Hadis, ili preciznije sunnet Božijeg Poslanika, s.a.v.s., kao širi pojam, nisu se prenosili samo kroz korpuse hadiskih zbirki već je upravo sadržan i u idžtihadu, intelektualnom naporu u deriviranju propisa od strane kompetentnih muslimanskih učenjaka koji je pretočen u prvom redu u stavove mezheba prema najrazličitijim dimenzijama života i ljudskog djelovanja. Prenošenje sunneta Božijeg Poslanika, s.a.v.s., u primijenjenim dimenzijama upravo je sačuvano kroz mezhebe. Fikh je primijenjeni sunnet, pa Muḥammad b. Wāsi’ za imama Ebu Hanifu kaže:
“Zaista, fikh je umijeće mladog čovjeka čiji je nadimak Ebu Hanife!“10
Slično se istaknuti hadiski učenjak Yaḥyā b. Ma’īn osvrnuo na Ebu Hanifu i rekao:
“Fikh je bio fikh Ebu Hanife, na tome sam zatekao ljude!“11
U periodu formiranja mezheba istaknuti muhaddisi živjeli su i djelovali u Iraku. Ibn Ṣa’d u djelu “at-Ṭabaqāt” navodi imena dvjesto i dvadeset tabi’ina koji su živjeli u Iraku, a prenosili su od ashaba koje su sreli u Meki i Medini, odnosno u Hidžazu.12
Rāmahurmuzī (u. 360. h.g.) navodi da je Ibn Sīrīn (u. 118. h.g.) spomenuo da je prilikom posjete Kufi vidio da četiri hiljade ljudi izučava hadis, a da je među njima četiri stotine onih koji su bili pravnici.13 U literaturi ne pronalazimo da je u to vrijeme bilo mnogo drugih centar znanosti sa ovolikim broj osoba upućenih u pravnu nauku, pa su nazivani pravnicima (fukahā’).
(Hafiz Kenan ef. Musić, Prenošenje sunneta između pravnih škola i hadiske znanosti)
10 Ḥusayn ibn ‘Alī aṣ-Ṣaymarī al-Ḥanaf ī, Aḫbār Abī Ḥanīfa wa aṣḥābih, ‘Ālam al-kutub, Bejrut, 1985, str. 26.
11 Ibid., str. 87.
12 Vidjeti uvod prof. dr. Ṣalaḥa Muḥammada al-Hağğa, na djelo “Zubda al-kalām”, Abd
al-Ganiyy an-Nābulsīja, Dār al-Fāruq, Ammān, str. 52
13 ‘Abd ar-Raḥmān ibn Ḫalād ar-Rāmahurmuzī, al-Muḥaddiṯ al-fāṣil bayna ar-rāwī wa alwā’ī, Dār al-fikar, Bejrut, str. 408.