„Da li vi sijete ili smo to Mi koji sijemo?" (Kur'an, El-Vaki'a, 64)
Kao što stoji u komentarima, Allah ovdje skreće pažnju da je On taj koji daje da bilje izniče. Da li mi na osnovu ajeta možemo reći da je Allah onaj koji sije, budući da to kaže? Ako u jeziku postoje četiri značenja riječi istiva, zašto uzimamo onu koja obuhvata kretanje u prostoru? Zašto Allaha smještamo iznad praške, jer sve što je stvoreno za Njega je praška, ništa! Da li, dakle, sve ono što Allah za sebe u Kur'anu kaže može biti Njegovo svojstvo, ili nam putem iskaza ukazuje na neko drugo Svoje svojstvo na koje nam je jasno ukazao na drugim mjestima?
Ako bi neko kazao da je Allah taj koji sije, na taj bi način počinio kufr. Potrebno je da se mutšabih (nejasni) ajeti shvataju na ispravan način, a ne na osnovu njihovog izraza.
Hanbelije kažu da Allah ima "jed", ali koji ne tumače to na način da je to ruka, da je nešto što se može zamisliti. Ako Allah kaže da će propasti sve osim Njegovog vedžha, a vedžh tumačimo kao lice, onda to znači da će sve osim Njegova lica propasti. Je li to moguće. Ne, nije! Zato shvatamo to putem te'vila.
(Allame dr. Mu'az Se'id Havva, hafizahullahu te'ala)