Imam dr. Muhammed Se'id Mulla Ramadan el-Buti
Prijevod: prof. Dženan ef. Hasić
VRIJEDNOST NAMAZA
Allahovi robovi! Zar ne vidite hranu koju je Uzvišeni Gospodar i Stvoritelj učinio sredstvom za održavanje tijela u životu, izvorom snage koja potiče čovjeka na aktivnost. Takva stvar je i sa namazom. Uzvišeni Allah ga je učinio duševnom hranom kojom se čovjekova duša hrani i tako pribavlja sebi takvaluk – bogobojaznost. Namazom se osigurava duhovni život. Namazom se čovjek preporođava, a duša osvježava. Postoje dvije vrste hrane kojom je Uzvišeni Allah počastio čovjeka. Prva je hrana koju čovjek konzumira kako bi njegovo tijelo ostalo u životu, kako ne bi umrlo. Druga jeste u obliku namaza, a to je hrana za dušu. Ukoliko se ona ne konzumira, duša će umrijeti ili će izgubiti svoj osnovni smisao. Draga braćo! Namaz je prije svega počast kojom je Uzvišeni Allah počastio robove Svoje. Njime je Uzvišeni uzdigao veličinu i čast čovjeka. Zašto ne razmislite malo o tome da Allah, dž.š., namazom poziva robove Svoje da stanu pred Njega, da se tada Njemu obraćaju, da tada s Njime komuniciraju? Zašto ne razmislite o tome da Allah, dž.š., odgovara tada ljudima i da s njima saobraća? Da li ovo predstavlja samo jednu od obaveza ili, pak, počast? Prije će biti da je to jedna veličanstvena počast, nego sama obaveza!
Razmišljam o ovome pozivu koji nam se upućuje, da stanemo pred Uzvišenog Allaha, te me obuzme tada misao o tome koliko sam udaljen od Njega; o onome što me zakriva od Njega; o nemaru naspram Njega; o grijesima koji me udaljavaju od Njega. I pored svega toga, opet me Uzvišeni Allah poziva da stanem pred Njega, da se nađem u Njegovoj posebnoj blizini. Kada razmišljam o ovoj Božijoj počasti, treba da me obuzme osjećaj stida. Šta ja to predstavljam u ovome svijetu kojeg je stvorio Uzvišeni Allah, pa me On poziva u Svoje prisustvo, čak šta više, da razgovaram s Njime?! Svevišnji Stvoritelj me toliko uzvisuje, čak na taj stepen da razgovaram s Njime, da se nađem ispred Njega Uzvišenoga!
Promislite, draga braćo, o ovoj uzvišenoj stvari i sami zaključite da li je to samo jedan od obaveza, ili, pak, počast. Tačno je da je to jedna uzvišena obaveza, ali i počast, prije svega, kojom je Uzvišeni Allah odlikovao Svoje robove koji su povjerovali u Njega. Allahova, dž.š., mudrost je u tome da je on ovom počašću odlikovao samo one koji su povjerovali u Njega. Ne kaže li Uzvišeni Allah: „Vjernicima je propisano da u određeno vrijeme namaz obavljaju.“ (En-Nisa', 103) Zašto? Zato što oni koji nisu još povjerovali nemaju tu čast da budu dobrodošli kod Allaha, dž.š. Njima ne pripada čast da se nađu isred Njega Uzvišenog.
Kada smo shvatili ovu činjenicu, upitajmo se kako je onda ikako moguće da neko ko je povjerovao u Njega; ko je postao musliman; ko je shvatio da je Njegov rob; ko je svjestan da je Allah jedini bog, okreće leđa ovoj počasti. Kako mu polazi za rukom da napusti ovu veličanstvenu počast kojom je odlikovan? Kako to da ti, koji vjeruješ u Uzvišenog Allaha, koji si svjestan svoje pozicije naspram Njega, koji znaš da opstojiš zahvaljujući Njemu Koji posjeduje sve što je stvoreno, u čijem posjedu su i početak i kraj, Koji te poziva u Svoje okrilje kako bi te počastio, kako bi s tobom razgovarao, On Koji je Silni i Snažni; odbijaš sve to i okrećeš leđa? Kako je moguće da mu se, stoga, ne odazoveš čitavim svojim bićem? Kako ti polazi od ruke da Mu se ne odazoveš, a svjestan si da si Njegov rob, a da je On tvog gospodar? Kako je moguće da se oglušiš na taj poziv, da ne odgovoriš na njega? To se, draga braćo, ne može dogoditi „onome ko razum ima ili ko sluša, a priseban je.“ (Kaf, 37)
Mi neprestano podsjećamo na Allahove, dž.š., riječi: „Čovjek je stvoren kao nejako biće.“ (En-Nisa', 28) Moguće je da čovjeka obuzme ljenost, strasti i nefsanski prohtjevi, i odvrate ga da se odazove časnome pozivu. Sve to biva uzrokom njegovog zapostavljanja namaza i riječi Uzvišenoga: „Vjernicima je propisano da u određeno vrijeme namaz obavljaju.“ (En-Nisa', 103) Je li moguće da čovjek pređe granicu svojim izbjegavanjem namaza, da počne negirati namaz? Ti si možda zanemari namaz iz ljenosti. Teško ti pada. Strasti su te obuzele i spriječile da odgovoriš časnom Božijem pozivu. Sve se to može tumačiti odrazom ljenosti i slabosti čovječije, a na koju upućuje i Kur'an Časni. Međutim, kako je moguće da negiraš namaz i odvraćaš druge od njega, a čuo si riječi Uzvišenoga: „Vidje li ti onoga koji brani robu da namaz obavi? Reci mi ako on misli da je na Pravome putu, ili ako traži da se kumirima moli?“ (El-'Alek, 9-12)
Da li je moguće da vjernik drugome uskraćuje obavljanje namaza? Nikako nije moguće! Šta je onome koji priječi drugome da se odazove na ovaj Božiji poziv? Kako će se osjećati kad se nađe zajedno s onim koji je spominje u riječima Uzvišenog Allaha: „Vidje li ti onoga koji brani robu da namaz obavi?“, a to je Ebu Džehl koji je Poslanika, s.a.v.s., sprječavao da se približi Kabi i obavi namaz, prijetivši mu pri tome. Kako da onemogućava drugog da obavlja namaz, tvrdi da slijedi Uputu? Zar takvi nisu svjesni da Allah sve vidi? Zar takvome nije bolje da se okrene Allahu, dž.š., da zatraži oprosta, da se pokaje za svoje grijehe. Umjesto toga, zabranjuje i priječi drugima da obavljaju namaz!
Možda će se Allah, dž.š., smilovati i oprostiti onome koji nije obavljao namaz, ali kako da se smiluje i oprosti onome koji je drugima zabranjivao obavljanje namaza? Zajednica u kojoj se budu takvi nalazili će propasti. Takvi se trebaju odgojiti i popraviti!
Draga braćo, poslušajte Allahove riječi: „Pomozite sebi strpljenjem i molitvom, a to je, zaista, teško, osim poslušnima.“ (El-Bekara, 45) Kako se pomoći namazom? Pa, ako vas zadesi nešto neugodno, pomozite se namazom, pa će proći; ako se nađeš u teškoj situaciji, pomozi se namazom, pa će olakšanje doći; ako vas zadesi nemoć, pomozite se namazom, pa ćete povratiti snagu da ćete nadvladati svoje neprijatelje! Uzvišeni Allah podsjeća sve ljude da se pomognu namazom, a posebno one koji se susreću s neprijateljem i stoje na odbrani ummeta, jer su oni u takvoj poziciji da im je veća potreba za obraćanjem Allahu, dž.š. Uzvišeni veli: „O vjernici, kada se s kakvom četom sukobite, smjeli budite i neprestano Allaha spominjite da biste postigli što želite.“ (El-Enfal, 45) Kao što i sami znate, namaz je prva vrsta, između ostalih vrsta zikra. Najsvetija veza čovjeka s njegovim Gospodarom! Pogledajte kolika je opasnost koja vreba one koji brane domovinu, koji su izloženi neprijatelju, čekaju sukob s njime, ali, i pored toga im se zikr naređuje. U kolikoj su samo opasnosti oni koji su se okrenuli od spominjanja Allah, dž.š., i namaza, a pogotovu oni koji drugima brane da obavljaju namaz!
Namaz je prva imanaska spona čovjeka s njegovim Gospodarom. Šta nam, draga braćo, preostaje, ako se ta spona prekine? Šta je to čime se potvrđuje nečija pripadnost islamu? Šta je to pokazatelj imana neke osobe?
Molim Gospodara da nam ne oduzme mogućnost odziva na ovaj časni poziv, kao što vam rekoh da je to prije čast, nego obaveza samo. Posebnu pažnju nakon farzove, posvetite nafilama, dobrovoljnim namazima. Uzvišeni Allah u kudsi-hadisu kaže: „Moj rob mi se ne može približiti ničim što bi mi bilo draže od onoga što sam mu Ja propisao da čini. Moj rob mi se približava nafilama (djelima koja mu nisu naređena, ali ih dobrovoljno izvršava) sve dok ga ne zavolim.A kada ga zavolim, bivam njegovim sluhom kojim sluša, bivam njegovim vidom kojim vidi, bivam njegovom rukom kojom prihvata i nogom kojom hodi. Ako od Mene potraži utočište, pružiću mu ga. Ni u čemu što činim ne kolebam se kao prilikom uzimanja duše Moga roba – vjernika,kome smrt nije draga, a Meni nije drago da mu se desi bilo kakva neprijatnost.” (Buhari) Molimo Te, Allahu naš, da nas učiniš od tih robova i ne udaljiš nas od te počasti da se odazivamo pozivu Tvome, da budemo u zaštiti Tvojoj! Popravi stanje čitavog ummeta, Gospodaru svih svjetova i Stvoritelju! Molim Allaha da nam oprosti!