Rijad-us-salihin min kelami sejjidil murselin- Vrtovi pobožnjaka izreka Božijeg poslanika Muhammeda a.s., od imama hafiza fekiha Ebu Zekerijjaa Muhjuddina Jahjaa Nevevije r.a.
Prevod sa arapskog za potrebe članova Udruženja ilmije u Jajcu i Bugojnu sa arapskog preveo Mustafa Čolić , džematski imam i rukovodioc seminara u Jajcu, a po nalogu Udruženja ilmije izradio Muharem Omerdić rukovodioc seminara u Bugojnu i džam. Imam u Pruscu. 1974. godine.
PRVO POGLAVLJE - HADISI O IHLASU (ISKRENOSTI) I NIJJETU (NAKANI)
O pravoj pobožnosti i namjeri u svim djelima, govoru i stanjima javnim i tajnim. Uzvišeni Allah veli: Ljudima je naređeno da samo i isključivo robuju Allahu, da svesrdno radi Njega obavljaju obaveze ne slijedeći drugih stremljenja i učenja, da obavljaju namaz i daju zekat. To je pravilno ispovijedanje vjere. (Suretul-bejjine 5.)
Krv i meso vaših kurbana nije poželjno Allahu, ali mu je poželjan vaš takvaluk (srčane vaše žrtve namjenjene lično Njemu) Suretul- Hadž, ajet 27.
„Reci, o Poslaniče,: Ili vi krili ili ne krili ono što je u vašim srcima, Allah to zna.“ (Surei Ali Imran, ajet 29.)
Hadis broj 1 : Hazreti Omer r.a. veli da je čuo od Božijeg Poslanika a.s. slideće riječi: „Djela su vrijedna samo sa ispravanim namjerama. Čovjekovo je samo ono što želi sa djelom postići. Ko se Poslaniku a.s., a čije opredjeljenje (hidžra) je radi dunjalučkih koristi ili radi bračnih razloga, onda je njegov postupak radi toga (a ne u ime Allaha).
Hadis je muttefekun alejh tj. nalazi se u Sahihi Buhariji i u Sahihi Muslimu, najvjerodostjnijim dvjema zbirkama hadisa.
Hadis broj 2 : Majka svih pravovjerika, Hazreti Ajša r.a. tvrdi da je Božiji Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme rekao ovo: „Jedna vojska je krenula u vojni pohod na Kjabu, pa kada su bili u središtu pustinje svi su stradali od prvog do posljednjeg. H. Ajša r.a. je tada rekla: Božiji Poslaniče, kako to da svi stradaju od prvog do posljednjeg budući među njima je bilo pretrga, koji nisu bili sastavni dio vojske? Pejgamber a.s. je tada rekao: „Svi su zajdeno stradali od prvog do potonjeg, a svi će biti proživljeni prema svojim namjerama.“
Hadis je Muttefek, a u predaji Buhrije.
Hadis broj 3: Hazreti Ajša r.a. veli da je Božiji Poslanik a.s. rekao: Poslije oslobođenja Mekke nema više seobe (hidžreta), ali ima džihad i nijjet (borba fizička i srčana namjera), pa kada se pozovete u džihad, pođite u njega bez oklijevanja.“
Hadis je muttefek, a znači da nema hidžre iz Mekke jer je ona po oslobođenju njenu postala islamska.
Hadis broj 4: H. Ebu Abdullah Ensarija r.a. veli: U jednoj bojni smo bili zajedno sa Božijim Poslanikom a.s., pa nam on reče: Zaista u Medini ima ljudi koji su sa vama bilo da putujete preko gora ili preko dolina. Njih je spriječila bolest od vojevanja. Oni su sudionici vaši u nagradi. Rivajet Muslima, a po rivajetu Buharije od H. Enesa r.a. hadis glasi: „Mi smo se vratili iz vojne na Tebuku u kojoj smo bili zajedno sa Pejgamberom a.s., pa nam je rekao: „Zaista ima ljudi, koji su iza nas ostali u Medini, a koji su uistinu sa nama gdje god mi bili, u brdima ili dolinama. Nijh je zaustavila bolest.“
Hadis broj 5: H. Ebu Jezid Man ibni Jezid ibni Ahnes r.a. čiji su otac i djed bili ashabi veli: Moj otac Jezid uzeo je nekoliko zlatnika da ih podijeli u sadaku, pa ih je stavio kod jednog čovjeka u džamiji. Ja sam zatim došao i uzeo ih i odnio, a on mi reče: „Tako mi Allaha, ja ih nisam namjenio tebi. Raspravljajući sa njim došao sam Alejhisselamu, koji nam reče:“ O Jezidu tvoje je ono što si naumio, a o Manu tvoje je ono što si uzeo.“
Rivajet Buharije.
Hadis broj 6: H. Sad ibni Ebi Vekkas r.a. koji bijaše jedan od desetorice ashaba, kojima je Pejgamber a.s. potvrdio da su džennetlije,veli:“ Došao mi je Božiji Poslanik s.a. da me obiđe, u godini hadžetul-vedaa, kada bijah žestoko obolio pa mu rekoh: Božiji Poslaniče, kako vidiš dobio sam bolest, a pošto sam imućan i pošto imam nasljednika samo jednu kćerku, mogu li podijeliti dvije trećine svoga imetka? Pejgamber s.a. mi reče: Ne!, a ja nastavih sa pitanjem: A polovinu, Božiji Poslaniče? On mi reče: Ne, a ja produžih pitati: A trećinu Božiji Poslaniče? Tad mi je Pejgamber s.a. rekao: Trećinu jednu da, ona je dostatna i velika. Ako ti ostaviš nasljednike svoje neovisne i bogate bolje ti je nego da ih ostaviš siromašne, ovisne o svijetu, zaista ti sve što potrošiš, lično radi Allaha, bićeš zato nagrađen, pa čak i za ono što svojoj ženi dadeš i staviš u njena usta. Ja tada rekoh: Božiji poslaniče, ja sam izostao iza mojih drugova? A on mi reče: Zaista ti, iako si izostao iz borbe zbog razloga, pa si učinio djelo radi Allaha lično, ono će ti povećati stepen i vrijednost. Moguće je, da ti, kada ostaneš kod kuće, da se sa tobom okoriste jedni ljudi, a moguće je da nekim budeš od štete. Bože moj, dovrši mojim drugovima njihovu hidžru i nemoj ih vratiti nazad, a osoboto Sad ibni Havli! Sažalio se na njeg Božiji Poslanik s.a. da umre u Mekki.“
Hadis je muttefekun alejhi.
Hadis broj 7: H. Ebu Hurejre r.a. veli da je Božiji Poslanik s.a. rekao:“ Zaista Allah ne gleda u vaš tijela niti u vaše likove, nego gleda u vaša srca.“
Revahu Muslim.
Hadis broj 8: H. Ebu Musa El-eš-arija r.a. veli: „Pitali su Božijeg Poslanika s.a. za čovjeka koji se bori da pokaže hrabrost i koji se bori iz mržnje i radi javnog mnijenja (časti), koja je to borba na Allahovom putu? Božiji Poslanik s.a. je rekao: Ko se bori sa neprijateljem samo radi prednosti i dominacije Božanske riječi je samo na Allahovom putu.“
Muttefekun alejhi.
Hadis broj 9: H. Ebu Bekre Es-Sekafija r.a. tvrdi da je Božiji Poslanik s.a. rekao:“Kada se sukobe dva muslimana sa svojim sabljama pa jedan drugog ubije, džehennemlije su i ubica i ubijeni.“ Tada sam ja rekao, veli ravija: Božiji Poslaniče, ubica da je džehennemlija je posve jasno; ali zašto i ubijeni? Pejgamber s.a. tada reče: jer je i ubijeni želio da ubije svog druga.“
Muttefekun alejh.
Hadis broj 10: H. Ebu Hurejre r.a. veli da je Božiji Poslanik rekao: Čovjekov namaz u džematu vrijedniji je od njegovog namaza u privatnoj kući ili na kom drugom mjestu dvadeset i nekoliko stupnjeva. Ko od vas uzme abdest, usavršivši ga, a zatim ode u džamiju sa isključivom namjerom samo da klanja namaz u džematu, ne interesujući ga ništa drugo, svaki njegov korak mu je uzrok povećanja jedne deredže i brisanja jedne pogreške, sve dok ne uđe u džamiju, a kada uđe u džamiju onda je u namazu onoliko koliko ga je namaz zaokupio i zatočio. Svakog od vas Meleki blagosiljaju dok god se nalazi u mjestu gdje se obavlja namaz, oni viču: Smiluj mu se, Bože,oprosti mu, Bože i primi njegovo kajanje.“ Meleki tako čine sve dok čovjek ne počne druge mučiti na ma kakav način i dok ne otpočne privatni razgovor u džamiji.“
Hadis je Muttefekun alejhi, a ovo je citiranje Muslimovo.
Hadis broj 11: H. Abdullah ibni Abbas r.a. prenosi nam predaju Božijeg Poslanika s.a. riječi njegova Rabba azze ve dželle, koji je rekao:“ Zaista je Allah propisao koja su dobra a koja loša djela, pa je zatim to objasnio. Ko srcem želi da učini neko dobro djelo, pa ga nemogne učiniti, Allah mu to djelo u cijelosti upisuje da ga je učinio, a ako želi učiniti neko dobro djelo pa ga i učini, Allah mu ga upisuje deset do sedam stotina i više puta, a ako poželi učiniti neki loš posao, pa ga ne učini, Allah mu upisuje jedno dobro djelo u cijelosti, a ako želi i učini jedno loše djelo, Allah mu upisuje onda samo jedno ružno djelo.“
Hadis je Muttefekun alejhi.
Hadis broj 12: H. Abdullah sin H. Omera r.a. veli da je čuo od Božijeg Poslanika s.a. slijedeće:“ Zaputila se trojica putnika, ranijih generacija, pa ih jednog dana zateče počinak pred jednom pećinom u koju uđoše i zanoćiše. Jedna stijena se zakotrlja sa dotičnog brda i potpuno zatvori vrata pećine. Oni tada jedni drugom rekoše: Spas od ove stjenčine je samo da molimo uzvišenog Allaha, da je ukloni zaslugom naših eventualnih dobrih djela.
Jedan od njih reče: Bože moj, ja sam imao stare i sijede roditelje i nikad nisam prije njih nahranio niti napojio svoje djece niti svog mala (robove i sluge). Jednog dana zabavila me tražnja bolje paše mome stadu, pa im nisam došao na vrijeme, pa su oni pospali i ja kad sam namuzao im suđe mlijeka i donijo, našao sam ih da spavaju. Žao mi je bilo da ih budim, a i da prije njih hranim i pojim svoju porodicu i svoje robove, pa sam čekao, sa sudom u svojoj ruci i izgledao kada će se probuditi, pa je to čekanje potrajalo sve do zore. Moja djeca su kamičala u neposrednoj mojoj blizini, koju sam napojio mlijekom tek pošto su se moji roditelji probudili i napili donešenog im mlijeka. Bože moj, ako sam ja to činio izravno samo radi tebe, a ni radi čega drugog, onda odmakni nam ovu stjenčinu sa vrata ove pećine u kojoj smo mi.“ Stijenčina se malo maknu, ali ne toliko da bi mogli izaći iz nje.
Drugi čovjek reče: Bože moj, ja imdoh jednu bližnju rodicu, koju više voljah od svega svijeta, koju voljah, po jednoj drugoj predaji, tako žestoko kako to ljudi samo vole žene, pa je prežah uhvatiti (kao što ljudi hvataju svoje žene), ali ona mi to ne dopusti. Jedne godine harala je glad, pa jednog dana voljena i draga rodica mi dođe(izmorena glađu zatraži pomoć) i ja joj dadoh stotinu i dvadeset zlatnika, pa je umamih u samoću i kada se prevari i osami sa mnom, tako da ja posta njen vlasnik, ja je zagrli onako kako to muž zagrli svoju ženu u postelji, a ona zaplaka i reče:“ Boj se Allaha, i ne raskidaj prsten moje nevinosti bespravno!“ Tada sam se ja odmakao od nje i poštedio je sramotnog i griješnog čina, iako sam je žudio više nego ikog drugog, pustio je na slobodu i poklonio i ostavio joj date zlatnike. Bože moj, ako sam ja ovo učinio izuzetno samo radi Tvoga Vedžha (ličnosti), ukloni nam ovo sa ovog u čemu smo! Stjenčina se opet malo pomače sa vrata pećine, ali ne toliko da bi se mogli izvući.
Treći čovjek reče:“ Ja sam, Bože moj, držao najamnike i svima sam odmah zasluženu zaradu plaćao, osim jednog čovjeka koji je pobjegao sa posla i otišao prije prijema nadnice. Ja sam zatim njegovu nadnicu domaćinski plodio i njegov se mal bio namnožio. Nakon nekog vremena moj bivši nadničar ,i je došao i rekao:“ O Božiji robe, daj mi moju platu za moju nenaplaćenu nadnicu! (Pošto sam se uvjerio u njegov identitet) ja sam mu rekao: Svo blago, ovce, goveda i deve i sve što vidiš je od tvoje nadnice plata umnožila se.“ On reče: Božiji robe, ne izigravaj se sa mnom! Ja sam mu tada rekao: Ja se ne izigravam stobom, (uzmi sve i nosi), pa je on uzeo sav mal i ovezao ga, a da mi nije ništa ostavio. Bože moj, ako sam ja to učinio samo rati Tebe lično, onda nam ukloni ovu stijenu sa vrata ove pećine! Stijenčina se otkotrlja, a putnici izađoše i sretno odoše svojoj domovini.“
Muttefekun alejhi.