„O vjernici, udjeljujte od lijepih stvari koje stječete i od onoga što vam Mi iz zemlje dajemo, ne izdvajajte ono što ne vrijedi da biste to udijelili - kada ni vi sami ne biste to primili, osim zatvorenih očiju. I znajte da Allah nije ni o kome ovisan i da je hvale dostojan.“ (Kur'an, El-Bekare, 267)
Što se tiče povoda objave ajeta, Bera, radijallahu anh, prenosi:
„Kada je u pitanju ajet u kojem stoji da ne dijelimo drugima ono što sami ne bismo htjelo zatvorenih očiju primiti, objavljen je u vezi nas, ensarija. Mi smo imali hurmina stabla. Mi bismo, prema svojim mogućnostima, donosili po koji grozd hurmi i vješali ih na stupove unutar džamije. Ashabi koji su naseljavai sofu, trijem Poslanikove džamije, nisu imali šta jesti. Oni bi, kada ogladne, dolazili do tih stupova i jeli od tih hurmi, tako što bi zatresli stup. Nakon toga, pala bi pokoja hurma. Neki od nas su, misleći kako je to dozvoljeno, donosili truhle, nedozrele i nevaljale hurme i vješali ih na te stupove. Na to je Uzvišeni Allah objavio ajet. Nakon toga, mi smo donosili samo dobre i kvalitetne hurme.“
(Tirmizi, Tefsiru’l-Kur’an: 35/218, 2987)