Prvi hadždž nakon pandemije doživio je transformaciju ovog ključnog vjerskog obreda u oruđe saudijskog nacionalističkog projekta.
Kako se sveta sezona hadždža bliži kraju za skoro dvije milijarde muslimana u svijetu, te kako se istovremeno islamska lunarna godina 1443. završava, vrijeme je da se sagleda prvi hadždž nakon pandemije. Ovogodišnji fijasko s rezervacijom hadždža još je jedna ilustracija svega što nije u redu sa modernom saudijskom državom i međunarodnim poretkom koji osigurava njenu političku i ekonomsku legitimnost. Godišnje hadždž predstavlja jedan od pet stubova islama koji zahtijeva od finansijski i fizički sposobnih muslimana da jednom u životu odu u Meku u znak sjećanja na žrtve poslanika Ibrahima i njegove porodice. Ali ove godine je došlo do dramatičnih promjena u načinu na koji su usluge hadždža dostupne međunarodnim hodočasnicima na način koji signalizira želju saudijske države da stekne globalnu kontrolu nad godišnjim procesom hadždža. Čineći to, Saudijska Arabija se ponaša kao da ima monopol na peti stub islama.
Prisvajanje hadždža
Ove godine, sa jedva četiri sedmice do hadža, saudijsko ministarstvo hadža promijenilo je tradicionalni sistem korištenja prekomorskih turističkih agencija koje su organizirale često pažljivo skrojene hadž pakete sa iskusnim turističkim vodičima. U ime suzbijanja prijevara, saudijska vlada je uspostavila centralizirani sistem pod nazivom “Motawif”.
Rad ove vladine agencije je, zauzvrat, prepušten turističkoj agenciji u indijskom vlasništvu s malo iskustva u organizaciji hadždža. Međutim, kako je Middle East Eye otkrio, ova agnecija se može pohvaliti vezama s indijskim premijerom čiju vladajuću stranku, BJP, karakterizira žestoko i često smrtno neprijateljstvo prema indijskim muslimanima.
Zato se speklira da su otisci prstiju ambicioznog prijestolonasljednika Mohammeda bin Salmana (MBS) vidljivi i na ovogodišnjoj organizaciji hadždža. S obzirom na prinčevu reputaciju da nemilosrdno traži potpunu kontrolu nad svim granama države, činilo bi se savršeno vjerojatnim da bi on centralizirao kontrolu nad prodajnom mrežom i preusmjerio projekt za svoju osobnu korist.
Ali ironična posljedica pokušaja moderne saudijske države da kontrolira hadž črstom rukom je da pretvara ovaj ključni vjerski obred u oruđe saudijskog nacionalističkog projekta. U tom procesu, Saudijci zapravo plažu pravo na monopol nad hadžom, umjesto da priznaju svoju skrbničku ulogu u odnosu na dvije Svete džamije koje pripadaju globalnoj muslimanskoj zajednici (ummetu) u cjelini, a ne bilo kojoj novouspostavljenoj državi.
Vrijedi se prisjetiti da Saudijska Arabija nije ni postojala prije 100 godina (osnovana je 1932.), dok ideje islama i islamskog ummeta egzistiraju skoro 1.500 godina. Saudijci na taj način forsiraju modernu ideologiju nacionalizma na temeljni stub islamske vjere i traže vlasništvo nad nečim na što nemaju pravo, jer nadilazi ingerencije bilo koje moderne države. Potreba za reformom
Hadždž ne pripada nijednoj državi ili pojedincu, bez obzira na ponašanje aktuelnih saudijskih vlasti. Umjesto toga, hadž je zajednička odgovornost svih muslimana svijeta i treba ga obavljati na način koji je u skladu sa željama većine njih.
Hadždž bi trebao biti obavljen demokratski kroz konsultacije muslimana širom svijeta. Izabrani predstavnici muslimana iz svih zemalja svijeta trebali bi imati način kako da prenesu želje cijelog muslimanskog stanovništva ostatku ummeta. U tom smislu, hadž je još jedan razlog zašto bi muslimani trebali nastojati uspostaviti reprezentativne i konsultativne oblike vlasti.
Trenutne patologije autoritarnosti u muslimanskom svijetu – čak i u nekim navodnim demokratijama – ilustriraju pottebu za korjenitim reformama koje su neophodne kako bi se muslimanskim državama omogućilo da budu na pravi način predstavljaju interese svog muslimanskog stanovništva. Malo je vjerovatno da će se išta u vezi hadža promijeniti u bliskoj budućnosti. Saudijska Arabija je uticajna sila u trenutnom međunarodnom poretku izgrađenom na principu suverenih nacionalnih država. To je tako bez obzira da li država ima biranu vladu ili je apsolutistička autokratija poput Saudijske Arabije. S obzirom da će MBS vjerovatno biti sljedeći kralj, čini se da je jedina opcija dostupna ljudima koji su zabrinuti zbog monopolizacije saudijske države i profitiranja od hadždža da artikuliraju nezadovoljstvo i iznesu zanimljive alternative trenutnom status quo.
‘Novo osmišljavanje hadždža’
Ovo je, naravno, već sugerirao vodeći učenjak hadždža, Robert Bianchi, koji je godinama zagovarao preispitivanje organizacije hadždža. U tom duhu, predložio bih ponovno uvođenje nekada isprobanog, ali naknadno napuštenog, stavljanje upravljanja hadždžom u ruke međunarodne koalicije muslimanskih država. Kako Bianchi napominje, ovo je nekada bila uloga koju je odigrala Organizacija islamske saradnje (OIC) u partnerstvu sa Saudijskom Arabijom u čijim se zemljama nalaze Sveta mjesta. Najvažnije je da takva organizacija mora imati mehanizme koji ograničavaju pritisak koji na nju vrše moćne države poput Saudijske Arabije. Na primjer, zemlja kao što je Saudijska Arabija ne bi trebala moći nadglasati zemlju koja ima osam puta više stanovnika poput Indonezije.
U principu, hadždž ne bi trebao biti prepušten hirovima autokratske države. Kaoš što ga ne treba prepustiti u ruke bilo koje pojedinačne demokratije. Umjesto toga, hadž treba organizirati na osnovu potreba muslimana iz svih dijelova svijeta. Saudijsko ministarstvo hadža ne bi trebalo postojati osim kao kanal za izražavanje želja globalnog muslimanskog ummeta o tome kako bi se hadž trebao organizirati. Saudijska Arabija ne posjeduje hadždž, već samo uživa izuzetnu privilegiju služenja Božjim gostima koji posjećuju Meku sa sve četiri strane svijeta.
Takav projekat bi započeo stvaranje bilateralnih institucionalnih odnosa između velikog broja muslimanskih populacija širom svijeta na način koji bi mogao težiti da na kraju bude rival hegemoniji koju nacionalna država ima nad modernom muslimanskom zajednicom. Ali to bi također dalo globalnoj muslimanskoj zajednici veće pravo glasa u provođenju jednog od najvažnijih godišnjih rituala njihove vjere. S obzirom da će MBS vjerovatno biti sljedeći kralj, čini se da je jedina opcija dostupna ljudima koji su zabrinuti zbog monopolizacije saudijske države i profitiranja od hadža da artikuliraju nezadovoljstvo i iznesu zanimljive alternative trenutnom status quo.
Globalno jedinstvo
Mnogim posmatračima ove ideje možda ne izgledaju kao realne težnje. Ali to nije važno ako dovoljno ljudi može početi osjećati takvu težnju. Hadždž je spektakularan godišnji izraz miliona muslimana njihove posvećenosti konačnoj manifestaciji međuosobnog jedinstva i sjedinjenja s Bogom.
Muslimani u ideji hadždža mogu pronaći put do globalnog osjećaja jedinstva zajednice. To umetsko jedinstvo u konačnici se odnosi na razmišljanje izvan naših već zastarjelijih pojmova nacionalizma i nacionalne države. Pitanje je mogu li muslimani biti dovoljno maštoviti da vide dalje od ovih modernih kolonijalnih konstrukcija. Samo ako zajednički zamislimo drugačiji svijet, moguće je da ga ostvarimo.
(TBT, MEE)