Šta je imama Ebu Hanifu odvajalo od drugih učenjaka donoseći mu uspjeh, postojanost i prihvaćenost u ummetu?
Imam Ebu Hanifa, Nu'man ibn Sabit, Allah mu milost darovao i stepen u Visokom društvu podigao:
- Nije uzimao poklone od vladara, već je sam zarađivao, čak je od svog trgovačkog profita ulagao je u znanje stipendirajući učenike,
- Nije odobravao prohtjeve i ćejfove vladara koji su uvijek tražili fetvu kojom bi opravdali uzimanje onoga što je sumnjivo ili što im ne pripada, dobijajući od uleme da tumačenjima ili doskočicama opravdaju ono što oni - vladari žele ili rade,
- Nije prihvatao nikakvu poziciju vlasti, fetve ili sudstva, iako je je bio najučeniji, ne želeči da sebe stavlja na vatru i obični narod dovodi u dilemu po pitanju vjerske prakse, ponašanja i vrijednosti.
- Nije prešutio Istinu pred vladarima ako bi ga direktno upitali, govoreći hakk ma kave posljedice uslijedile.
Evo jednog primjera.
Narod Mosila nije htio da prihvati vlast Ebu Džafera el-Mensura, pa su našli kompromis s njim: da on postavi svog namjesnika ali da Mosil ostavi po strani u svojim traženjima i pohodima, a oni su mu ponudili:
„Ako se podignemo protiv tebe, halal ti naša krv!“, a on je to prihvatio, rekavši:
„Ako prekšite uslov – dogovor, dajete mi pravo da podignem vojsku protiv vas!“
I tako je trajalo neko vrijeme.
Međutim, stanovnici Mosila su se domalo pobunili protiv postavljenog namjesnika. To je Ebu Džafer el-Mensur iskoristio da ih se riješi.
Sazvao je ulemu i rekao:
„Nije li Poslanik, a.s., kazao: „Muslimani se drže svojih ugovora – stoje kod svojih uslova-zavjeta!“? Po tome, nemam li ja pravo da povedem vojsku protiv stanovnika Mosila?”
Onda se izredaše učenjaci i govoriše, a poruka biješe ova:
„Ti imaš pravo da to uradiš. Ruke su ti odriješene. Ali ako im oprostiš, to je od dobrote tvoje, a ako ih kazniš, s pravom ćeš to učiniti!“
Međutim Ebu Džafer El-Mensur je htio de čuje mišljenje imama Ebu Hanife, zbog njegove težine i ugleda, a ovaj reče:
„Ono što su ti stanovnici Mosila obećali, to nije u njihovoj vlasti. Njihovi životi su hakk Božiji te oni time ne mogu raspolagati. Ako ih napadneš, pogriješio si jer uvjet koji su im ti postavio je nevažeći, nemaš pravo to da uslovljavaš obzirom da je Poslanik, a.s., rekao: „Krv muslimana je sveta – haram (zabranjena) osim s pravom Islama: u slučaju preljube oženjenog ili udate, glava za glavu i u slučaju jasnog odmetništva od vjere uz suprostavljanje Zajednici.“
Ovim je sva rasprava završena, vojska vraćena u logor, a muslimanska krv spašena.
- Imam Ebu Hanifa, r.h., je svojim ponašanjem odavao primjer iskrenog učenjaka, pobožnjaka, borca za Istinu i pravdu, praktično bivajući korektor vlasti od čijeg ponašanja ovise ljudski životi, poslovi i cijela društvena kretanja i zbilja. Tako je imam Ebu Hanifa, r.a., za svoga života kupio svoj kabur – ukopno mjesto ostavljajući u oporuci naznačeno:
„Ukopajte me na mjestu koje neće biti primaljivo za uzurpaciju od strane vlasti.”
Bože, smiluj se imamu Ebu Hanifi, r.a., i nagradi ga nagradom najljepšom, a nama i Ummetu podari učenjaka kao što biješe ovaj Tvoj rob plemeniti. Amin.
Ismet ef.Purdić,
Melbourne, 02.08.2020.g.