Rekao je arifi billah Šejh Salih ef. Ibrišević rahimehullah:
Šizofrenija je duševna bolest koja oboljeloj osobi onemogućava razlikovanje stvarnih (realnih) od nestvarnih (nerealnih) doživljaja ili iskustava, ometa logičko razmišIjanje, normalne doživIjaje te objektivno posmatranje drugih i samih sebe!
Nažalost danas vidimo zaista mnogo onih koji, baveći se na neki način, vjerom, duhovnošću, sufizmom, a pogotovo oni bez nadzora učenih šejhova, upadaju u ovu bolest.
1. Tvrde da su nešto vidjeli, a nisu,
2. Tvrde da su od velikih odabranih robova, a nisu,
3. Tvrde da su učeni, a nisu,
4. Tvrde o vlastitim procjenama svijeta i okoline, stvari koje nisu,
5. Neracionalno pripovjedaju vjeru,
6. Izmišljaju duhovna iskustva,
7. Izvještačeno se ponašaju, prave grimase, nastoje biti zabavni, kada drže predavanja imitiraju, skaču u mjestu, poput nekih komičara.
8. Žive umišljeno i zaneseni sobom,
9. Gledaju svijet, kao da je daleko ispod njih,
10. Zamišljaju kako poznaju neki vid dubljeg znanja, znanja suštine ili imaju percepciju koju drugi nemaju,
11. U svojim predavanjima ne navode imena i citate učenih šejhova na koje bi se trebao pozivati vjerski predavač, a prvi dokaz neznanja jeste da ti svoje insinuacije plasiraš kao mudrost zatirući velikane i ne spominjući šta su oni rekli o nekom pitanju.
12. Kad nešto osjećaju ili dožive vjeruju odmah tome, I to ne provjeravaju kod učenih šejhova, ne plašeći se samoobmane i šejtanskog zavođenja!
13. Posežu za savjetovanjem drugih, a sami savjet me primaju,
14. Nastupi su im rasijani, rastreseni, a govor prepun piske, cike, imitiranja nekih zvukova i likova,
15. Posežu za metodama liječenja drugih, predstavljajući se kao iscjelitelji.
I mnogo drugih emocionalnih deformacija koje bi oduzele vremena da ih sve analiziramo.
Ovo je bolest, koju mi nazivamo "VJERSKA ŠIZOFRENIJA" i bilo bi potrebno je uvrstiti u listu ozbiljnih oboljenja/poremećaja ličnosti. S ciljem prevencije od ove bolesti bilo bi nužno otvoriti odjel s jakim psiholozima i učenim šejhovima pri IZ-i kako bi se utvrdilo, postojanje ili nepostojanje ove bolesti kod onih koji će sutra tumačiti vjeru i držati vjerska predavanja po džamijama i minberama, a pogotovo po televizijama, internetima i novim savremenim medijima. Danas smo preplavljeni tumačenjem vjere i plasiranjem vjerskih istina od bolesnih vaiza, daija, hatiba. Nedavno sam razgovarao sa visoko obrazovanim profesorom jezika koji mi je rekao rezultate svog istraživanja da su mnogi vaizi današnjice u jezičkom smislu nepismeni i odsutni od vlastite teme koju govore. Rečenice im nemaju smisao, nemaju početak sredinu i kraj. Sami sebi upadaju u riječ. I zaista uviđamo da mnogi vaizi, nepotčinjeni nekom vjerskom autoritetu, bez obaveze poslušnosti, koji su duhovno samouki, umišljeni, samonavođeni kroz opasne duhovne puteve, se pogube u svojim nastupima, frekvencija njihova nastupa je visoka, razdražena, raskalašena, intoniraju svoja predavanja poput "stand-up" komičara, u očima promatrača djeluju kao oni koji imaju neki oblik vjerskog ludila, duhovne nesređenosti i rasijanosti. Primjećuje se kod takvih, ne držanje teme, nejasne rečenice, bez početka, sredine i kraja, histerisanje u nastupu, nepotrebno plačljiv ton govora, a to upravo potvrđuje istinitost riječi velikih šejhova da: "ko nema šejha, a bavi se duhovnošću, šejtan mu je šejh i na kraju poludi".
Vjersko pravilo je da onaj ko želi da govori jezikom velikih ljudi, šejhova, arifa i alima, mora da čuva pravila njihovog govora, a to su uvijek smirenost, bistrina i jasnoća govora. U sljedbeništvo Vjerovjesnika a.s. spada i slijeđenja njega u govoru! Nema ni jedna evidentirana nejasna predaja niti ikakav razdražljiv govor od Poslanika a.s. niti da je on sklapao riječi i rečenice ili imitacije tražeći u njima šaljive konstrukcije već naprotiv, to je precizan, jasan i razumljiv govor, bez korištenja stranih izraza, bez citiranja bespotrebnih natuknica, grimasa i bez proguravanja svoga JA!
Ono što je postalo karakteristično za mnoge današnje popularne govornike jesu upravo ove nastupne, govorne anomalije. Lično me čudi, da odjel za hatabet i vaz islamske zajednice, ne zauzme jasan stav prema takvima i ne dovede u red sve one koji su poklekli nefsu, dojmljivosti i želji da budu zanimljivi a to učinili na uštrb jasnih rečenica. Mišljenja sam da je potrebno zadati okvir, norme i pravila po svim aspektima govora – svima onima koji javno govore!
Priredio: Muamer Šehić Durmišević