Imam Ebū Mensūr ibn Muhammed ibn Muhammed ibn Mahmud el-Hanefī el-Mutekellim el-Māturīdī es-Semerkandī, (umro 333. godine po hidžri), Allah bio zadovoljan njime, ubraja se u red velikih islamskih mislitelja akaida, zagovaratelja sunneta i branitelja Allahova šerijata. Zbog svojih zasluga za očuvanje ehli sunnetskog učenja i odbrane istog dobiva od ehli sunnetske uleme casne epitete kao što su: "imām el-mutekelli-mīn (prvak teologa), musahhih akaid el-muslimīn (reformator muslimanskih dogmi), alem el-hudā (znak pravoga puta), reīs ehl-el-sunne (prvak sunnita), što ukazuje na njegovo istaknuto mjesto među sunnitskom ulemom, kao i na njegovu reformatorsku ulogu u oblikovanju sunnitskog kelāma. Ebu Mensur el-Maturidi nije samo ustanovio ravnotežu između tradicije i razuma, već je dokazao i punu snagu razuma u kontekstu autentične tradicije islama.
Naš ugledni alim Mehmed ef. Handžić, govoreci o imamima koji su se istakli u odbrani islamskog vjerovanja, kaze: "Velike zasluge u odbrani vjere i ehlus-sunnetskog pravca, pored ostalih bezbroj zaslužnih ljudi, zaslužuju dvojica islamskih učenjaka koji se pojaviše koncem druge polovice trećeg stoljeća, a to su Ebul-Hasan el-Eš'ari i Ebu Mensur el-Maturidi." U svom djelu "Ilmul kelam", pojašnjava da kada je abasijski halifa Me'mun prihvativši muatezilsku akidu silom tjerao ljude u tu akidu učenjaci ehli suneta su se pobunili i branili ispravnu islamsku akidu. Od istaknutih branioca akide ehli sune vel džema'a su bili Ebu Hasan el-Eš'ari i Ebu Mensur Maturidi.
Po dr. Ahmedu Smajloviću, imam Maturidi je jedan od velikana islamske akaidske misli koji ne samo da je tu misao obogatio, razradio i unaprijedio, nego ju je i inaugurirao u posebnu akaidsku školu poznatu pod imenom maturidijska akaidska škola, kojoj pripadaju svi muslimani hanefijskog pravca u fikhu, a među njima svoje mjesto su našli i muslimani naših krajeva. Imamul huda ili imam upute, kako je poznat, Ebu Mensur Maturidi je činio sve kako ističe dr. Smajlović da sačuva izvornost, čistoći i originalnost islamskog vjerovanja. Na tom zadatku imam Maturidi se sukobio s mnogim sektama, posebice mu'tezilijama, keramijama, rafidijama i drugim.
Bajazid ef. Nicević, u svom djelu "Sandžačka poslanica iz akaida", ističe:
"Pored mnogih zaslužnih ljudi, velike zasluge u odbrani vjere i ehli's-sunetskog pravca imaju dva imama: Ebu Mensur el-Maturidi i Ebu'l-Hasan el-Eš'ari. Njihova vrijednost je u tome što su zabilježili, obrazložili i sistematizovali vjerovanje ranih muslimana (selef salih), a također su svojim mnogobrojnim djelima učvrstili i razvili metodologiju odbrane stavova Ehli sunneta od napadanja raznih mišljenja među muslimanima i od utjecaja sa strane. Naravno, elementarna građa njihove sistematizacije je u Kur'anu i Sunnetu." Imam Maturidi proučava mnoga akaidska djela, podučava druge osnovama islamskog učenja i vjerovanja, participira u znanstvenim dijalozima svoga vremena ubacujući se tako u žarište znanstvenih rasprava, dijaloga i proučavanja, prateći sva misaona kretanja svoga vremena. Sve će ovo, kako kaže dr. Smajlović, omogućiti Maturidijevom geniju da napiše djelo Kitabu-t-tevhid koje s pravom predstavlja temeljno djelo proučavanja ehli sunnetske akaidske škole. Hasan Kâfî b. Turhan b. Davud b. Jakub ez-Zibi el-Akhisârî el-Bosnevi - Pruščak, nesumnjivo najveći islamski učenjak s kraja XVI i početka XVII stoljeća po miladu u Bosni, kao i svaki drugi hanefijski alim sa posebnim ponosom isticao je svoju pripadnost ehli sunnetskom hanefijskom-maturidijskom pravcu u fikhu i akaidu, te na više mjesta u svojim pisanjima ističe riječi: "Ovako je govorio naš imam el-Maturidi!" Ebū Mensūr el-Māturīdī, zbog svojih zasluga za ocuvanje ehli sunnetskog ucenja i odbrane istog dobiva od ehli sunnetske uleme casne epitete kao što su: "imām el-mutekelli-mīn (prvak teologa), musahhih akaid el-muslimīn (reformator muslimanskih dogmi), alem el-hudā (znak Pravoga puta), reīs ehl-el-sunne (prvak sunnita), što ukazuje na njegovo istaknuto mjesto među sunnitskom ulemom, kao i na njegovu reformatorsku ulogu u oblikovanju sunnitskog kelāma. Dr. Mustafa Cerić, u dijelu izlaganja na naučnom skupu "Islamska tradicija Bošnjaka: izvori, razvoj i institucije, perspektive" u amfiteatru Gazi Husrev-begove medrese u Sarajevu, 14 novembra 2007. godine, pojasnjava:
El-Maturidijev najvažniji doprinos islamskoj tradiciji je njegova razrada teološke teorije znanja što nije manje od značaja el-Šafijine teorijske okosnice islamskog prava. Štaviše, Maturidijeve naučne metode istraživanja, njegov smisao za temeljitu analizu, kao i negov objektivni kritički um osigurali su mu mjesto među najozbiljnijim misliocima svih vremena. El-Maturidi se nije ustručavao bilo kojeg teološkog pitanja, nije se sustezao prihvatiti se bilo koje teške teme, nikad nesklon bilo kakvoj racionalnoj mogućnosti. El-Maturidijev misaoni napor imao je dva cilja: 1) zaštititi islamsko učenje od vanjskih napada i 2) konsolidirati islamsko učenje iznutra. Da bi udovoljio ovim ciljevima, el-Maturidi je usmjerio svoj intelektualni napor na tri područja islamskog učenja: (a) jurisprudenciju (usūl el-fiqh); (b) egzegezu (tefsīr), i (c) teoriju (kelām). Pa ipak, njegova pažnja je bila posebno usredsređena na teološka pitanja, čemu je pretežno posvetio i svoje egzegetske spise. To je i razlog zašto je el-Maturidi postao posebno poznat i zašto se njegovo ime veže kao eponim, znak raspoznavanja, za posebnu islamsku teološku školu. Korijeni islamske tradicije Bošnjaka mogu se naći u maturidijskom teološkom racionalizmu koji je dominantan u islamskoj tradiciji osmanske povijesti.
Imam el- Maturidi, napisao je znatan broj važnih knjiga o tefsiru, kelamu i usulu. Evo nekih naslova tih djela: 1. Kitab tavilat al-Kur'an, ili Tavilat ahl al-sunna 2. Kitab ma'had al-Šari'a 3. Kitab al-gadal 4. Kitabul-usul 5. Kitab al-maqalat 6. Kitab al-tawhid 7. Kitab bayan wahm al-mu'tazila 8. Kitab radd awa'il al-adilla li al-ka'bi 9. Kitab radd tahdib al-gadal li al-ka'bi 10. Kitab radd wa'id al-fussaq li al-ka'bi 11. Radd el-usul al-hamsa li abi muhammed al-bahili 12. Radd kitab al-imam li ba'd al-rawafid 13. Kitab-al radd 'ala al-qaramiata. Šta znače termini eš'arija i maturidija? U ranoj povijesti islama, zbog razilaženja oko političkih pitanja, a kasnije kroz susret sa drugim religijama, svjetonazorima i filozofijama, pojavile su se brojne sekte koje su unosile smutnju i razdor među muslimane. Naročito su se u tome istakle mu'tezile koje su čak uspjele pridobiti na svoju stranu jednog od halifa te je on vršio pritisak na islamske učenjake da prihvate stavove i vjerovanja mu'tezila. Muslimanski učenjaci su se tada našli pred velikim izazovom kako da odbrane islamsko učenje pred nasrtajima raznih sektaša i filozofa. Jasno je bilo da se mora razvijati nova metodologija koja će sadržavati logičke i racionalne načine dokazivanja i pobijanja argumenata. Na tom polju, tokom trećeg i četvrtog stoljeća po hidžri, posebno su se istakla dva imama, Ebul-Hasan el-Eš'ari i Ebu Mensur el-Maturidi. S obzirom da su svojim metodama odbrane islamskog učenja i pobijanja sektaških učenja nadmašili druge učenjake, postali su autoriteti u akaidskoj nauci koje su slijedili učenjaci njihovog vremena. Tako su i kasniji učenjaci iskazivali svoju pripadnost tom pravcu te su prozvani eš'arijama ili maturidijama kako bi se razlikovali od sljedbenika sektaških učenja. Dakle, imami Maturidi i Eš'ari nisu izmislili nikakvo novo učenje, kao što ni imam Ebu Hanife i dr., nisu izmišljali vlastitu pravnu školu, već su te škole nazvane po njima zbog toga što su bili prihvaćeni od strane uleme kao vjerodostojni tumači islamskog učenja. S obzirom da je imam Maturidi bio hanefijske pravne škole, hanefije se smatraju maturidijama u akaidu i otuda termin hanefijsko-maturidijska tradicija. Sljedbenici drugih pravnih škola u islamu slijede imama Eš'arija i nazivaju se eš'arijama. Ove dvije škole se slažu u najvećem dijelu tumačenja islamskog vjerovanja i jedni druge uvažavaju i smatraju sljedbenicima islama i sunneta. Zašto kažemo maturidijska akida? Puno puta pominjemo maturidijsku akidu, neko pohvalno neko kriticki. Da li, kada pominjemo akidu muslimana treba da kažemo maturidijska, ešarijska, selefijska, ili bi trebali reći, što je i normalno, islamska akida?! Ukratko, za većinu akaidskih pitanja je mekruh pripisati nekoj odredjenoj školi, npr., maturidijskoj, ešarijskoj ili ehli hadisa, vec za ta pitanja treba reći i nazvati ih islamskom akidom. Naprimjer, nećemo reći: po maturidijskoj akidi treba da vjerujemo u Allaha, dž.š., već kažemo da je vjerovanje u Allaha islamska akida. Ali, kada pominjemo neka delikatna pitanja iz akaida (koja uglavnom nisu iz osnovi vjerovanja) za koja treba viši nivo znanja, onda se pozivamo na ulemu, jer Allah, dž.š., trazi da pitamo učene ako ne znamo. Kao u fikhu, nećemo reći da je uzimanje abdesta farz po hanefijskom mezhebu, već je to islamski farz cijelog ummeta. Ali, reći ćemo da trljanje dijelova tijela koje treba oprati prilikom abdesta nije farz po hanefijskom mezhebu, ali je to farz po malikijskom mezhebu. Dakle, imena mezheba u akaidu i fikhu pominjemo samo onda kada želimo da objasnimo neka delikatna pitanja u koja nemamo jasne odgovore.
Da li neko može biti musliman a da njegova akida nije ešarijska ili maturidijska?
Kao uvod u odgovor na ovo pitanje, odmah na početku želim pojasniti dva pojma: a) akida, b) nauka akide. Akida je čvrsto vjerovanje, bez imalo sumnje, u sve što je Uzvišeni Allah objavio Muhammedu, a.s., preko meleka Džibrila, a.s. Nauka akide je znanost koja uključuje argumentiranje prenosnim i racionalnim dokazima u odbrani članaka vjere te u opovrgavanju inovatora koji iskrivljuju vjerovanja ranih muslimana i muslimanskoga pravovjerja. Dakle, akida je skup znanstvenih tema koje su vjerodostojno prenešene putem Kur’ana i sunneta i njen sadržaj se ne mijenja, ne uvjećava i ne smanjuje. Ona je onakva kakva je objavljena Muhammedu, a.s., i nije podložna promjenama, širenju ili oduzimanju. Međutim, nauka akide, samim tim što predstavlja ljudsko istraživanje, shvatanje i objašnjavanje onoga što je objavljeno Muhammedu, a.s., također sadrži opovrgavanje neispravnih stavova inovatora, nije ogranicena u svojim pitanjima i temama. Ona se širi pojavom novih pitanja koja se tiču ove nauke. Iz navedenog dolazimo do zaključka da se uloga nauke akide može podijeliti u četiri kategorije: a) Potvrda članaka vjere, kao obaveznost vjerovanja u Allaha, Poslanike, Meleke, Knjige, Sudnji dan, kada i kader, Mizan, Džennet, Džehennem, itd.
b) Argumentima potkrijepiti svaki članak vjere, c) Opovrgavanje neispravnih stavova određenih grupacija muslimana u cilju zaštite ispravnih stavova, d) Odbacivanje neispravnih stavova nemuslimana, kršćana, Jevreja i ostalih. Nakon ovog saznanja kažemo: svaki čovjek koji, načelno, prihvati i posvjedoči sve članke vjere, postaje musliman. Njemu nije obaveza da detaljno istražuje, pretresa, razrađuje, polemiše o onome u što je obaveza da vjeruje. Također, njemu nije potrebna akaidska škola da bi on postao musliman. Od Allahove milosti je da je ovo lako shvatljivo i u ovome se slažu većina muslimana i oni su sevadu-l-'azam. Jednostavno, priznati erkane imana, islama i ihsana, čovjek biva vjernik. Po ovome, svi oni, bez obzira bili oni eš'arije, maturidije, selefije, ihvanije, sufije, džemati, paradžemati, svi su oni, načelno, muslimani, sve dok neko od njih svjesno svojim vjerovanjem, govorom ili djelom ne zaniječe nešto što ga izvodi iz vjere. Prve generacije, posebno ashabi, nisu zalazili u suptilna pitanja akaida. Jednostavno su shvatili svoje obaveze i radili na tome. Prolaskom vremena, u islamu se javljaju određena pitanja koja nisu bila postavljana za vrijeme Allahova poslanika, a.s. Razlog pojave tih pitanja su ulazak mnogih kršćana, Jevreja, medžusija i drugih u islam. Posebno veliki broj novonastalih pitanja potiče iz prevedenih filozofskih djela koja su došla u ruke mnogih muslimana. Takva pitanja su unosila sumnje kod muslimana i počela su se javljati određena shvatanja na osnovu tih sumnji (šubhi). Primjerice, kršćani su povukli za sobom antropomorfizam, budući da su kao prijašnji kršćani slikovito, antropomorfistički predstavljali Boga. Oni su pojašnjavanjem trojstva unijeli pitanje mnoštva vječnih eternijala što je bio razlog mutezilitima da zanegiraju Allahova svojstva. Kršćani su govorili da je Bog jednobitan, a trojstvo se javlja u vidu atributa. Muteziliti su, zeleći izbeći pitanje mnoštva vječnih stvari (vječnost znanja, vječnost vida, vječnost govora itd.) zanegirali Allahova svojstva i rekli: Allah nema atribut sluha, vida, govora itd, jer bi na taj način potvrdili više vječnih stvari, već On Svojim jedinstvenim Zatom sve vidi, čuje, zna, želi itd. Većina učenjaka ehli sunneta nisu protekfirili mutezilite zbog ovog, jer su ipak potvrdili da Allah sve zna, čuje, vidi, ali su ih nazvali novotarima zbog negiranja atributa. Filozofi su unijeli razna nova pitanja, primjer vječnost materije, stvaranje putem emanacije, svojstvo duše i dr. Pored svih ovih novonastalih pitanja, uzmimo i pojavu apokrifnih hadisa u akaidu koji su dodatno zakomplikovali prikaz islamskog vjerovanja i bili uzrok nastajanja novih stanovišta. Mnogi alimi ehli-sunneta su se borili i čuvali istinsko učenje akaida. Njihov broj je bio ogroman, kao Ebu Hanife, Malik, Šafija, Ahmed, muhaddisi i drugi. Njihovi govori su se širili nekada javno a nekada tajno. Međutim, oni nisu pisali akaidska djela i zalazili u detaljisanju novonastalih pitanja. Nalazimo, tek, par malih poslanica kao El-Fikhul-Ekber i tome slično. Oni su se jednostavno držali ispravnih stavova i osuđivali sve što je suprotno istom. U to vrijeme su se javili mnogi neispravni pravci i njihova stanovišta su se širila među muslimanima, a posebno stanovišta mutezilita. Onda je Allahova volja bila da se pojavi imam Ebu Hasan el-Eš'ari (unuk poznatog ashaba Ebu Muse el-Ešarija) koji je i sam, jedno vrijeme, bio na stanovištu mutezilita, napustio njihovo učenje i prihvatio se stanovišta učenjaka ehli-sunneta. On je, naoružan onim što posjeduju mutezile i ostali, pobio njihove tvrdnje i potvrdio stanovišta učenjaka ehli-sunneta posebno stanovišta imama Ahmeda ibn Hanbela. Napisao je preko 100 djela iz akaida kojim je oborio i zatro mutezilitska i druga neispravna učenja koji se od tada nikada više nisu pojavili kao veća skupina, osim kao bezuspešni pokušaj nekih pojedinaca. Sljedbenici četiri mezheba su primjetili da se stanovišta imama Ebu Hasana el-Eš'arije poklapaju sa učenjem njihovih imama i dobrih selefa i prihvatili su ga kao imama. Njihovo priznanje njegovog učenja je najbolji dokaz istovjetnosti stavova imama Ebu Hasana el-Eš'arija sa stavovima prijašnjih imama i učenjaka selefa. Dakle, imam Ebu Hasan el-Eš'ari je prvi alim NAUKE AKAIDA koji je podrobno bilježio i argumentima potvrdio stavove učenjaka selefa i zato se pozivamo na njega kao što se pozivamo na Ebu Hanifu i ostale imame kada se radi o fikhu. Ovo ne znači da je Ebu Hasan el-Eš'ari došao sa novom akidom ili novim učenjem. Isto ovo važi za Ebu Mensura el-Maturidija. Rezime: Nije potrebno biti eš'ari ili maturidi da bi neko bio musliman. Mi se ne pozivamo na Eš'arija ili Maturidija za jasne stvari. Nama ne treba eš'arijska ili maturidijska škola da znamo da treba vjerovati u Allaha, Njegove poslanike, Njegove Meleke, Njegove knjige, Sudnji dan, kada i kader, Džennet, Džehennem, i druga nužnopoznata pitanja, ali se vraćamo njihovom učenju kada se pojave neka suptilna pitanja koja ne nalazimo jasno izražena u Kur'anu i sunnetu. Samim tim što ova pitanja nisu jasno izražena u Kur'anu i sunnetu govori da ta pitanja nisu do te mjere bitna da se neko može nazvati nemuslimanom ako dođe do neslaganja. Ona mogu biti začetak neke novotarije pa se mora na vrijeme reagovati i suzbiti ako su neispravna. Molim Allaha, dž.š., da nas pomogne i uputi istinskom stazom vjerovanja. (Bajazid ef. Nicević) Reisu-l-ulema Husein ef. Kavazovic o ehli sunnetskoj praksi bosanskih muslimana
U obraćanju reisu-l-uleme na Univerzitetu u Pečuhu, Mađarska, 29. aprila 2016. godine: "U tumačenju istina vjere i izvršavanju obrednih dužnosti u Islamskoj zajednici se primjenjuju učenje maturidijskog akaida i nauka hanefijskog mezheba kao tradicionalni modusi kolektivne vjerske svijesti i prakse bosanskih muslimana." I rekao je reisu-l-ulema: "To što smo hanefijskog mezheba i maturidijskog akaida ne znači da nećemo proučavati i druge tradicije u našim zavodima i ustanovama. To smo činili i do sada, činit ćemo to i ubuduće, ali smo željeli skrenuti pažnju i našim prijateljima koji dolaze iz islamskog svijeta ovdje, i koji sa sobom, razumljivo je, nose dio svoje tradicije, da ovdje već postoji živi islam, a da muslimani ovdje njeguju svoje tradicionalne vrijednosti koje ne moraju biti dio njihovih vrijednosti." Reisu-l-ulema Husein ef. Kavazović , na izbornoj skupštini udruženja Ilmije islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, 19 maja 2015. godine, kao važniji prioritet današnjice od kojeg zavisi egzistencija islamske zajednice istakao očuvanje identiteta bosanskih muslimana:
"Taj teret nema ko ponijeti izuzev Ilmije! U našem narodu i našoj zajednici ne postoje druge snage koje bi mogle preuzeti teret očuvanja duhovnog integriteta i identiteta našeg naroda na ovim prostorima. Možda je presudna i najvažnija, najodlučnija “bitka" za očuvanje našeg mezheba i maturidijskog akaida. Suočavamo se tim izazovima i moraćemo nastaviti tragati za davanjem odgovora na ovo pitanje. Svi podjednako! Naš intelektualni i duhovni rad u ovom periodu koji je ispred nas treba da bude okrenut ka ovom pitanju. Težište našeg rada treba da bude upravo tu. I do sada se naša ulema znala nositi sa ovim izazovima i ovim problemima. Mi smo imali vrsnih alima koji su, kada je trebalo, zašiljili svoje pero kada je trebalo odgovariti na izazove modernizma, i kada je trebalo odgovarati i na izazove novih strujanja koja vidimo u našem narodu. Prisustvo šiitskog faktora među nama koji do sada nije bio prisutan, on je već tu, toga moramo biti svjesni, a naravno i ekstremističkih, ne bih nikako kazao selefijskog, nego ekstremističkih djelovanja koje su izašle izvan okvira selefi-saliha, dakle koji nisu uopće u tim okvirima i koji imaju sasvim neku drugu interpretaciju islama na ovim prostorima." Glede širenja sektaških učenja na području Bosne i Hercegovine, koje tradicionalno slijedi ehli sunnetski pravac, hanefi-maturidi, reisu-l ulema, Kavazović, ističe:
"Širenje sektaških učenja i pravaca je štetno u Bosni i Hercegovini i djelovanje s tih pozicija je neprihvatljivo. Mi smo zajednica ehli sunetskog učenja, hanefijskog mezheba i tahavijsko-maturidijskog pravca u akaidu. Privrženi smo svojoj tradiciji i svom učenju i nećemo ih se odreći. Druge pravce i mišljenja prihvatamo kao dio ukupnog muslimanskog nasljeđa i proučavat ćemo ih u našim medresama i na fakultetima. Zahtijevam od bosanskih alima, posebno u obrazovnim ustanovama, da nepokolebljivo budu uz naše vrijednosti i naše učenje." Sabor Islamske zajednice BiH, o i očuvanje jedinstva na prostoru njezine nadležnosti Sabor Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini je na svojoj četvrtoj redovnoj sjednici održanoj u Sarajevu dana 23. aprila 2016. godine, nedvosmisleno zaključio:
Tačka 3: „Sabor naglašava da je trajna obaveza Zajednice, svih njezinih organa, ustanova, institucija, predstavnika, alima i džematlija, njezinih članova i pripadnika, prenošenje Emaneta i očuvanje jedinstva ummeta, primjenom maturidijskog akaida i hanefijskog mezheba, na prostoru njezine nadležnosti." () Prof. Dr. Enes Ljevaković, fetva-i-emin, naglašava:
„Različita tumačenja, na način kako to rade neki pojedinci, ne doprinosi jedinstvu muslimana kod nas, već upravo njihovom razjedinjavanju. Ima pojedinaca koji tumače islam, posebno u oblasti fikha i praktičnih propisa, ali i u nekim manje važnim dogmatskim pitanjima, drugačije od tumačenja koje se kontinuirano već više stoljeća naučava kod nas kroz ustanove Islamske zajednice, posebno vjersko-obrazovne (hanefijsko-maturidijska interpretativna tradicija), što unosi nemir među džematlije i potencijalno može voditi razdoru u džematu.
Također, okupljanje i grupisanje na toj osnovi i bezbjednosno se pokazalo problematičnim. Unositi priču o mezhebima i mezhebskim razlikama u našoj situaciji jeste, najblaže rečeno, avanturizam koji je suvišan, pa i opasan u vremenu i prostoru u kojem živimo. Što to prije shvate dotični pojedinci, bolje i po njih i po sve nas.
Nema zapreke da se o različitim gledanjima, posebno onim važnijim, raspravlja u naučnim krugovima i forumima (ne onim putem interneta), ne opterećujući njima vjernike u džamijama, na predavanjima, hutbama i drugim sličnim prigodama. Zbog svega rečenoga, bilo bi neodgovorno u ovakvim okolnostima pustiti tako usmjerene pojedince da rasprave o spomenutim pitanjima i različitim tumačenjima unose u naše džamije i druge prostore u kojima se vjernici okupljaju radi jačanja jedinstva džemata i pronalaska duhovnog mira i okrjepe. Različita tumačenja, na način kako to rade neki pojedinci, ne doprinosi jedinstvu muslimana kod nas, već upravo njihovom razjedinjavanju. A Allah najbolje zna."
Ugledni prof. Muharem Omerdić, u Preporodu od 15.februara 2015.godine, navodi:
Nedopustiva je saradnja sa organizacijama i pojedincima kojima je cilj sektaški prozelitizam u BiH, rasturanje islamske zajednice, uvjeravanje Bošnjaka da ih njihova ulema vodi krivim putem, da hanefijski mezheb i maturidijska akaidska škola nemaju uporište u temeljnim izvorima islama i dr. Smatram da trebaju odlučno djelovati svi organi IZ, imami, uposlenici Islamske zajednice, profesori u odgojno-obrazovnim našim zavodima i džemati. Ne treba poginjati glavu. Međutim, nedopustiva je saradnja sa organizacijama i pojedincima kojima je cilj sektaški prozelitizam u BiH, rasturanje Islamske zajednice, uvjeravanje Bošnjaka da ih njihova ulema vodi krivim putem, da hanefijski mezheb i maturidijska akaidska škola nemaju uporište u temeljnim izvorima islama i dr. Ovi koriste prazan prostor u našim džematima i medijima, na internetu i td. Oni štampaju svoje publikacije, knjige i dr. materijale i rasturaju ih po nekim džamijama. Oni na više mjesta drže svoje halke, predavanja, čak džume... Posebno su aktivni po našim džematima u dijaspori gdje otvoreno govore o zalutalosti i neznanju bosanske uleme itd. Kada naprave bilo kakav eksces, javnost okrivljuje Islamsku zajednicu i traži da se ona ograđuje, da osuđuje i ne znam šta još. Gdje ima više naše odlučnosti, toga nema i džemati će biti mirni.
Redakcija portala: Hanefijski mezheb
Povezano:
