Postoje kvazi-islamski učenjaci i postoje kvazi-selefije, koji odbacuju 1300 godina rada najvećih muslimanskih umova, krivo predstavljajući i tumačeći pravna pitanja, bukvalno uzimajući neke tekstove u akaidu ulazeći tako u jasni kufr, dovodeći mase mukallida u zabludu!
Kada se argumentovano ukaže na to devijantno učenje, slijepi sljedbenici tih kvazi-učenjaka djeluju vrlo emotivno, odbacujući slovo Kur’ana i usaglašene stavove ehli sunnetskih učenjaka koji sežu do samog Poslanika, a.s.
Bez obzira na to koliko određeni šejh može biti motivirajući ili nadahnjujući - a ne može se poreći da takvi postoje - on se ne može mjeriti s prašinom na džubetu, gromada znanja koje su bile temelj očuvanja našeg dina. Kao što su imami ‘azam Ebu Hanife, Malik, Šafi’i, Ahmed, et-Tahavi, el-Maturidi, Kadi Jusuf, Muhammed Šejbani, et-Tahavi, Ibn Hadžer, i tako dalje, Allah bio zadovoljan njima.
Istinski šejh, također, će to priznati svojim učenicima i obeshrabriti sektaško ponašanje slično kultu ličnosti!
Ono što danas vidimo, nažalost, je udžbenički primjer te'assuba (slijepe pristrasnost) i slijepo bezpogovorno slijeđenje svoje grupe. Što je naravno, zabranjeno u našoj lijepoj vjeri. Slijepo se slijedi samo Allahov Poslanik, alejhisselam. Ovo je pomalo ironično, jer upravo najveći slijepi sljedbenici jedne sekte ponajviše kritikuju taklid (slijeđenje) ljudima koji slijede jednu od četiri priznate sunijske škole mišljenja (hanefi, maliki, šafi’i, hanbeli)!
Allah da popravi naše stanje. Amin.