Na fotografiji je svedočanstvo Husein efendije Bišića. Završio je DARUL-MUALIMIN u Sarajevu 1906. godine. Školovanje je nastavio u Osmanskoj Turskoj gdje je znanje sticao nekoliko godina. Imao je sestru Fatimu, zvana Ćime, koja se udala za Čorhodžića iz Travnika. Odselili su u Tursku, u Adapazar (u Osmansko vrijeme-Kjutahija-Ćutahija). Diploma koju je stekao u Turskoj nije pronađena. Vjerovatno je izgubljena u vihoru rata.
Nakon povratka u Bosnu (vrijeme Austrougarske uprave nad Bosnom), nuđeno mu je mjesto kadije u Sarajevu, Banjaluci, Skoplju. Nije prihvatio ni jednu od ponuda. Za života je govorio: "Biti kadija i suditi ljudima je velika odgovornost. Od trojice kadija, dvojica idu .......!"
Do kraja života je ostao u svojim rodnim Pojskama. Bio je alim i mualim u pojščnskom metebu i učio je mektebsku djecu. Inače, alimi Bišići su držali mejtef (mekteb) u Pojsku, alimi Spahići su bili imami i hodže džematu Pojske.
Kazivao mi je Ibrahim Bišić, (sin Mule), uveo je jednu veliku novinu. Kad bi dobio priliku da bude imam i hatib (vaiz) petkom za džumu, vazio je i na našem bosanskom jeziku. Do tada je hutba bila standardna, samo na arapskom jeziku.
Iza Husein efendije Bišića je ostala velika biblioteka na tri jezika: na tursko-osmanskom, arapskom i perzijskom. Unuk Husejn efendije Zahid Bišić (otac Muhamed) je dio te bogate biblioteke predao Gazi-Husrevbegovoj biblioteci u Sarajevu, a dio je preuzeo muderis Pojska, Derviš efendija Spahić. Išao sam mahsuz u Gazi-Husrevbegovu medresu i tragao šta je Zahid Bišić predao GH biblioteci, ali direktor mi nije mogao kazati ništa o tome.
Da im se Allah smiluje i podari im džennet!
Priredio: Besim Spahić