Imam Ebu Hanife se smatra prvim alimom koji je zapisivao fikh i ustrojio ga po poglavljima i velikim tematskim cjelinama, kako se to danas čini. Slijedio ga je u tome imami Malik u svojoj Muvetti. Ebu Hanife se, također, smatra časnim naučnikom generacije tabi'ina. Pouzdano je utvrdeno da je, po rođenju, zatekao oko dvadeset ashaba, jer je (rahimehullah) rođen 80. god. po Hidžri, dakle prije nego što je izumrla generacija ashaba (r.a.).
Fikh je učio u Kufi pred učenicima cijenjenog ashaba Abdullaha b. Mes'uda (r.a.). Zbog toga kažu: "Fikh je zasijao Abdullah b. Mes'ud (r.a.), navodnjavao ga je Alkame b. Kajs, koji je preuzeo znanje od Ibn Mes'uda, Alije, E bud-Derda'a, Aiše ( r.a.), požeo ga je Ibrahim en-Nehai (poznati imam koji je umro 95. godine), dovršio Hammad b. Muslim el-Kufi (to jest nastojao ga pročistiti i pojasniti), a on je učitelj imama Ebu Hanife, za kojeg je rekao: 'Nijedan namaz nisam obavio, a da nisam njemu i svojim roditeljima zatražio oprost grijeha.' Umro je 120. god. po hidžri. Fikh je samljeo Ebu Hanife, to jest postavio temeljne i sporedne principe i pojasnio metode, zamijesio Ebu Jusuf, to jest istančao principe i temelje i trudio se da poveća broj izvedenih sporednih propisa iz njih. On je najpoznatiji učenik Ebu Hanife, a ime mu je Ja'kub b. Ibrahim, vrhovni sudija (kadi-1-kudat). El-Hatib el-Bagdadi spominje u svojoj Povijesti da je Ebu Jusuf pisao djela iz metodologije islamskog prava po mezhebu Ebu Hanife, da je zabilježio različite mes'ele (pitanja) i propagirao ih. Rođen je 113. god. po Hidžri, a umro je u Bagdadu 182. god. Fikh je ispekao Muhamed b. el-Hasan eš-Šejbani, drugi učenik u šerijatsko-pravnoj školi Ebu Hanife en-Nu'mana, koji je uređivač mezheba (umro je u Rejju 189. godine). Prenosi el-Hatib od er-Rebi'a, učenika imama Šafije, da je čuo Šafiju kako kaže: 'Ljudi su u fikhu ovisni o Ehu Hanifi. On je bio od onih kojima se fikh posrećio. '"
(Abdulhamid Mahmud Tuhmaz, Hanefijski fikh, knjiga I)