postajale su pune. Kao musliman i kao čovjek Salih ef. svakom je služio kao uzor. Uživao je veliko poštovanje kako kod muslimana tako i kod nemuslimana. Nije bilo znanosti koja ga nije zanimala i kojom se nije bavio. Bio je dobar govornik, koji je na sve slušatelje ostavljao dubok trag. Bio je dobar i kaligaf, te je i na staklu izrađivao levhe. Kada su četničke horde 1941. godine krenule u akciju potpunog uništenja muslimana Rudog i okoline, Salih ef. se prihvatio oružja i organizirao jednu skupinu muslimana za borbu. Zadnju godinu života proveo je u Sarajevu liječeći se od bolesti koju je zadobio tokom teškog perioda početkom Drugog svjetskog rata’’.
Sa suprugom Mujesirom, rođenom Kabaklić, vjenčanom 1919. godine, imao je djecu: Emina, rođena 10. avgusta 1921, Mustafa, rođen 17. avgusta 1924, Šifaata, rođena 19. februara 1926, Hadidža, rođena 29. oktobra 1932. i Razija, rođena 16. decembra 1934. godine. Govorio je arapski, turski i njemački jezik.
Priredio: Nadir Dacić