Učenjaci su u hadiskim djelima i knjigama životopisa Vjerovjesnika – sallallahu alejhi ve sellem – spomenuli kazivanje o tome kako je Ebu Leheb pustio iz ropstva na slobodu svoju robinju Suvejbu koja ga je obavijestila o rođenju Vjerovjesnika – sallallahu alejhi ve sellem.
Abbas b. Abdulmuttalib je vidio Ebu Leheba na snu nakon što je umro, pa ga je pitao o njegovome stanju. Ebu Leheb mu je odgovorio:
„Nisam nikakva dobra poslije vas vidio. Jedino mi se daje vode da se napijem, zato što sam na slobodu pustio Suvejbu. Tako mi se olakšava svakog ponedjeljka.“
Ovo kazivanje i predanje je prenijela grupa imama hadisa i sire, a kao što su imam Abdurrezak es-San'ani, imam el-Buhari, hafiz Ibn Hdžer, hafiz Ibn Kesir, hafiz el-Bejheki, Ibn Hišam, Es-Suhejli, hafiz El-Begavi, Muhammed b. Omer Buhruk el-Hadrami, El-Ešhar, El-'Amiri, a što ću – inšallah – objasniti.
Imam Abdurrezak es-San'ani je predanje prenio u djelu El-Musannef (Es-San’ani, El-Musannef, 7/47); imam el-Buhari u Es-Sahihu, sa senedom koji seže kao mursel predanje sve do Urveta b. Zubejra; (Imam El-Buhari, Es-Sahih, “Kitab en-nikah”) Ibn Hadžer u Fethu 'l-Bariju, uz napomenu da ga prenosi El-Ismaili, preko Ez-Zuhejlija, koji prenosi od Ebu Jemana, te da ga bilježi i Abdurrezak od Ma'mera.
Ibn Hadžer veli:
„Kao prvo, u hadisu se nalazi dokaz da je moguće čak i da se nevjernik okoristi od dobrog djela na ahiretu. No, u suprotnosti je s onim što se očito navodi u kur'anskome ajetu: 'I Mi ćemo pristupiti djelima njihovim koja su učinili i u prah i pepeo ih pretvoriti.' (Furkan, 23) Prvo ću skrenuti pažnju da se radi o predanju koje je mursel, a koje se prenosi od Urveta, koji nije spomenuo ko mu je pripovijedao. Pod pretpostavkom i da je mevsul, da nije mursel, radi se o snoviđenju, a što se ne tretira kao dokaz. Moguće je da je taj san imao dok još nije bio prihvatio islam, pa se njime ne može argumentovati.
Kao drugo, pretpostavimo da se to i može prihvatiti, onda je moguće da je to nešto što može biti samo vezano za Vjerovjesnika – sallallahu alejhi ve sellem – a kao dokaz za to bi se moglo upotrijebiti kazivanje o Ebu Talibu kome će biti olakšano, pa će biti izveden iz žestoke patnje u neki plićak. El-Bejheki veli: 'Što se tiče onoga što se navodi da kafir neće imati nikakve koristi od dobra koje je počinio, to se da protumačiti na dva načina. Naime, može se razumjeti da ih to neće izbaviti iz vatre, i da ih neće uvesti u džennet. Moguće je da će im zbog tog dobra biti olakšana patnja koju su zaslužili zbog onoga što su činili od grijeha i prijestupa, izuzevši kufr.'
Kadija Ijad je rekao: 'Postoji idžma' – jedinstveno mišljenje učenjaka da dobra djela neće koristiti nevjernicima, niti će biti za njih nagrađeni, a niti će im biti patnja olakšana zbog toga, iako će pojedini imati žešću kaznu od drugih.'
Ja (Ibn Hadžer, op. pr.) tvrdim da pomenuto ne anulira mogućnost koju spominje El-Bejheki, zato što se riječi kadije Ijada odnose na grijeh kufra – nevjerstva. No, šta to može spriječiti da se neki drugi grijeh, osim kufra umanji i olakša? El-Kurtubi veli: 'Spomenuto olakšanje se odnosi samo na tu osobu i na osobe o kojima postoje hadisi.' Ibn el-Munejjir je u El-Hašiji rekao: 'Ovdje se radi o dva pitanja koja treba razjasniti. Prvo jeste ono što je nemoguće, a to je da djela kafira budu vrednovana, uprkos njegovome kufru. To nije moguće, jer je uslov da bi djela bila primljena da budu učinjena s ispravnom namjerom. No, takva namjera se ne nalazi kod kafira. Drugo jeste da Uzvišeni Allah, Svojom dobrotom i milošću udijeli neku vrstu nagrade, a što ljudski razum ne smatra nemogućim. Iz toga se nazire da Ebu Lehebovo oslobađanje i puštanje na slobodu Suvejbe nije dobro djelo koje je priznato i da vrijedi kod Allaha. Moguće je da mu se Allah smiluje čime god hoće, kao što se smilovao i Ebu Talibu. Ono što se treba činiti po ovome pitanju jeste sustegnuti se od toga da se pomenuto negira, ili potvrđuje.'
Ja (Ibn Hadžer, op. prev.) velim kao zaključak predmetne teme da Uzvišeni Allah može, milošću i dobrotom Svojom da počasti kafira olakšanjem patnje, zbog njegova dobra koje je učinio Vjerovjesniku – sallallahu alejhi ve sellem – a Uzvišeni Allah najbolje zna!“ ( Ibn Hadžer, Fethu ‘l-Bari, IX/145)
Hafiz Ibn Kesir je to predanje prenio u djelu El-Bidaje ve 'n-nihaje i u komentaru je rekao: „Zato što ga je Suvejba obradovala viješću o rođenju sina njegova brata, Muhammeda b. Abdullaha, odmah ju je pustio na slobodu, pa mu je olakšanje patnje nagrada za taj postupak.“ (Ibn Kesir, El-Bidaje ve en-nihaje, 2/273)
Hafiz El-Begavi ga je samo naveo u djelu Šerhu 's-sunne (El-Begavi, Šerh es-sunne, 5/60).
Allame Muhammed b. Omer Buhruk je to predanje prenio u djelu Es-Sire i u komentaru je kazao: „Ja velim da je olakšavanje patnje Ebu Lehebu samo i izričito počast Vjerovjesniku – sallallahu alejhi ve sellem – baš kao što je patnja ublažena i Ebu Talibu, ali ne zbog toga što je nekog ropstva oslobodio, jer Uzvišeni Allah veli: 'Njih će na onome svijetu samo vatra peći; tamo neće imati nikakve nagrade za ono što su na Zemlji radili i biće uzaludno sve što su učinili.'“ (Hud, 16; Buhruk, Hadaik el-envar, 1/134)
Imam El-'Amiri je u svome djelu Behdžetu 'l-mehafil prenio to predanje, a komentator tog djela El-Ešhar je kazao: „Rečeno je da je to vezano jedino za Vjerovjesnika – sallallahu alejhi ve sellem – kao izraz počasti prema njemu, baš kao što je olakšano i Ebu Talibu zbog njega – sallallahu alejhi ve sellem. Neki kažu da nema nikakve prepreke da se kafiru olakša, zbog dobra koje je činio.“ (El-Ešhar, Šerh Behdžet el-mehafil, I/41)
Es-Suhejli je predanje prenio u djelu Er-Revdu 'l-unuf - komentaru Ibn Hišamove sire, a zatim je kazao:
„Njemu će taj njegov postupak koristiti, dok bude u džehennemu, kao što će i njegov brat Ebu Talib imati koristi od toga što je štitio i branio Allahova Poslanika – sallallahu alejhi ve sellem. Ebu Talib će tako imati najblažu kaznu u džehennemu. U poglavlju o Ebu Talibu je već prethodilo da je ta korist koju će on vidjeti, ustvari umanjivanje patnje i kazne, jer drukčije ne može biti, zato što će sva djela kafira propasti, a o čemu nema razilaženja. To znači da se ona neće mjeriti i vagati i da zbog njih neće ulaziti u džennet.“ (Es-Suhejli, Er-Revdu ‘l-unuf, V/193)
Mefahim, Šejh Muhammed Alevi, r.a.
Priredio: Dženan Hasić