Na pitanje o tome kakav je šerijatski propis u pogledu obilježavanja mevluda, rođenja Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, jedan od posljednjih mudžtehida i hafiza hadisa, Imam Sujūtī (1445-1505), rahimehullah, u svojoj fetvi, između ostalog, kaže:
„Po mome mišljenju, osnova obilježavanja mevluda, - a koje se sastoji od okupljanja ljudi, učenja iz Kur’ana onoga što je lahko i recitovanja pripovijesti u vezi sa Vjerovjesnikovim, sallallahu alejhi ve sellem, temeljima vjerovjesništva i mu’džizama prilikom njegovog rođenja, zatim u pripremanju sofre sa hranom koju će (prisutni) pojesti, ne pridodavajući tome ništa drugo, - takvo obilježavanje mevluda je jedna od lijepih novotarija (bide’i-l-hasene) za koju će biti nagrađen onaj koji priredi takvo obilježavanje, jer se njome izražava poštovanje prema položaju i vrijednosti Vjerovjesnika, alejhis-salatu ves-selam, i iskazuje radost i sreća zbog njegovog časnog rođenja (...).”
Imam En-Nevevi (1233-1277) u djelu »Tehzibu-l-esmā’i vel-lugāt« veli: „Novotarija u Šerijatu je uvođenje nečega što nije bilo u doba Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, a dijeli se na lijepu (hasene) i ružnu (kabīha) novotariju (…).”
Imam El-Bejheki (994-1066), svojim lancem prenosilaca, bilježi u djelu »Menakibu-š-Šāfi’« da je Imam Šafija (767-820), rahimehullah, rekao: „Postoje dvije vrste inovacija (muhdesāt). Prva, koja se suprotstavlja Kur’anu, sunnetu, eseru i idžmā’u, i to je novotarija (bid’at) koja vodi u zabludu, te druga, koja vodi ka dobru i nije u suprotnosti ni sa jednim od spomenutih izvora. Takva novotarija nije pokuđena (…).”
O obilježavanju mevluda upitan je šejhu-l-islam i hafiz hadisa svog stoljeća, Ebu-l-Fadl Ibn Hadžer El-Askalānī (1372-1449), pa je rekao: „Obilježavanje mevluda je novotarija, jer nije preneseno da su to praktikovali dobri prethodnici (selefi-salih) u prva tri stoljeća islama. Međutim, i pored toga obilježavanje mevluda obuhvata mnogo lijepih stvari, ali i onih koje su suprotne njima. Za onoga koji se prilikom obilježavanja mevluda drži lijepih stvari, a izbjegava one koje su suprotne (tj. koje nisu u skladu sa Šerijatom), za njega je obilježavanje mevluda lijepa novotarija (bid’atu-l-hasene), a u suprotnom, nije!”
(Imam Sujuti, El-Hāvī li’l-fetāvī, I, 221-229. str.)
Preveo i prilagodio: Abdulaziz Rizvić