U Mojsijevoj Tori su svi propisi izraelskog zakona. I svim njihovim vjerovjesnicima je bilo naređeno da po njemu rade. Tu spadaju propisi o životinjama, šta je od njih dozvoljeno jesti, a šta zabranjeno. Isus, neka je mir na njega, je, takođe, jedan od Izraelaca. On je slijedio vjerozakon Mojsijev, neka je mir na njega, i nije došao da ga dokine, što je on lično potvrdio u Jevanđelju po Mateju (5:17-18):
„(17) Ne mislite da sam ja došao da pokvarim zakon ili proroke: nisam došao da pokvarim, nego da ispunim. (18) Jer vam zaista kažem: dokle nebo i zemlja stoji, neće nestati ni najmanje slovce ili jedna titla iz zakona dok se sve ne izvrši.“
Sveštenik Dr Fonder je, na 24. strani svoje knjige ”Vaga istine”, ova dva odlomka je uzeo kao dokaz da propisi Starog zaveta nisu derogirani i tako je odbacio postavku da je Isus, neka je mir na njega, nešto dokinuo od njegovih propisa, jer on nije došao da ruši i dokida već da dopunjava.
Međutim, sve zabrane u Starom zajvetu su postale dozvoljenim Pavlovim pravnim rješenjem. U njegovom zakonu ne postoje zabranjene stvari, osim za one koji su nečisti. Tako su čiste stvari nečiste nečistima, a nečiste stvari čiste čistima. Ovo je vrlo čudnovato mišljenje. U Pavlovoj poslanici Rimljanima (14:14) stoji:
„Znam i uvjeren sam u Hristu Isusu da ništa nije pogano po sebi, osim kad ko misli da je pogano, onome je pogano.“
A u Pavlovoj poslanici Titu (1:15) piše:
„Čistima je sve čisto; a poganima i nevjernima ništa nije čisto, nego je opoganjen njihov i um i savjest.“
Iz prethodna dva teksta se razumije da Mojsije, neka je mir na njega, i ostali izraelski vjerovesnici, sve do Isusa, neka je mir na njega, i njegovih sljedbenika, nisu bili čisti pa im je prema tome sve bilo zabranjeno. I tako. Isus, neka je mir na njega, nije bio u stanju dokinuti zakon Mojsijev, ali pošto su sljedbenici Pavlovi čisti sve zabranjene stvari i sva zabranjena jela su im postale dozvoljenim. Tako je njihov poglavar Pavle uspio u potpunosti dokinuti Mojsijev vjerozakon kojeg Isus nije dokinuo. Uložio je veliki trud da dokaže kako su svi propisi derogirani i kako je sve postalo dozvoljeno. U Prvoj poslanici Timoteju (4:1-7) Pavle je napisao:
(1) A Duh razgovjetno govori da će u posljednja vremena odstupiti neki od vjere slušajući lažne duhove i nauke đavolske, (2) U licemerju laža, žigosanih na svojoj savjesti, (3) Koji zabranjuju ženiti se, i zapovjedaju uzdržavati se od jela koja Bog stvori za jelo sa zahvalnošću vjernima i onima koji poznaše istinu. (4) Jer je svako stvorenje Božije dobro i ništa nije na odmet kad se prima sa zahvalnošću (5) Jer se osvjećuje rječju Božijom i molitvom. (6) Ovo sve kazujući braći bićeš dobar sluga Isusa Hrista, odgajen riječima vjere i dobrom naukom koju si primio. (7) A poganih i babskih gatalica kloni se; a obučavaj se u pobožnosti. Dokidanje izraelskih praznika i subote:
Propisi vezani za praznike i subotu su opširno doneseni u knjizi Levitski zakonik (23:1-44). U odlomcima: (14, 21, 31 i 41) se pominje da su to stroge obaveze važeće za sva vremena i sve generacije Izraelaca obaveza ih je sprovoditi u svim njihovim kućama.
Veličanje subote je bio vječni propis u Mojsijevom verozakonu. Svako ko bi radio u subotu kažnjavan je smrću. Njeno poštovanje se ponavlja na više mesta u Starom zavjetu, a evo nekih navoda: Knjiga Postanka (2:2-3); Knjiga Izlaska (20:8-11; 23:12; 34:21); Levitski zakonik (19:3; 23:3); Ponovljeni zakonik (5:12-15); Jeremija (17:19-27); Icaija (56:1-8; 58:13-14); Nemija (9:14); Jezekilj (20:12-24).
A kažnjavanje smrću svakog ko radi u subotu je pomenute u: Knjizi Izlaska (31:12-17; 35:1-3). U vrijeme Mojsija su pronašli čoveka koji u subotu sakuplja drva. Izveli su ga iz toga mjesta i kamenovali ga dok nije umro, kao što se navodi u knjizi Brojevi (15:32-36).
Pavle je sve propise o štovanju subote dokinuo. U svojoj Poslanici Kološanima (2:16) je napisao:
„Da vas dakle niko ne osuđuje za jelo ili za piće, ili za kakav praznik, ili za mladine, ili za subote.“
U komentaru Devalija i Džerdementa se ističe sljedeći navod dvojice učenjaka – komentatora – Biblije:
“Kod jevreja su postojale tri vrste praznika: Jedan godišnji, jedan mjesečni i jedan sedmični. Svi ovi praznici su ukinuti pa, čak i subota. Umjesto nje hrišćani su, za svoj praznik, uzeli nedelju. Derogacija propisa o obrezivanju:
Propis o obrezivanju postoji još u Avramovom, neka je mir na njega, vjerozakonu kao vječna obaveza, kao što to on javno obznanjuje u knjizi Postanak (17:9-14):
(9) I reče Bog Avramu: Ti pak drži zavet moj, ti i sjeme tvoje nakon tebe od koljena do koljena. (10) A ovo je zavjet moj između mene i vas i sjemena tvog nakon tebe koji ćete držati: da se obrezuju između vas sve muškinje. (11) A obrezivaćete okrajak tijela svog, da bude znak zavjeta između mene i vas. (12) Svako muško dijete kad mu bude osam dana da se obrezuje od koljena do koljena, rodilo se u kući ili bilo kupljeno za novce od kojih god stranaca, koje ne bude od sjemena tvog. (13) Da se obrezuje koje se rodi u kući tvojoj i koje se kupi za novce tvoje; tako će biti zajvet moj na tijelu vašem zavjet vječan. (14) A neobrezano muško, kome se ne obreže okrajak tijela njegovog, da se istrijebi iz naroda svog, jer pokvari zavjet moj.
I ta odredba je ostala na snazi u vreme Jišmailova i Isakova, neka je mir na njih, potomstva, kao i u zakonu Mojsija u Levitkskom zakoniku (12:3) gde se specijalno za muško novorođenče kaže:
„A u osmi dan neka se obreže dijete.“
I Isus, neka je mir na njega, je obrezan. Jevanđelje po Luki (2:21) nam to potvrđuje:
„I kad se navrši osam dana da Ga obrežu, nadjenuše Mu ime Isus, kao što je anđeo rekao dok se još nije bio ni zametnuo u utrobi.“
U obredima hrišćana i danas postoji određena molitva koja se obavlja na dan kada je obrezan Isus u znak sjećanja na taj dan. Obaveznost obrezivanja je ostala važećom tokom cijelog njegovog života. Međutim, Pavle je bio uporan u nastojanju da ovaj obred dokine. To se jasno uočava u njegovim sljedećim poslanicama:
Poslanici Rimljanima (2:25-29);
Poslanici Galaćanima (2:3-5; 5:1-6; 6:11-16);
Poslanici Filipljanima (3:3); i u
Poslanici Kološanima (2:11).
Zadovoljićemo se sa dva navoda iz njegove Poslanice Galatima (5:2 i 6):
„(2) Evo ja Pavle kažem vam da ako se obrežete Hristos vam ništa neće pomoći. (6) Jer u Hristu Isusu niti šta pomaže obrezanje ni neobrezanje, nego vjera, koja kroz ljubav radi.“
Hrišćani su ovaj svoj vječiti propis napustili, a Isus ga nikada nije osporio. Poverovali su da im ga Pavle može dokinuti.
Vrednost Starog zavjeta u očima Pavla:
U Pavlovoj poslanici Jervejima (7:18) se kaže:
„Tako se ukida pređašnja zapovjest, što bi slaba i zaludna.“
U izdanju iz 1825. i 1826. godine ova misao je formulisana ovako:
“Dokidaju se ranije došli propisi, jer su izloženi slabosti i beskorisnosti.“
Ova rečenica je u izdanjima iz 1671. ; 1823. i 1844. godine navedena ovako:
“Bezvrijednost prve oporuke je bila u njenoj slabosti i beskorisnosti,“ a u izdanju 1882. g. stoji: “Dakle, raniju oporuku odbacujemo zbog njene slabosti i beskorisnosti.”
U Poslanici Jevrejima (8:7 i 13) se kaže:
“(7) Jer da je onaj prvi bez mane bio, ne bi se drugom tražilo mesta. (13) A kad veli: nov zavjet, prvi načini vethim; a šta je vetho i ostarelo, blizu je kraja.“
Te dve rečenice su u izdanjima iz 1823. i 1844. godine glasile:
„(7) Da je prvi bio bez pokude, ne bi se, umjesto njega, tratio drugi. (13) A kad veli: nov savez, prvi načini starim, a onaj što je ostario i zastareva blizu je pogriješnosti.“
Isti tekst u izdanjima iz 1825. i 1826. godine glasi:
„(7) A da prvi propis nije bio oprečan, ne bi drugi imao mjesta. (13) I njegovom rječju prvi propis je zamjenjen novim, a nešto staro i raspadajuće je blizu iščeznuću.“
U Poslanici Jevrejima (10:9) stoji:
„Tada reče: Evo dođoh da učinim volju Tvoju, Bože. Ukida prvo da postavi drugo.“
U izdanju iz 1825. i 1826. godine taj tekst glasi ovako:
“Ja ukidam prvo da bi se učvrstilo drugo.“
U prethodnim navodima Pavle je za Stari zavjet rekao da je slab, beskoristan, loš, zastario, da je oprečan, da je blizu pogrešnosti, da treba da iščezne, da ga treba odbaciti, da je u raspadanju, blizu prolaznosti, odstranjen i dokinut.
Komentatori Devali i Rodžerment prenose reči Bajla: “Sasvim je vidno da Bog stari krnjavi propis, želi dokinuti novim i boljim. Tako je dokinuo i jevrejski, a umesto njega osnovao hrišćanski pravac. U njemu je vijest o žrtvi jevreja bila nepotpuna, pa je Isus izabrao smrt da ispravi tu njihovu manjkavost. Eto, tako je praktično jedan pravac dokinut drugim.”
Odlomak iz knjige ‘Trijumf istine’ – Rahmetullah Hindi