Imam Zufer (728-775) opisuje svoga učitelja imami ’azama Ebu Hanifu (699-767). Iz ovog opisa vidimo kakvi trebaju da budu predvodnici i lideri:
„Sjedio sam kod Ebu Hanife više od 20 godina. Tako nisam vidio nekoga da je iskreniji i milostiviji prema ljudima od njega. On je sebe svakodnevno žrtvovao u ime Uzvišenog Allaha. Što se tiče općenito obdanice, on je bio zauzet meselama (pravnim pitanjima); njihovim rješavanjem i podučavanjem, te odgovorom na nova pitanja (nevazil) koja su mu se predočavala. Dalje, kada bi ustao iz medžlisa (sjedaljke), posjetio bi bolesnika, ispratio dženazu, utješio siromaha (fakira) ili bi nastojao ispuniti neku potrebu. Onda, što se tiče noći, on bi se osamio radi tilaveta (učenja Kur'ana), ibadeta i namaza. Naime, ovo je bila njegova rutina sve dok nije umro.”
Jusuf Džafić