OBILJEŽAVANJE ROĐENJA POSLANIKA, S.A.V.S. Dr. Eš-Šerif Hatim bin Arif El-Avni (Univerzitet Ummul-Kura, Mekka) (mudrost.ba)
Prije svega, govor o propisu obilježavanja mevluda treba biti zasnovan na znanju i objektivnosti, da ne negiramo postojanje različitih stavova među učenjacima o tom pitanju, kao i to da postoji nekolicina velikih učenjaka koji su to smatrali pohvalnim ukoliko se ispune neki uslovi. Čak i šejhul-islam Ibn Tejmijje u svojoj knjizi „Iktidaus-siratil-mustekim“, iako smatra da je mevlud novotarija, ipak nalazi opravdanje onima koji to čine i čak smatra da će imati veliku nagradu za to. I kaže, Allah mu se smilovao:“Obilježavanje mevluda i njegovo uzimanje za blagdan, kao što to čine neki ljudi, imaće za to veliku nagradu zbog svog lijepog nijeta i poštovanja prema Allahovom poslaniku, s.a.v.s. I kao što sam ti ranije spomenuo: Ono što je lijepo za neke ljude, za ispravnog vjernika može biti ružno.“ A što se tiče detaljnijeg pojašnjenja propisa: Ko iskoristi dan Mevluda za podsjećanje na životopis Poslanika, s.a.v.s., i buđenje osjećaja ljubavi prema njemu u dušama muslimana, bez zastranjivanja (kao što je traženje pomoći-istigase), činjenja nečega što vjera ne odobrava (miješanje muškaraca i žena), praznovjerja (tvrdnja da Poslanik, s.a.v.s., prisustvuje tim skupovima) i ubjeđenja da ovo podsjećanje ima posebnu vrijednost u određenom danu, onda se to može smatrati podsjećanjem na veliki događaj iz povijesti radi njegovog približavanja ljudima, kao što to čine hatibi sedamnaestog (Bedr) i dvadesetog (oslobađanje Mekke) dana ramazana ili na početku nove hidžretske godine, i to je DOZVOLJENO jer u tome nema vjerovanja u neki ibadet koji je izmišljen. Uz ove pretpostavke prelazi iz zabranjene novotarije u dozvoljeni opći interes (el-masleha el-mursele). Ako su ispunjeni ovi uvjeti, taj čin ne podrazumijeva ništa drugo do slijeđenje puteva koji vode ostvarivanju vjerskog/šerijatskog dobra/interesa, a to je: podsjećanje na životopis Poslanika, s.a.v.s., i buđenje ljubavi prema njemu u dušama muslimana. Smatram da je nužno radi ispravnosti propisa o dozvoljenosti mevluda stalno podsjećati one koji prisustvuju ili organiziraju mevlude na sljedeće: - Organiziranje tih predavanja i obilježavanja (u kojima nema zabranjenih stvari) se ne čini zato što je mevlud sam po sebi ibadet, već je on iskorištavanje vremena događaja radi ostvarenja vjerskog dobra u njemu. - Sam dan mevluda nema nikakvu posebnu vrijednost i odliku. - Ukazivanje na apsolutno neispravna vjerovanja, riječa i djela koja se dešavaju na nekim mevludima. Takođe, ne osjećam nelagodnost prema stavu onoga koji to nikako ne odobrava sa stanovišta sprječavanje nekih velikih grešaka i zabranjenih stvari koji su u tome dešavaju, ukoliko se ne pretjeruje u zabranjivanju. To znači da ne napada one koji to dozvoljavaju u skladu s ranije spomenutim uslovima i da dozvoljava različita mišljenja (idžtihad) oko tog pitanja. Ovaj stav uz ovaj uslov je prihvatljiv i ima svoje obrazloženje. Činjenica je da se nešto slično ovome dešava kod nas u Saudiji. Većina hutbi i vazova u džamijama kod nas govore protiv obilježavanja mevluda kad se približi njegov datum (u zadnjoj hutbi prije njegovog datuma ili uoči njegovog nastupanja). A oni možda počinju sa podsjećanjem na vrijednosti Poslanika, s.a.v.s., i obaveze ummeta prema njemu, a onda se završavaju kritikama na račun mevluda. Tako oni obilježavaju mevlud koji ja smatram dozvoljenim, ali ga ne nazivaju mevludom. Kao srednje rješenje, mnogo je onih koji obilježavaju mevlud ne pridržavajući se strogo njegovog datuma i priređuju skupove podsjećanja na vrijednosti Poslanika, s.a.v.s., tokom čitave godine, i po nekoliko puta. Ovakav mevlud, ukoliko u njemu nema nekih drugih zabranjenih stvari, uopće nije problematičan uz uslov da ne postoji ubjeđenje da je on sam po sebi ibadet. Rezime Treba razlikovati dvije forme mevluda: - Mevlud u formi općeg dobra, a to je ako se želi taj događaj iskoristiti za podsjećanje na životopis Poslanika, s.a.v.s., ili jačanje plamena ljubavi prema njemu u srcima, bez ubjeđenja u neku posebnu vrijednost tog dana koja dozvoljava da se u tom danu čini neki posebni ibadet ili prihvatanja nekog vjerovanja koje nema nikakvog utemeljenja. Ovo je forma koju su smatrali lijepom mnogi učenjaci, poput Ebu Šame, Ibn Nasirud-dina i veliki broj odabranika ummeta. - Forma koja predstavlja novotariju, makar u njoj ne bilo zastranjivanja i zabranjenih stvari, a to je da se vjeruje kako ovaj dan ima posebnu vrijednost i da se misli kako su za njega vezani neki ibadeti čija se nagrada povećava u tom danu ili da su ta obilježavanja u tom danu cilj sama po sebi kao što su ibadeti cilj sami po sebi. Ovakvu formu je kritikovao veliki broj učenjaka, kao što je Ibn Tejmijje i drugi odabranici ummeta. Odgovor na neka pitanja Postoji razilaženje oko tačnog datuma rođenja Poslanika, s.a.v.s., pa kako se ovaj dan može onda obilježavati? Da je u pojašnjenju koje sam spomenuo rečeno da se u ovom danu čini neki specifični ibadet, prigovor bi imao smisao. Međutim, nigdje nije rečeno da se u tom danu čini određeni ibadet, već je to poput određivanja dana u godini radi podsjećanja na neku važnu stvar. Na osnovu toga, razilaženje oko tačnog datuma rođenja ide u prilog stavu koji sam spomenuo, a ne protiv njega. A najjači stav u vezi datuma rođenja Poslanika, s.a.v.s., je da je to ponedjeljak, 12. Rebi'ul-evvel. Ako nešto nisu činili ashabi i tabi'ini, kako ćemo to mi činiti? Da li to mi više volimo Poslanika, s.a.v.s., od njih? Ovaj prigovor ima smisla ako se odnosi na onoga koji smatra da je obilježavanje mevluda ibadet koji je propisan u ovom danu posebno. Ovakvo vjerovanje to, bez sumnje, čini novotarijom. A što se tiče onoga koji to smatra općim dobrom i načinom podsjećanja na Poslanika, s.a.v.s., i povećanja ljubavi prema njemu, onda te riječi nemaju smisla. Jer, kad je u pitanju opće dobro, onda tu nije neophodno da se prenosi od prvih generacija. Ljudi su neprestano (pa i oni koji na ovaj način prigovaraju obilježavanju mevluda) koristili dozvoljene stvari radi olakšavanja činjenja dobrih djela i ibadeta, a da te iste stvari prve generacije nisu činile. Ako bi se onome koji se na to poziva kazalo da su munare i mihrabi novotarija, i da je to dobro, pretekli bi nas u tome Poslanik, s.a.v.s., i njegovi ashabi u tome, šta bi odgovorio? Onaj koji traži da se u općem dobru poziva na praksu selefa čini novotariju u vjeri, suprostavlja se koncenzusu i kontradiktoran je sam sebi. U obilježavanju mevluda je oponašanje nevjernika jer oni slave rođenje Isa, a.s.! Svako oponašanje nije zabranjeno i to smo više puta pojasnili. Poslanik, s.a.v.s., je rekao:“Razlikujte se od Jevreja, oni ne obavljaju molitvu u obući i papučama.“ A svi muslimani se slažu da se može klanjati bos i da to nije zabranjeno. Takođe, jedan od najvećih formi razlikovanja od nevjernika jeste radovanje dolasku našeg Poslanika, s.a.v.s., jer oni negiraju njegovo poslanstvo. Postoji učenjaci koji to zabranjuju i smatraju novotarijom!. Što se tiče stavova učenjaka, mnogo je više onih koji to dozvoljavaju uz određene uvjete. Ja poštujem stav onih koji to u potpunosti zabranjuju sve dok oni poštuju stav onih koji to dozvoljavaju uz ispunjavanje određenih uslova. A ako oni ne poštuju tuđi stav, onda njihove riječi zaslužuju prijekor jer su suprotne jasnom koncenzusu koji glasi: Nije dozvoljeno kritikovati druge u pitanjima oko kojih postoji utemeljeno razilaženje. Dr. EŠ-Šerif Hatim bin Arif El-Avni (Univerzitet Ummul-Kura, Mekka) Prijevod: Edin Dedić Izvor: http://www.dr-alawni.com/