Islam uči da su svi ljudi nevini po rođenju (tj. rođeni bezgrješni) i oni postaju grešni samo kada svjesno učine grijeh.
„Svaki čovjek je odgovoran za ono što je radio“ (Kur’an 74:38),
„Na Danu u kom će svaki čovjek samo o sebi brinuti, i u kome će se svakom čovjeku za djela njegova puna nagrada ili kazna dati, nepravda im se neće učiniti!“ (Kur’an 16:111),
„Onaj ko ide Pravim putem, od toga će samo on koristi imati, a onaj ko luta – na svoju štetu luta, i nijedan griješnik neće tuđe grijehe nositi. A Mi nijedan narod nismo kaznili dok poslanika nismo poslali!“ (Kur’an 17:15) i
„Zar on nije obaviješten o onome što se nalazi u listovima Musaovim i Ibrahimovim – koji je obaveze potpuno ispunjavao – da nijedan griješnik tuđe grijehe neće nositi, i da je čovjekovo samo ono što sam uradi, (Kur’an 53:36-39).
Biblija kaže: „Koja duša zgriješi ona će umrijeti, sin neće nositi bezakonje očevo niti će otac nositi bezakonje sinovljevo; na pravedniku će biti pravda njegova, a na bezbožniku će biti bezbožnost njegova“ (Biblija, Jezekilj 18:20),
„Neka ne ginu očevi za sinove ni sinovi za očeve; svaki za svoj grijeh neka gine.“ (Biblija, Ponovljeni zakon 24:16),
„Nego će svaki za svoje grijehe poginuti; ko god jede kiselo grožđe, tome će zubi trnuti.“ (Biblija, Jeremija 31:30), i
„Ali sinove njihove ne pogubi, nego učini kako piše u zakonu, u knjizi Mojsijevoj, gdje je zapovijedio Gospod govoreći: Očevi da ne ginu za sinove, ni sinovi za očeve, nego svaki za svoj grijeh neka gine“ (Biblija, 2 Dnevnika 25:4).
Djeca se rađaju bezgrješna i zbog toga je Isus kazao:
„Ostavite djecu i ne zabranjujte im dolaziti k meni; jer je takvih carstvo nebesko“ (Biblija, Matej 19:14).
Zanimljivo je da je Isus kazao Farisejma:
„Nego idite i naučite se šta znači: Milosti hoću, a ne priloga. Jer ja nisam došao da zovem pravednike no griješnike na pokajanje“ (Biblija, Matej 9:13).
Dakle, učenje o „prvobitnom grijehu“ i „žrtvovanju“ djeluje kao naknadno dodavanje poruci Isusa Hrista, a u suprotnosti je sa nekoliko pasusa iz Biblije i Isus nije došao da ukine pravila niti Poslanike. (Matej 5:17-18)
Svi se slažemo da je Isus Hrist bio pravedan i skrušen čovjek, a Biblija kaže da će zli zauzeti njegovo mjesto:
„Poznaše Gospoda; On je sudio; u djela ruku svojih zaplete se bezbožnik.“ (Biblija, Psalmi 9:16),
„Otkup za pravednike biće bezbožnik i za dobre bezakonik.“ (Biblija, Poslovice 21:18) i
„Pravednik se izbavlja iz nevolje, a bezbožnik dolazi na njegovo mjesto“ (Biblija, Poslovice 11:8).
Dakle, kako grijeh može biti oprošten?
Kur’an nas uči: „I za one koji se, kada grijeh počine ili kad se prema sebi ogriješe, Allaha sjete i oprost za grijehe svoje zamole – a ko će oprostiti grijehe ako ne Allah? – i koji svjesno u grijehu ne ustraju. Njih čeka nagrada – oprost od Gospodara njihovog i džennetske bašte kroz koje će rijeke teći, u kojima će vječno ostati, a divne li nagrade za one koji budu tako postupili! (Kur’an 3: 135-136)
„I zamoli oprost od Allaha – Allah, uistinu, prašta i samilostan je“ (Kur’an 4:106).
Biblija nas uči: „Ako li bi se bezbožnik odvratio od svih grijeha svojih koje učini, i držao bi sve uredbe moje i tvorio sud i pravdu, doista će živjeti, neće poginuti“ (Biblija, Jezekilj 18:21),
„Tražite Gospoda, dok se može naći; prizivajte Ga, dokle je blizu. Neka bezbožnik ostavi svoj put i nepravednik misli svoje; i neka se vrati ka Gospodu, i smilovaću se na nj, i k Bogu našem, jer prašta mnogo“ (Biblija, Isaaija 55: 6-7),
„I ponizi se narod moj, na koji je prizvano ime moje, i pomole se, i potraže lice moje, i povrate se od zlih puteva svojih, i ja ću tada uslišiti s neba i oprostiću im grijeh njihov, i iscijeliću zemlju njihovu.“ (Biblija, 2 Dnevnici 7:14),
I tako je uradio naš praotac Adam (alejhi selam): „I Adam primi neke riječi od Gospodara svoga, pa mu On oprosti; On, doista, prima pokajanje, On je milostiv“ (Kur’an 2:37).
Samo pomisli: Ako je istinito vjerovanje u božanskog Isusa koji umire za grijehe svijeta kako bi svi koji to prihvate otišli u Džennet[1], prije i poslije njega, zašto to onda nije jasno pomenuto u svakoj knjizi Biblije? Zašto to nije navedeno jednostavnim riječima od strane svakog Poslanika koji su poslati svojim narodima? Zašto bi ova poruka bila poslata na tako skriven i zagonetan način? Zašto bi Svemogući Bog bio nejasan po pitanju ovoga, s obzirom da bi posljedice nevjerovanja ljude odvele u Džehennem[2]? Ova pitanja smo postavili zato što je po Bibliji, Svemogući Bog oprostio ljudima koji su živjeli vijekovima prije Isusa:
„Oprostio si nepravdu narodu svom, pokrio si sve grijehe njegove“ (Biblija, Psalmi 85:2),
„Oprosti bezakonje ovom narodu radi velike milosti svoje, kao što si praštao narodu ovom od Misira dovde“ (Biblija, Brojevi 14:19),
„Bih Mu vjeran, i čuvah se od bezakonja svog. Dade mi Gospod po pravdi mojoj, po čistoti ruku mojih pred očima Njegovim“ (Biblija, Psalmi 18:23-24).
(Iz knjige: Isus je Božiji Poslanik)