Tevhid je vjerovanje da jedino Allah zaslužuje obožavanje uz potvrdu jednoće Njegovog zata, ztributa i djela.
Jednoća Njegovog zata znači nepostojanje zata sličnog Njegovom zatu i poništavanje mnoštva Njegovog zata, tj. nedjeljivost zata u dijelove.
Jednoća Njegovih atributa znači negiranje postojanja Njemu sličnog u atributima i poništavanje mnoštva bilo kog Njegovog atributa. Njegovo znanje je jedno kojim zna sve stvari. Tako je i sa ostalim atributima.
Jednoća Njegovih djela znači da samo Allah, dž.š., je stvoritelj svega postojećeg i odbijanje pripisivanja uticaja u mogućim stvarima nekom drugom osim Allahu, dž.š.
Da bi tevhid bio ispravan treba da sadrži potvrdu jedinosti Allahovog Zata, Sifata i Djela i da samo Allah zaslužuje da mu se ibadeti posvećuju. Neispravnost jednog djela tevhida implicira neispravnost ostalog. Podjela tevhida na tri dijela (Rububijjet, Uluhijjet, i Esma ve Sifat) uz tvrdnju da se može biti muvehhid u Rububijjetu a mušrik u Uluhijjetu je neispravna. Tako nešto nije rekao niko od naših dobrih prethodnika (selef). Ispravnost Rububijjeta iziskuje ispravnost Uluhijjeta i obratno. Zato kada je Allah zatražio od Ademovih sinova da posvjedoče tevhid, rekao je:
(ألست بربكم )
Zar Ja nisam Gospodar (Rabb) vaš? (El-A'raf, 172)
Dakle, priznanje Ademovih sinova Allahovo Gospodarstvo (Rububijjet) obuhvaća ujedno i Uluhijjet. Ibn Kesir, rahimehullah, u svom tefsiru kaže: Ovim je Uzvišeni Allah zatražio od Ademovih sinova da posvjedoče da je Allah Uzvišeni njihov Gospodar i Vladar, da nema drugog boga osim Njega, i da ih je On stvorio i opredijelio prema tome.
Isto tako, jedno od tri pitanja Munkira i Nekira u kaburu će biti:
من ربك
Ko je tvoj Gospodar? - što implicira pitanje o cjelokupnom tevhidu.
Da može neko biti muvehhid u rububijjetu a mušrik u rluhijjetu, pitanje meleka bi bilo nepotpuno.
Riječ Rabb u arapskom jeziku sadrži tri značenja. Imam Taberi, rahmetullahi alejh, i mnogi drugi, kažu:
Ta značenja su: Gospodar koji zaslužuje pokorstvo, Popravitelj i Vladar. Ova značenja se ne mogu pripisati osim Allahu i zato je Allahov Rububijjet nerazdvojan od Uluhijjeta.
Priznanje mušrika za vrijeme Allahovog Poslanika, a.s., da je Allah Stvoritelj nebesa i Zemlje ne znači da su postigli tevhid Rububijjet. Mnogi ajeti svjedoče da mušrici nisu postigli ovaj vid tevhida.
Neki od tih ajeta su:
( قل أغير الله أبغي ربا وهو رب كل شيء )
Reci: "Zar da za Gospodara (Rabba) tražim nekog drugog osim Allaha, kad je On Gospodar svega?" (El-En'am, 164)
U drugom ajetu, Uzvišeni Allah nam govori da će nevjernici reči na Sudnjem danu:
( إذ نسويكم برب العالمين , تالله إن كنا لفي ضلال مبين)
Allaha nam, bili smo, doista, u očitoj zabludi, kad smo vas s Gospodarom (Rabbom) svjetova izjednačavali. (Eš-Šu'ara, 97-98) tj. mušrici su pokraj jednog Gospodara (Rabb) izjednačili mnoge gospodare (erbab).
Uzvišeni kaže:
(أارباب متفرقون خير أم الله الواحد القهار)
...jesu li bolji raznorazni bogovi (erbab) ili Allah, Jedini i Svemoćni? (Jusuf, 39)
Dakle, ovo pitanje ukazuje da su vjerovali u više gospodara (erbab) pa kako su onda mogli postići tevhid rububijjeta?
Allah, dž.š., kaže za mušrike:
(قل هو ربي ,وهم يكفرون بالرحمن)
oni u Milostivog ne vjeruju. Reci: "On je Gospodar (Rabb) moj. (Er-Ra’d,30)
Mušrici negiraju Gospodara (Rabba). Ovi i mnogi drugi ajeti potvrđuju da mušrici nisu postigli tevhid Rububijjet.
Smatrati da su mušrici ostvarili tevhid u Rububijjetu je novina u vjeri koja nema uporište među učenjacima selefa. Razdvajanje tevhida na tri vrste može biti prihvatljiva samo kao didaktička podjela a nikako na način kako to shvataju oni koji zagovaraju ovu podjelu otvorivši na taj način put tekfiru muslimana.
(Iz knjige: Tahavijeva akida, popraćena kraćim komentarom, mr. Bajazid ef. Nicević)