U svome poznatom i sačuvanom do našeg doba pismu koje je uputio imami a’zam Nu'man b. Sabit Ebu Hanife r.a. učenjaku iz Basre Osmanu el- Betijju r.a., između ostalog napisao je:
”I znaj da ja kažem: Ehlul kibleti (sljedbenici kible) su svi vjernici. Ne izvodimo ih iz vjerovanja zbog njihovog zanemarivanja nekih farzova. Ko se pokorava Allahu u svim farzovima a ima iman (vjerovanje), po našem učenje je džennetlija. A ko ostavi iman (vjerovanje) i djela, on je kjafir (nevjernik) i bit će stanovnik džehennema. A ko sačuva iman (vjerovanje) a izostavi neke farzove, taj je kod nas vjernik griješnik (mumin muznib) i on će biti u Allahovom mešietu (htijenju) ako Allah htjedne oprostit će mu ili ako Allah htjedne kaznit će ga... i znaj da je tvoj brat (po vjeri) Ata ibn ebi Rebah smatrao da su na ovom mišljenju bili ashabi Allahovog Poskanika a.s. A tog stava su bili i Seid ibn Džubejr, Tavus i ibn Abbas r. a.
Iz knjige: Nemazidž min resail el-eimmeti sselefi ve edebuhum el ilmijji - Abdulfettah Ebu Guddeh, strana. 26.