Kako je srušen hilafet, prof. Abdulkadim Zellum
Muhammed ibn Abdulvehhab je bio u početku hanbelijskog mezheba. Po nekim pitanjima je i sam donosio idžtihad. U mnogim pitanjima se je razlikovao od učenjaka drugih mezheba. Počeo je vatreno da se zalaže kod ljudi da slijede njegova mišljenja smatrajući ih najispravnijim. Takvim stavom i ponašanjem izazvao je gnjev, osudu i žestoke prosvjede islamskih učenjaka, vladara i muslimanskih masa. Bilo je očigledno da izlijeće sa stavovima koji su suprotni onim što su učenjaci razumjeli iz Kur´ana i Sunneta.
Npr. on kaže: "Posjeta kaburu Allahova Poslanika Muhammeda ‘alejhisselam, je haram, i ako to neko učini, onda je učinio prijestup (ma´sije)." Čak onaj ko ide da posjeti Poslanikov kabur, nije mu dozvoljeno da skraćuje namaz na tom putu, jer je to put u grijeh. Muhammed ibn Abdul-Vehhab taj svoj stav temelji na hadisi - šerifu: "Nije dozvoljeno da se neko posebno opterećuje teretom i troškom puta izuzev u tri džamije: ova moja džamija, Mesdžidul-haram (u Mekki ) i Mesdžidul-Aksa (Palestina)." On je razumio iz ovoga hadisa da nije dozvoljeno nigdje putovati osim u spomenute tri džamije, pa između ostalog nije dozvoljeno putovati s ciljem posjete Resulullahovom kaburu!
Niko prije njega iz plejade islamskih učenjaka nije rekao sličnu stvar. U stvari poruka ovoga hadisa je: Da nije dozvoljeno da se neko posebno izlaže trošku, trudu i naporu da bi išao daleko u neku džamiju isključivo radi ibadeta, vjerujući da je ibadet bolji ako se obavi u nekoj džamiji u odnosu na drugu džamiju. Sve džamije su iste, osim tri spomenute u gore citiranom hadisu. (Vrijednost namaza u mesdžidul-haramu je kao sto hiljada namaza na drugom mjestu, u Poslanikovoj džamiji hiljadu namaza, a u Mesdžidul-aksa kao pet stotina namaza) Hadis – Prenosi ga Muslim.
U navedenom hadisu nema nikakve osnove za zabranu posjećivanja kabura, pogotovu kabura Poslanika Muhammeda ‘alejhisselam. Allahov Poslanik Muhammed ‘alejhisselam je rekao:"Bio sam vam zabranio posjećivati kabure, ali, od sada posjećujte ih, jer vas oni podsjećaju na smrt."
Zbog navedenih i sličnih mišljenja u kojima se je Muhammed ibn Abdulvehhab suprotstavljao većini učenjaka, biva odstranjen iz svoje sredine, radi štete, fitne i raskola koji je nastajao među muslimanima.
Protjeran zbog smutnje koju je izazvao među muslimanima, premješta se u pleme Anza, čiji emir je bio Muhammed ibn Sa'ud. Obzirom da je emir Anze bio u neprijateljstvu sa emirom Deri‘jete, iz koje je Ibn Abdulvehhab protjeran, to je išlo na ruku pa je dočekan lijepo i tu je našao sigurno utočište. Ubrzo je našao pristalice i simpatizere svome novom učenju - mezhebu.
1747 g. emir Muhammed je javno obznanio da se stavlja svojim utjecajem i moći na stranu vehabijskog pokreta i proglašava mišljenja Abdulvehhaba najispravnijim. Time je vehabijski pokret postao zapaženiji jer je imao direktan utjecaj na vlast. Ono što je ibn Abdulvehhab poučavao i propagirao, emir Muhammed ibn Sa'ud je to vlašću primjenjivao.
Tako je u toku desetogodišnjeg rada uspostavljanja vehabijskog mezheba, koji se silom širio na tlu Arabije, uspjelo se ovladati teritorijom od oko 30 milja kvadratne površine.
Nakon smrti emira Muhammeda ibn Sa'uda 1765., godine, naslijedio ga je sin Abdulaziz. U njegovom periodu nije došlo ni do nekih bitnih promjena i može se reći da je vehabijski pokret imao jednu mirnu fazu bez ikakvih vidnijih pomaka. Izvan teritorija koje su bile pod vlašću Abdulaziza, niko nije obraćao pažnju na novi mezheb u povoju, niti je iko slutio opasnosti koja vreba iza njega i zlo koje se spremalo muslimanima.
Međutim, nakon 41- godine, od osnivanja vehabijskog pokreta (1747- 1788 ) dolazi do ponovnog aktiviranja. Ovaj puta njihov glas se je čuo daleko van granica teritorija, kojima su gospodarili. Za ovaj novi mezheb čulo se u svim krajevima tadašnje islamske države. Sam halifa je osjetio nemir od novih gibanja koja nisu slutila ničemu dobrom.
1787 g. emir Abdulaziz je proglasio samostalnu državnu upravu i zaveo nasljedni sistem vladavine (hukm virasi), osiguravši mjesto svome sinu Sa'udu da bude halifa poslije njega. Okupila se velika svjetina vehabija pod vodstvom šejh Muhammeda ibn Abdulvehhaba, i pred tom svjetinom je Abdulaziz obejanio da pravo na vlast zadržava u okviru svoje porodice - njegova djeca isključivo su nasljednici vlasti poslije njegove smrti. Svjetina je poslušno podržala ovu odluku. To se sve dešavalo uz već postojeći islamski oblik vladavine (hilafet) - što je sa islamske tačke gledišta neispravno - jer je Muhammed ‘alejhi-sselam rekao: "Ako se dâ prisega ( bej´at ) dvojici halifa, ubijte zadnjeg od njih dvojice."
Stvar je potpuno jasna. Uveliko se odmotava klupko dugoročnog plana koji su Englezi postavili na putu rušenja hilafeta. Približilo se je vrijeme nabacivanja kolonizatorskog jarma muslimanima za vrat. Englezi su vukli konce a vehabije su bili igrači.
Usporedo sa proglašavanjem deklaracije o novom vladaru i uspostavljanju paralelnog vladajućeg sistema uz već postojeći hilafet (kojeg su nosioci bili Osmanlije) donosi se i druga deklaracija. Vehabijski mezheb se proglašava zvaničnim mezhebom a potiskuje se dotadašnji hanefijski mezheb, koji je bio službeni priznati mezheb u emevijskom, abbasijskom i osmanskom periodu. Bio je ispravan i valjan za mnoge generacije od trećeg stoljeća po hidžri, pa do dvanaestog, a eto dođoše vehabije i njima ne valja hanefijski (i drugi) mezheb.
1788., godine, vehabije su pokrenuli veliku vojnu huntu na Kuvajt. Napali su ga i osvojili. I prije toga Englezi su pokušavali da pokore Kuvajt ali im nije polazilo za rukom. A sada preko vehabija, koje su oni pomogli novcem i oružjem, uspješe.
1792., godine, Muhammed ibn Abdulvehhab je umro. Naslijedio ga je njegov sin. Po istom šablonu kao što je bilo i u svjetovnoj vlasti. Vlast se prenosi sa oca na sina. Saudijski emiri su iskoristili vehabijski mezheb, koji je imao obilježja vjerskog pokreta, u političke svrhe. Domogli su se preko njega vlasti i njime udarili na postojeću islamsku vlast, raspirujući u početnoj fazi djelovanja među muslimanima mezhebsku netrpeljivost i kasnije mezhepske ratove...
(Iz djela "Kejfe huddimet hilafe " - "Kako je srušen hilafet" od Prof. Abdul - Kadima Zelluma)