top of page

Ali Dede Bošnjak (1540–1598)

Ali Dede Bošnjak jedan je od najpoznatijih bošnjačkih autora, sufija, mislilaca i pjesnika 16. stoljeća.


Autor: Prof. dr. Enes Karić, Fakultet islamskih nauka Univerziteta u Sarajevu

Ali Dede Bošnjak (1540–1598), ili Ali Dede al-Bosnawi, jedan je od najpoznatijih bošnjačkih autora, sufija, mistika, teozofa, učitelja, mislilaca i pjesnika 16. stoljeća. Po broju djela i popularnosti dolazi odmah iza Hasana Kafije Pruščaka (1544–1615). U literaturi se puno ime Ali Dede Bošnjaka navodi kao Ali b. Mustafa al-Bosnawi. Shodno priimencima i pridjevima koje je sam sebi davao, u literaturi ga označavaju i kao al-Busnawī mawlidan (Bosanac rođenjem), Sigetwari (onaj koji je boravio pod Sigetom kao šejh i borac), zatim Halwatī (pripadnik halvetijskoj sufijskog reda), Turbe-šeyhī (čuvar turbeta Sultana Sulejmana pod Sigetom), Harimī (pjesnički pseudonim), Nūrī (Prosvijetljeni), Rūmī (Onaj koji je iz evropskog dijela Osmanske Države) itd.


Za naziv Turbe Šeyhi koji mu se često daje, Ibrahim Alajbegović Pečevi (1574–1649) u svojoj Historiji tvrdi da ga je Ali Dede Bošnjak dobio zato što je 1566. godine postao šejh turbeta na mjestu gdje je umro sultan Sulejman Veličanstveni pod Sigetom.


Ali Dede Bošnjak rođen je oko 1540. godine u Mostaru, tako smatra Ismet Kasumović. S druge strane, hafiz Haso Popara smatra da je Ali Dede Bošnjak porijeklom iz Foče i za svoju tvrdnju donosi uvjerljive dokaze. Također, Haso Popara tvrdi da je Ali Dede Bošnjak bio i prvi poznati pročelnik Gazi Husrev-begova hanikaha u Sarajevu. Ali Dede Bošnjak školovao se i boravio u tadašnjim velikim središtima Istoka, ovladao je tradicionalnim islamskim naukama i disciplinama i bio briljantan poznavatelj sufizma, filozofije, egzoteričkih i ezoteričkih nauka, teozofije, pjesništva, historije, prava i književnosti.


U najpoznatija njegova djela spadaju sljedeća:


1. Muḥaḍarat al-awāʼil wa musāmarat al-awāḫir (Predavanja o prvotnim događajima i kazivanja o posljednjim zbivanjima), ovo opsežno djelo sastoji se iz dva dijela, nakon gotovo tri stotine godina svoga prebivanja u rukopisima objavljeno je u Kairu potkraj 19. stoljeća, doživjelo je tada dva izdanja. Bavi se tradicionalnom kosmologijom, poviješću prirode i društva, mineralnim, vegetativnim, animalnim i ljudskim svjetovima, potom govori o nastanku jezika, pisama, nauka. Autor je u ovom djelu uveliko pod utjecajem čuvenog egipatskog polihistora Dželaluddina es-Sujutija (1445–1505).


2. Ḫawātim al-ḥikam (Pečati mudrosti), ovo djelo se ponegdje naziva i Ḥall al-rumūz wa kašf al-kunūz (Razrješavanje simbola i otvaranje riznica). Osim toga, tvrde da se ovo djelo pojavljuje i pod nazivom Asʼilat- l-ḥikam (Filozofski problemi). Ali Dede Bošnjak napisao je ovo djelo za vrijeme svoga boravka u Mađarskoj, djelo je završio u turbetu sultana Sulejmana. Iako se u svojim rukopisnim formama ovo djelo javlja pod tri različita naslova, istraživači tvrde da se radi o jednom djelu i da ono sadrži blizu četiri stotine pitanja i odgovora iz različitih oblasti (tesavuf, pravo, dogmatika, teologija, teozofija). Ḫawātim al-ḥikam se može smatrati i kraćim i prigodnim komentarom Kurʼana koji je Ali Dede Bošnjak dao pod utjecajem mističkih nazora Ibn Arebija.


3. Anwār al-mašārik (Svjetla istoka), djelo se vjerovatno bavi sufijskim autoritetima.


4. Subāʻiyyāt fī al-furūʻi (Sedmerci o pojedinim pravnim pitanjima), djelo je iz islamskog prava.


5. Al Risāla al intiṣāriyya (Pobjedonosna rasprava), djelo je pisano kao zbirka panegirika u prilog osmanske vladarske loze, također djelo sadrži, kako tvrdi Hazim Šabanović, i mudre maksime poznatih ljudi, dionice o mističkim nadahnućima i predskazanjima. Sve u svemu, Al Risāla al intiṣāriyya (Pobjedonosna rasprava) se ne ustručava ustvrditi da će “Osmansko carstvo vječno trajatiˮ.


6. Mawāqif al-āḫira wa l-laṭāʼif al-fāḫira (Prizori zagrobnog života i prefinjenje ljepote) bavi se uzvišenom estetikom islamske eshatologije.


7. Risāla fī bayān riǧāl al-gayb li šayḫ ʻAli al-mašhūr bi Turba šayḫi (Rasprava o transcendentalnom ljudstvu, rasprava o nevidljivim ljudima koju je napisao šeyh ʻAlī poznat kao šeyh koji koji čuva sultanovo turbe), ovo djelo obrađivao je Ismet Kasumović. Tematika djela usredotočuje se na metafizičko ili transcendentalno ljudstvo (riǧāl al-gayb).


8. Tarbīʻ al-marātib wa l-uṣūl li arbāb al-mawṣūl (Sufijska rasprava o duhovnim postajama /kvadriranju stupnjeva/ mistika u islamu i dosezanju duhovnih istina). Prema Ismetu Kasumoviću, ovo djelo se u osnovi bavi sufijskim duhovnim postajama na ljestvicama spoznaje i duhovnih zrenja koje mistici postižu. U djelu je vidljiv utjecaj Ibn Arebija.


9. Tarǧama-i kaṣīda rūḥāniyya (Prema Šabanoviću, radi se o “turskom prijevodu pjesme o duši koju je na arapskom jeziku napisao Ibn Sina /Avicena/ˮ).


10. Tamkīn al-makām fī masǧid al-ḥarām (Postavljanje mekam-i Ibrāhīma u Kabi), ovo djelo je pisano u povodu restauriranja dijela Časnog hrama u Mekki koje je, po zapovijedi samoga sultana Murata III, nadgledao Ali Dede Bošnjak. Dakako, ovo djelo ima i svoju ezoteričku dimenziju, u njemu se autor bavi mističkim postajama (maqām) koje se mogu postići u prebivanjima koja se realiziraju u Časnom mekanskom hramu.


Ali Dede Bošnjak poznat je i kao pjesnik, njegovi stihovi nalaze se spomenuti ili kraće analizirani u mnogim radovima. Općenito uzevši, njegovo pjesništvo je “kontemplativno-filozofskog sadržajaˮ (Kasumović).


Prema Ismetu Kasumoviću, rukopisi Ali Dede Bošnjaka nalaze se u bibliotekama Beča, Pariza, Berlina, Istanbula, Kaira, Bagdada, Moskve i Zagreba. Diljem svijeta ima oko ili preko stotinu i četrdeset rukopisnih primjeraka Ali Dede Bošnjaka.


Ali Dede Bošnjak bavi se prirodnom poviješću, historijom država i carstava, ljudskim izumima, komentiranjem Kurʼana, mistikom i tesavufom, eshatologijom, simbolikom brojeva, duhovnim životom transcendentalnih ljudi, legendama, predanjima, svetom geografijom Časnog hrama, vjerskopravnim raspravama u formi pitanja i odgovora itd. Ali Dede Bošnjak itekako je zaslužan za širenje i populariziranje tesavufskih učenja i mističkih pogleda Ibn Arebija u Bosni.



Izvori:


Karić, Enes (2016), Tradicionalna Bosna, islamske teološke, filozofske i logičke rasprave, Sarajevo: Centar za napredne studije.


Kasumović, Ismet (1994), Ali Dede Bošnjak i njegova filozofijsko sufijska misao, Sarajevo: El-Kalem.


Mehmedović, Ahmed (2018), Leksikon bošnjačke uleme, Sarajevo: Gazi Husrev-begova biblioteka.


Popara, Haso, Ali-Dede Bošnjak je bio Fočak i prvi poznati šejh Gazi Husrev-begova hanikaha u Sarajevu!, objav. u: Iz rukopisnog blaga Gazi Husrev-begove biblioteke, Gazi Husrev-begova biblioteka, Sarajevo, 2019.


Šabanović, Hazim, Ali Dede Bošnjak, objav. u: Književnost Muslimana BiH na orijentalnim jezicima, Svjetlost, Sarajevo, 1973.



114 views

Recent Posts

See All
bottom of page