Poslanikova porodica (ehli-bejt) zauzima posebno mjesto u šerijatskom pravu, pa samim tim i u hanefijskom fikhu.
Pored same definicije, islamski pravnici su se bavili i obradom propisa vezanih za ehli-bejt, kao i dužnostima muslimana prema istom. Budući da je ehli-bejt uvijek zauzimao zasebno mjesto u srcu Bošnjaka i njihove uleme, a da se danas u našem društvu nalaze skupine koje ga zanemaruju, kao i skupine koje ga zloupotrebljavaju, pokušat ćemo da se u kratkim crtama osvrnemo na ehli-bejt.
1. Jezičko značenje izraza ehli-bejt
U arapskom jeziku se u značenju porodice/obitelji upotrebljava mnogo riječi i izraza, među kojima su najčešći sljedeći: usre, aile, ehl, al, bejt, ehlu-l-bejt, alu-l-bejt, itre, reht, benu itd. Nas zanimaju podrobnija jezička značenja riječi ehl i al, odnosno izraza ehlu-l-bejt (turcizam ehli-bejt) i alu-l-bejt (turcizam ali-bejt).
Riječ ehl, odnosno izraz ehlu-l-bejt se koriste jezički, prvenstveno, u značenju porodice, kako uže porodice (supružnici i djeca), tako i šire porodice (supružnici, djeca i njihova rodbina). Kao prilog tačnosti ove tvrdnje, u nastavku ćemo donijeti jezičke definicije riječi ehl i izraza ehlu-l-bejt iz poznatih rječnika arapskog jezika.
1 - El-Halil el-Ferahidi (718-786): Ehl: Čovjekova porodica (ehlu-r-redžul) podrazumijeva njegovu suprugu i osobe koje su mu najprisnije. Teehhul: Ženidba. Ehlu-l-bejt (porodica kuće): Ko stanuje u kući.[1]
2 - El-Ezheri (895-981): El-Lejs kaže: Ehlu-r-redžul (čovjekova porodica): Njegova žena. Teehhul: Ženidba. Ehlu-r-redžul (čovjekova porodica): Osobe koje su mu najprisnije. Ehlu-l-bejt (porodica kuće): Ko stanuje u kući.[2]
3 - Ibn Faris (941-1004): El-Halil kaže: Ehlu-r-redžul (čovjekova porodica): Njegova supruga. Teehhul: Ženidba. Ehlu-r-redžul (čovjekova porodica): Osobe koje su mu najprisnije. Ehlu-l-bejt (porodica kuće): Ko stanuje u kući.[3]
4 - Ibn Sida (1007-1066): Ehlu-r-redžul (čovjekova porodica): Njegov rod i njegovi najbliži...[4]
5 - Ibn Menzur (1232-1311): Ibn Sida kaže: Ehlu-r-redžul (čovjekova porodica): Njegov rod i njegovi najbliži.[5]...Ehlu-l-bejt (porodica kuće): Ko stanuje u kući. Ehlu-r-redžul (čovjekova porodica): Osobe koje su mu najprisnije.[6]
6 - El-Fejruzabadi (1329-1415): Ehlu-r-redžul (čovjekova porodica): Njegov rod i njegovi najbliži... Ve-l-Ehl li-l-bejt (porodica kuće): Ko stanuje u kući... Ve-l-Ehl li-r-redžul (čovjekova porodica): Njegova supruga.[7]
7 - Ez-Zebidi (1732-1790), hanefijski učenjak i potomak h. Husejna: Ehlu-r-redžul (čovjekova porodica): Njegov rod i njegovi najbliži... El-Ehl li-l-bejt (porodica kuće): Ko stanuje u kući... El-l-Ehl li-r-redžul (čovjekova porodica): Njegova supruga. U čovjekovu porodicu ulaze i djeca.[8]
Riječ al, odnosno izraz alu-l-bejt su jezički, prvenstveno, sinonimi za riječ ehl, odnosno izraz ehlu-l-bejt. Zato se počesto u rječnicima u natuknici za al i alu-l-bejt ne nalaze detaljna pojašnjenja, već upute da se konsultuje natuknica za ehl i ehlu-l-bejt. Slijede jezičke definicije riječi al i izraza alu-l-bejt iz mjerodavnih arapskih rječnika:
1 - Ibn Sida: Alu-r-redžul („Al“ čovjeka): Ehluhu (Njegova porodica).[9]
2 - Zejnuddin er-Razi (?-1268), hanefijski učenjak: Alu-r-redžul („Al“ čovjeka): Ehluhu ve ajaluhu (Njegova porodica i obitelj).[10]
3 - Ez-Zebidi: El-Al: Čovjekova porodica (ehl) i obitelj.[11]
Rječnici navode i primjere iz Kur'ana da se riječi ehl i al, odnosno izrazi ehlu-l-bejt i alu-l-bejt jezički koriste u značenju porodice, pogotovo uže, u koju prvenstveno spadaju čovjekova supruga i djeca. Evo nekoliko kur'anskih primjera za takvu upotrebu:
1 - Govor o ehli-bejtu Ibrahima, a.s.: „Jadna ja!“ – reče – „zar da rodim ovako stara, a i ovaj moj muž je star. Ovo je zaista nešto neobično!“ „Zar se čudiš Allahovoj moći?“ – rekoše oni – „Allahova milost i Njegovi blagoslovi su na vama, obitelji vjerovjesničkoj (ehlu-l-bejt). On je dostojan hvale i On je plemenit!“ (Hud, 72-73)
2 - Govor o ehli-bejtu Luta, a.s.: I Mi smo njega i porodicu (ehl) njegovu spasili, osim žene njegove; ona je ostala sa onima koji su kaznu iskusili. (El-A'araf, 83)
„U njemu je Lut“ – reče Ibrahim. – „Mi dobro znamo ko je u njemu“ – rekoše oni – „mi ćemo njega i porodicu (ehl) njegovu sigurno spasiti, osim žene njegove, ona će ostati s onima koji će kaznu iskusiti. I kad izaslanici Naši dođoše Lutu, on se zbog njih sneveseli i uznemiri. „Ne boj se i ne brini se“ – rekoše oni – „mi ćemo tebe i porodicu (ehl) tvoju spasiti, osim žene tvoje; ona će ostati s onima koji će kaznu iskusiti. (El-Ankebut, 32-33)
3 - Govor o ehli-bejtu Musaa, a.s.: I kad Musa ispuni ugovoreni rok i krenu sa porodicom (ehlom) svojom, on ugleda vatru na jednoj strani brda. „Pričekajte!“ – reče porodici (ehlu) svojoj – „vidio sam vatru, možda ću vam od nje kakvu vijest donijeti, ili zapaljenu glavnju, da se ogrijete.“ (El-Kasas, 29)
4 - Govor o ehli-bejtu Muhammeda, a.s.: O žene Vjerovjesnikove, vi niste kao druge žene! Ako se Allaha bojite, na sebe pažnju govorom ne skrećite, pa da u napast dođe onaj čije je srce bolesno, i neusiljeno govorite! U kućama svojim boravite i ljepotu svoju, kao u davno pagansko doba, ne pokazujte, i molitvu obavljajte i zekat dajite, i Allaha i Poslanika Njegova slušajte! Allah želi da od vas, o porodico Poslanikova (ehlu-l-bejt), grijehe odstrani, i da vas potpuno očisti. I pamtite Allahove ajete i mudrost koja se kazuje u domovima vašim; – Allah je, uistinu, dobar i sve zna. (El-Ahzab, 32-34)
2. Terminološko značenje izraza ehli-bejt
Pod terminološkim značenjem, ovdje mislimo na značenje izraza ehlu-l-bejt i alu-l-bejt u islamskoj terminologiji. Tako se u islamskoj terminologiji spomenuti izrazi, koji su u bosanskom jeziku predstavljeni turcizmima ehli-bejt i ali-bejt, koriste uglavnom za porodicu Allahovog poslanika Muhammeda, a.s. U našem bosanskom jeziku se, pored spomenutih turcizama, koriste i izrazi Poslanikova porodica, porodica Allahovog poslanika i sl.[12]
Sva 4 mezheba se slažu da u ehli-bejt terminološki spadaju članovi kurejšijske porodice Benu Hašim (Hašimije) i Poslanikove žene.[13] Povrh toga, šafijski mezheb, te hanbelijski mezheb u jednom rivajetu ubrajaju u ehli-bejt i potomke porodice Benu-l-Muttalib (Muttalibije).[14] Dakle, prema hanefijskoj, malikijskoj, te dijelu hanbelijske pravne škole, ehli-bejt čine Poslanikove žene i potomci porodice Hašimija, a to su danas potomci: Alije ibn Ebu Taliba (Alevije), Džafera ibn Ebu Taliba (Džaferije), Akīla ibn Ebu Taliba (Akīlije) - potomci Ebu Taliba ibn Abdulmuttaliba (Talibije); Abbasa ibn Abdulmuttaliba (Abbasije) i Harisa ibn Abdulmuttaliba (Harisije).[15]
Učenjaci 4 mezheba potkrepljuju svoj stav da u ehli-bejt ulaze sve Poslanikove žene i svi pripadnici Hašimija dokazima iz gramatike arapskog jezika i iz kur'ansko-hadiskih tekstova. Navest ćemo neke od njih.
1 - U poglavlju o jezičkom značenju izraza ehli-bejt već smo naveli definicije iz poznatih arapskih rječnika koje potvrđuju da u čovjekov ehli-bejt ulaze njegova žena i djeca u užem smislu, odnosno njegova žena, djeca i sva rodbina u širem smislu. Stoga, ne treba da čudi da rječnici koji definiraju terminološko značenje izraza ehli-bejta pod tim izrazom podrazumijevaju Poslanikove žene i djecu u užem smislu, odnosno njegove žene, djecu i svu rodbinu iz porodice Hašimija u širem smislu. Navest ćemo definicije termina ehli-bejt iz nekoliko rječnika:
- El-Ezheri: Prenosimo od Šafije da je upitan za riječi Vjerovjesnika, s.a.v.s., „Allahume salli ala Muhammed ve ala ali Muhammed“ ko je Muhammedov al? Na to je odgovorio: „Oni pripadaju govorniku (tj. Vjerovjesniku). Njegov al su njegova porodica i njegove supruge.“[16]
- Ibn Sida: Ehlu bejti-n-nebijj, s.a.v.s. (Vjerovjesnika porodica): Njegove supruge, kćerke i njegov zet, tj. Alija, a.s.[17]
- Ibn Menzur: Ehlu bejti-n-nebijj, s.a.v.s. (Vjerovjesnika porodica): Njegove supruge, kćerke i njegov zet, tj. Alija, a.s.[18]
- El-Fejruzabadi: Ve-l-ehl li-n-nebijj, s.a.v.s. (Vjerovjesnika porodica): Njegove supruge, kćerke i njegov zet Alija, neka je Uzvišeni Allah zadovoljan sa njim.[19]
- Ez-Zebidi: Ehlu bejti-n-nebijj, s.a.v.s. (Vjerovjesnika porodica): Njegove supruge, njegova kćerka i Alija, neka je Allah sa njima zadovoljan.[20]
2 - Kraj gorespomenutog ajeta: ...Allah želi da od vas, o porodico Poslanikova (ehlu-l-bejt), grijehe odstrani, i da vas potpuno očisti. (El-Ahzab, 33) Islamski učenjaci su skoro složni da se pod ehli-bejtom spomenutim u ovom 33. ajetu sure El-Ahzab općenito misli na sve članove Poslanikove porodice, a prvenstveno na Poslanikove žene, jer na to upućuje sam kur'anski ajet, kao i ajeti prije i ajeti poslije. Ovakav stav spominju, između ostalih, sljedeći lingvističari: El-Ezheri[21], Ibn Sida[22], Nešvan el-Himjeri (?-1178)[23], Ibn Menzur[24], Nekri (12. stoljeće)[25] i dr. Stav podupiru i brojni mufessiri, među kojima su: Mukatil ibn Sulejman (?-767)[26], pisac prvog cjelovitog tefsira, Ez-Zedždžadž (855-923)[27], Ebu Mensur el-Maturidi (853-944)[28], utemeljitelj našeg mezheba u akaidu, hanefija Es-Semerkandi (?-985)[29], Ez-Zemahšeri (1074-1143)[30], Er-Razi (1150-1210)[31], El-Kurtubi (1204-1273)[32], hanefija En-Nesefi (?-1310)[33], Ibn Kesir (1301-1373)[34], šejhu-l-islam hanefija Ebu Suud-efendi (1490-1574)[35], Eš-Ševkani (1759-1834)[36], hanefija El-Elusi (1802-1854)[37] i mnogi drugi.
3 - Veći broj hadisa koji govore o ehli-bejtu, među kojima su i sljedeći:
- Dio dužeg hadisa o Poslanikovoj hutbi (govoru) na Gadir Hummu (Izvor Humm) kojeg Zejd ibn Erkam, r.a., kazuje Husajnu ibn Sebretu: Jednog dana je Allahov poslanik, s.a.v.s., ustao da održi hutbu kod vode koja se zove Humm, između Mekke i Medine. Tada se zahvalio Allahu i pohvalio Ga, dao pouke i napomene prisutnima, a onda kazao: „O ljudi! Zar ja nisam čovjek kome samo što nije došao izaslanik njegovog Gospodara, pa ću mu se odazvati. Ostavljam vam dvije važne stvari: Prva od njih je Allahova knjiga, u kojoj je Uputa (Huda) i Svjetlo (Nur). Stoga, uzmite Allahovu knjigu i držite se nje.“ Onda je podsticao i motivisao na slijeđenje Allahove knjige, pa je kazao: „Druga stvar je moj ehli-bejt (porodica). Opominjem vas Allahom glede mog ehli-bejta! Opominjem vas Allahom glede mog ehli-bejta! Opominjem vas Allahom glede mog ehli-bejta!“ Onda je Husajn pitao Zejda: „A ko je Poslanikov ehli-bejt, Zejde? Zar Poslanikove žene nisu dio Poslanikovog ehli-bejta?“ Zejd je odgovorio: „Njegove žene su dio njegovog ehli-bejta. Međutim, njegov ehli-bejt su oni kojima je nakon Poslanikove smrti zabranjeno uzimanje zekata.“ Husajn je pitao: „Ko su oni?“ Zejd je odgovorio: „To su porodica Alije, porodica Akīla, porodica Džafera i porodica Abbasa.“ Husajn je pitao: „Svima njima je zabranjeno uzimanje zekata?“ Zejd je odgovorio: „Da.“[38]
- Upitan je Zejd ibn Erkam: Ko spada u porodicu Muhammeda, s.a.v.s.? Odgovorio je: Oni kojima je zabranjeno uzimanje zekata. Upitan je: Ko su oni? Odgovorio je: To su porodica Alije, porodica Akila, porodica Džafera i porodica Abbasa.[39]
- Husajn je pitao Zejda ibn Erkama: Zar nisu Poslanikove žene dio Poslanikovog ehli-bejta? Zejd je odgovorio: Svakako. Međutim, njegov ehli-bejt su oni kojima je nakon Poslanikove smrti zabranjeno uzimanje zekata. Husajn je pitao: Ko su oni? Zejd je odgovorio: To su porodica Alije, porodica Akila, porodica Džafera i porodica Abbasa. Husajn je pitao: Svima njima je zabranjeno uzimanje zekata? Zejd je odgovorio: Da.[40]
- Jezid ibn Hajjan prenosi: Pitao sam Zejda ibn Erkama: „Ko je Muhammedova porodica?“ Odgovorio je: „To su porodica Alije, porodica Abbasa, porodica Džafera i porodica Akila.“[41]
- Aiša, r.a., prenosi hadis koji jasno upućuje da se u Poslanikovu porodicu ubrajaju njegove supruge: Poslanikova porodica se nije zasitila hranom uzastopno tri dana sve dok Poslanik nije preminuo.[42]
3. Propisi o ehli-bejtu
Islamsko pravo (fikh) obrađuje i određene posebne propise glede Poslanikovog ehli-bejta. Mi ćemo u nastavku spomenuti propise vezane za ehli-bejt koje tretira hanefijska pravna škola.
U ehli-bejt spadaju potomci Hašimija. Tako u ehli-bejt spadaju, kako smo već spominjali, potomci: h. Alije, h. Džafera i h. Akila, tri Ebu Talibova sina, te h. Abbasa i Harisa, dva Abdulmuttalibova sina.[43] U hanefijskom pravu se za njih koristi skraćenica sastavljena od početnih slova njihovih imena: 1 džim, 1 ha, i 3 ajna.[44]
Pripadnost ehli-bejtu se računa po očevoj, a ne po materinoj lozi. Kao i u većini današnjih pravnih sistema, i u šerijatskom pravu, pa samim tim i u hanefijskom pravu, pripadnost nekoj porodici se utvrđuje na osnovu očevog porijekla, a ne materinog. Tako se dijete pripadnice ehli-bejta, koja je udata za nepripadnika ehli-bejta ne računa članom ehli-bejta, već članom porodice svoga oca, nepripadnika ehli-bejta. Ipak, dotično dijete se računa srodnikom ehli-bejta po majčinoj liniji.[45]
Ehli-bejtu pripada udio u petini ratnog plijena (ganimeta). Tako stoji u ajetu: I znajte da od svega što u borbi zaplijenite jedna petina pripada Allahu i Poslaniku, i rodbini njegovoj, i siročadi, i siromasima, i putnicima. (El-Enfal, 41) Naime, za života Poslanika, a.s., spomenuta petina plijena (20%) dijeljena je na pet dijelova: 1 dio (4%) Allahu i Njegovom poslaniku, 1 dio ehli-bejtu, 1 dio siročadima, 1 dio siromasima i 1 dio putnicima. Nakon preseljenja Poslanika, a.s., ukinut je dio koji je pripadao njemu radi njegove smrti, kao i poseban dio koji je pripadao njegovom ehli-bejtu, jer je smrću Poslanika, a.s., nestao razlog zbog kojeg je ehli-bejt imao poseban udio u plijenu - potpomaganje Poslanika, a.s. Tako je za vrijeme pravednih halifa (Ebu Bekra, Omera, Osmana, Alije) dotična petina plijena dijeljena na tri dijela: 1 dio (6,67%) siročadima, 1 dio siromasima (posebno siromasima iz ehli-bejta koji imaju prednost nad ostalim siromasima) i 1 dio putnicima. Postupak pravednih halifa je postao propis hanefijskog mezheba.[46] Inače, neratni plijen (fej) se, prema hanefijama, ne dijeli, već se u cjelosti uračunava u bejtu-l-mal, na osnovu postupka h. Omera.[47]
Zabranjeno je ehli-bejtu da uzima zekat. Tako stoji u hadisu: Doista ovi zekati predstavljaju prljavštine ljudi. Uistinu zekat nije dozvoljen Muhammedu niti Muhammedovoj porodici.[48] Zekat je nazvan u spomenutom hadisu prljavštinom, jer se njime čiste imeci imućnijih ljudi, kako i stoji u ajetu: Uzmi od imetaka njihovih zekat, da ih njime očistiš... (Et-Tevbe, 103) Stoga siromašni članovi ehli-bejta imaju pravo na sredstva iz bejtu-l-mala ili iz petine plijena, a ne na zekat. No, u slučaju da im to pravo bude uskraćeno, dozvoljeno im je uzimanje zekata iz nužde.[49] To je mišljenje i malikijskog, šafijskog i hanbelijskog mezheba.[50] Određeni hanefijski pravnici dozvoljavaju da bogati članovi ehli-bejta dadnu zekat siromasima iz ehli-bejta, poput imama Ebu Jusufa (731-798), Bedruddina el-Ajnija (1360-1453).[51]
Zabranjeno je ehli-bejtu da uzima sadekai-fitr i druge vidove obavezne sadake. Zabranjeno je pripadniku ehli-bejta da uzima sadekai-fitr, sve vrste keffareta i zavjetnu sadaku, jer spadaju u istu kategoriju kao i zekat - kategoriju obavezne sadake.[52] To je stav i malikijskog i šafijskog mezheba.[53]
Dozvoljeno je ehli-bejtu da uzima dobrovoljnu sadaku i hediju. Pripadniku ehli-bejta je dozvoljeno da uzima dobrovoljnu sadaku i hediju, jer one ne spadaju u „prljavštine ljudi“, tj. ne spadaju u zekat kojim se čisti imovina ljudi.[54] Tako stoji u predaji: Džafer ibn Muhammed (tj. Džafer es-Sadik) prenosi od svog oca (tj. Muhammeda el-Bakira) da je on pio iz pojila koje su ljudi postavljali između Mekke i Medine, pa ga je on upitao ili je ga je neko drugi pitao o tome: „Doista je nama zabranjena samo obavezna sadaka.“[55] Sa hanefijama se, po ovom pitanju, slažu šafije i malikije.[56]
Zabranjeno je pripadnicima ehli-bejta da rade kao sakupljači zekata. Članovima ehli-bejta je zabranjeno da rade kao skupljači zekata.[57] To potvrđuje, između ostalog, Poslanikov hadis. Tako prenosi Abdulmuttalib ibn Rebia ibn Haris ibn Abdulmuttalib: Sastali su se Rebia ibn Haris i Abbas ibn Abdulmuttalib, pa su kazali: „Tako nam Allaha, kada bismo poslali ovu dvojicu mladića“, govorili su meni i Fadlu ibn Abbasu, „Allahovom poslaniku, s.a.v.s., pa da popričaju sa njim, pa da ih on postavi kao sakupljače ovog zekata. Tako bi oni dostavljali ono što dostavljaju ljudi i ostvarili bi korist koju ostvaruju ljudi.“ Dok su oni tako pričali, došao je Alija ibn Ebu Talib i stao pred njih. Potom su mu oni to spomenuli, pa je Alija ibn Ebu Talib kazao: „Nemojte to činiti! Tako mi Allaha, on to neće uraditi!“ Zatim se Rebia ibn Haris okrenuo Aliji i kazao: „Tako mi Allaha, ti to radiš samo radi svoje zavidnosti prema nama! Tako mi Allaha, postigao si da budeš zet Allahovog poslanika, s.a.v.s., ali mi ti na tome ne zavidimo.“ Alija je onda kazao: „Pošaljite njih dvojicu (tj. Abdulmuttaliba i Fadla).“ Tako su njih dvojica (tj. Rebia i Abbas) otišla, a Alija je legao. Abdulmuttalib nastavlja: Kada je Allahov poslanik, s.a.v.s., klanjao podne-namaz, mi smo prije njega došli do njegove sobe. Tako smo stajali kod nje sve dok Poslanik nije došao. Zatim je Poslanik, a.s., uhvatio naše uši i kazao: „Iznesite što ste čuvali u srcima.“ Onda je on ušao i mi smo ušli kod njega. Toga dana je bio kod Zejneb bint Džahš. Potom smo se pouzdali jedan u drugog da će onaj drugi početi pričati. Zatim je jedan od nas počeo pričati: „Allahov poslaniče, ti si najčestitiji među ljudima i čovjek koji najbolje održava rodbinske veze. Mi smo dostigli godine za ženidbu, pa smo ti došli kako bi nas postavio kao skupljače određenih zekata. Tako bismo tebi dostavljali onako kako ljudi dostavljaju i dobili ono što ljudi dobijaju.“ Abdulmuttalib nastavlja: Onda je Poslanik šutio toliko dugo da smo željeli da pričamo sa njim, ali nam je Zejneb iza zastora dala znak da ne pričamo sa njim. Potom je Poslanik kazao: „Doista zekat ne treba Muhammedovoj porodici. On predstavlja prljavštine ljudi. Pozovite mi Mahmijju!“, on je bio zadužen za petinu plijena koji ide u bejtu-l-mal,“i Nevfela ibn Harisa ibn Abdulmuttaliba.“ Abdulmuttalib nastavlja: Tako su njih dvojica došla Poslaniku, pa je Poslanik kazao Mahmijji: „Oženi ovog mladića svojom kćerkom!“, tj. oženi Fadla ibn Abbasa, pa ga je dotični oženio. I kazao je Nevfelu ibn Harisu: „Oženi ovog mladića svojom kćerkom!“, tj. da oženi mene, pa me je dotični oženio. Poslanik je onda kazao Mahmiji: „Izdvoji toliko i toliko mehra na ime njih dvojice iz petine plijena.“[58] Zabrana skupljanja zekata je stav i malikijskog i šafijskog mezheba, kao i dijela hanbelijskog mezheba.[59]
Nije uslov da halifa bude iz ehli-bejta. Tako prva trojica pravednih halifa (Ebu Bekr, Omer, Osman), dinastija Emevija i dinastija Osmanlija nisu bili iz ehli-bejta.[60] Ovo je stav sva 4 mezheba.[61]
Svako verbalno vrijeđanje pripadnika ehli-bejta je kažnjivo. Neopravdano verbalno vrijeđanje svakog muslimana teškim uvredama (npr. nevjerniče, grješniče, peksine, Lutovac, izdajice, ahmaku, ludače, otpadniče, pijanico i sl.) se kažnjava. Neopravdano verbalno vrijeđanje muslimana lahkim uvredama (npr. magarače, svinjo, psu, jarče, majmune i sl.) se uglavnom ne kažnjava, osim ako situacija zahtijeva. No, ako se radi o vrijeđanju pripadniku ehli-bejta, onda se počinitelj kažnjava, bez obzira radilo se o teškoj ili lahkoj uvredi.[62] Oko ovog pitanja je postignut konsenzus učenjaka sva 4 mezheba.[63]
Lažno pripisivanje ehli-bejtu je kažnjivo. Lažna tvrdnja pojedinca da je pripadnik ehli-bejta je kažnjiva radi, između ostalog, sljedećih činjenica: laganje o porijeklu je veliki grijeh i laganje na Poslanika, a.s., je veliki grijeh. Tako stoji u hadisu glede laganja o porijeklu: Svaki čovjek koji tvrdi da mu je otac osoba koja mu nije otac, a usto zna ko mu je otac, zanijekat će blagodati. Ko tvrdi da pripada nekom narodu, a ne pripada tom narodu, neka zauzme svoje mjesto u vatri.[64] Isto tako u vezi laganja na Poslanika, a.s., poznati hadis kaže: Ko na mene namjerno slaže, neka zauzme svoje mjesto u vatri.[65] Ovo je stav sva 4 mezheba. Najčešći vidovi kazne koje pravne škole propisuju za lažno predstavljanje osobe kao pripadnika ehli-bejta su batinjanje i lišavanje slobode.[66] Tako je hanefijski pravnik, šejhu-l-islam i vrhovni egipatski kadija Es-Sa'd ed-Dejri 25. decembra 1456. godine[67] (27. muharrem 861. h.g.) presudio da se Ahmed el-Mugarbil, poznat kao „El-Medeni“ (Medinjanin), žestoko izudara i da se sa njim napravi krug kroz Kairo i tom prilikom razglasi: Ovo je kazna onoga ko hoće da bespravno uđe u časno Vjerovjesnikovo rodoslovlje. Naime, dotični je htio da se njemu i njegovim suseljanima potvrdi pripadnost ehli-bejtu. Tako se dogovorio sa izvjesnim lažnim svjedocima da oni posvjedoče za njega da on dolazi iz džaferijskog sela i da su svi stanovnici njegovog sela potomci Džafera Sadika. Ispostavilo se da vodi porijeklo od hrišćanske porodice iz izvjesnog sela kod Dimjata i da mu je zanat bio prosijavanje pšenice u Bulaku, kairskoj luci na Nilu.[68]
Donošenje salavata na Poslanika, a.s., i njegov ehli-bejt je sunnet u svakom namazu. Na svakom zadnjem namaskom sjedenju (kadei-ehire), kao i prvom sjedenju (kadei-ula) četverorekatnih nafila (izuzev podnevskog sunneta), sunneti-muekkede (pritvrđeni sunnet) je proučiti salavate na Poslanika, a.s., i njegov ehli-bejt: Allahumme salli ala Muhammedin ve ala ali Muhammed... (Allahu, učini osobitu milost Muhammedu i njegovoj porodici...)[69] To je stav i jednog dijela malikijskih, šafijskih i hanbelijskih učenjaka. Inače, drugi dio šafijskih i hanbelijskih učenjaka smatra donošenje salavata u namazu vadžibom (obavezom), dok drugi dio malikijskih učenjaka smatra njihovo donošenje samo vrlinom (fadiletom).[70]
Univerzalni i najviši kefaet (dostojnost, jednakovrijednost) ehli-bejta po porijeklu glede braka. Po hanefijskom mezhebu, pristanak ženinog velije (staratelja) općenito nije uslov za sklapanje braka. No, ako muž ne bude kufv (odgovarajući, dostojan, dostatan, jednakovrijedan) ženi po rangu (npr. rangu u bogatstvu, pobožnosti, porijeklu, obrazovanju, ljepoti ili sl.), tj. bude nižeg ranga, u tom slučaju ženin velija ima pravo da se usprotivi sklapanju braka. Stoga je muž koji je pripadnik ehli-bejta kufv svim ženama po rangu u porijeklu, jer je porijeklo ehli-bejta najplemenitije porijeklo, tj. predstavlja najviši rang u porijeklu. S druge strane, muž koji nije pripadnik ehli-bejta nije kufv ženi koja je pripadnik ehli-bejta, jer je svako drugo porijeklo pored porijekla ehli-bejta niže porijeklo, tj. predstavlja niži rang u porijeklu u odnosu na ehli-bejt.[71]
4. Dužnosti muslimana prema ehli-bejtu
Pored posebnih propisa, postoje i posebne dužnosti muslimana prema ehli-bejtu. Mi ćemo ih ukratko spomenuti u nastavku.
Ljubav i pažnja prema ehli-bejtu. Ljubav prema Poslanikovom ehli-bejtu proizilazi iz ljubavi prema Poslaniku, a.s., kao što ljubav prema Poslaniku, a.s., proizilazi iz ljubavi prema Allahu, dž.š. Tako stoji u hadisu: Volite Allaha, jer vas hrani svojim blagodatima. Volite mene radi ljubavi prema Allahu. I volite moj ehli-bejt radi ljubavi prema meni.[72]
Jedan od pokazatelja ljubavi prema Poslaniku, a.s., je ljubav prema njegovom ehli-bejtu. Kazao je Poslanik, a.s.: Najbolji među vama su oni koji su najbolji prema mome ehli-bejtu nakon mene.[73]
Poslanik, a.s., je uporedio svoj ehli-bejt sa Nuhovom lađom, pa je tako kazao: Doista je primjer mog ehli-bejta među vama kao primjer Nuhove lađe. Ko se ukrca na nju, spasit će se, a ko ostane iza nje, utopit će se.[74]
Važnost ehli-bejta su najbolje shvatali ashabi. Tako je h. Ebu Bekr, Poslanikova desna ruka, tokom cijele poslaničke misije, kazao: Tako mi Onoga u čijoj je ruci moja duša, draže mi je da održavam vezu sa rodbinom Allahovog poslanika, s.a.v.s., nego sa svojom rodbinom.[75]
Štaviše, Poslanik, a.s., je ljubav prema svome ehli-bejtu ubrojao u stvari koje upotpunjuju iman (vjerovanje). Abdulmuttalib ibn Rebia prenosi: Abbas ibn Abdulmuttalib je ušao kod Allahovog poslanika, s.a.v.s., srdit, dok sam ja bio kod njega, pa ga je Poslanik pitao: „Šta te je rasrdilo?“ Abbas je odgovorio: „Allahov poslaniče, šta je između nas i Kurejšija? Kada se oni međusobno susreću, susreću se vedrih lica, a ako se susreću sa nama, lica su im drugačija?“ Abdulmuttalib nastavlja: Na to se Allahov poslanik, s.a.v.s., rasrdio toliko da mu se lice zacrvenilo. Onda je kazao: „Tako mi Onoga u čijoj je ruci moja duša, iman neće ući u srce nekog čovjeka, sve dok vas taj čovjek ne bude volio radi Allaha i Njegovog poslanika!“ Potom je kazao: „Ljudi, ko povrijedi moga amidžu, zaista je mene povrijedio, jer, uistinu je čovjekov amidža rođeni brat njegovog oca.“[76]
Muhammed, a.s., je tražio od muslimana da vole i da se brinu za njegovu porodicu. U 23. ajetu sure Eš-Šura stoji: Reci: Ne tražim za ovo nikakvu drugu nagradu od vas, osim rodbinske ljubavi. Prema jednom od više tumačenja kojeg navode mufessiri, dotični dio ajeta znači: Reci Muhammede vjernicima: Ne tražim za iman nikakvu nagradu od vas, osim da volite i pazite na moju rodbinu.[77]
Brojni su hadisi u kojima Muhammed, a.s., naglašava važnost ljubavi i pažnje prema njegovom ehli-bejtu. Štaviše, u većini tih hadisa Poslanik, a.s., oporučuje muslimanima da vole i paze ehli-bejt nakon njegove smrti. Tako Poslanik, a.s., u gorespomenutom hadisu o hutbi na Gadir Hummu, između ostalog, kaže: „Ostavljam vam dvije važne stvari: Prva od njih je Allahova knjiga, u kojoj je Uputa (Huda) i Svjetlo (Nur). Stoga, uzmite Allahovu knjigu i držite se nje.“ Onda je podsticao i motivisao na slijeđenje Allahove knjige, pa je kazao: „Druga stvar je moj ehli-bejt (porodica). Opominjem vas Allahom glede mog ehli-bejta! Opominjem vas Allahom glede mog ehli-bejta! Opominjem vas Allahom glede mog ehli-bejta!“[78]
Poštovanje prema ehli-bejtu. Poštovanje prema ehli-bejtu je usko povezano sa poštovanjem prema Poslanika, a.s., i jedan od dokaza ljubavi prema njemu. Tako je Ebu Bekr, r.a., poručio: Poštujte Muhammeda, s.a.v.s., kad je u pitanju njegov ehli-bejt.[79] Abdullah ibn Abbas, r.a., iako i sam pripadnik ehli-bejta, iskazivao je poštovanje prema drugim članovima ehli-bejta, pogotovo prema potomcima h. Fatime koji su najbliži Poslanikov rod. Rezin ibn Ubejd prenosi: Bio sam kod Ibn Abbasa. Onda je došao Alija sin Husejnov (tj. Zejnulabidin), pa mu je Ibn Abbas kazao: „Dobro došao (merhaba), miljeniče (habibu), sine miljenika!“[80]
Odbrana ehli-bejta od laži i potvora. Braniti časni ehli-bejt od laži i potvora, poglavito u današnjem turbulentnom vremenu je dužnost, jer se odbranom časti Poslanikove porodice brani i čast samog Poslanika, a.s. Ovo smo detaljnije izlagali pod naslovima: Ljubav i pažnja prema ehli-bejtu, Svako verbalno vrijeđanje pripadnika ehli-bejta je kažnjivo i Lažno pripisivanje ehli-bejtu je kažnjivo.
Izučavanje ehli-bejta. Proučavanje ehli bejta, tj. njihovih vrlina i odlika (fadileta), biografija i rodoslovlja, usko je povezano sa proučavanjem sire Poslanika, a.s., jer proučavajući ehli-bejt, upoznajemo se sa porodicom Muhammeda, a.s.
Učenje dove za članove ehli-bejta. Učenje dove za druge muslimane općenito, a posebno za članove ehli-bejta spada u najvrednije dobrovoljne ibadete. Hadis kaže: Nema tog roba muslimana koji dovi za svog brata dok je on odsutan a da melek ne kaže: I tebi isto.[81] Štaviše, musliman svakodnevno 5-15 puta, pa i više uči dovu za članove ehli-bejta u svome namazu pri učenju salavata: Allahumme salli ala Muhammedin ve ala ali Muhammed... (Allahu, učini osobitu milost Muhammedu i njegovoj porodici...) Allahumme barik ala Muhammedin ve ala ali Muhammed... (Allahu, blagoslovi Muhammeda i njegovu porodicu...)
Posjećivanje njihovih kaburova. Posjećivanje (zijaret) kaburova i mezarja se u šerijatskom pravu općenito smatra pohvalnim (mendub) iz razloga spomenutog u sljedećem hadisu: Posjećujte kaburove, jer oni doista podsjećaju na smrt.[82] Dalje, najpreči kaburi za posjetiti, nakon Poslanikovog kabura u Medini, su kaburi članova njegovog ehli-bejta, jer posjećivanje njihovih kaburova, ima za cilj, pored općenitog podsjećanja na smrt, iskazivanje ljubavi, pažnje i poštovanja prema ehli-bejtu, odnosno Poslaniku, a.s. Tako Dar el-ifta' el-misrijje, egipatsko vijeće za fetve, u fetvi br. 2949, donešenoj 13.12.2015. godine, između ostalog, kao odgovor na pitanje kakav je šerijatski propis posjećivanja (zijareta) kaburova ehli-bejta i evlija i da li njihovo posjećivanje predstavlja novotariju (bidat) i širk, kaže: „Posjećivanje kaburova ehli-bejta, evlija i dobrih ljudi spada u najbolje ibadete i najpoželjnije vidove pokornosti i propisano je na osnovu dokaza iz Kur'ana i Sunneta... Ebu Bekr, r.a., je takođe kazao: Poštujte Muhammeda, s.a.v.s., kad je u pitanju njegov ehli-bejt. Oko posjećivanja dotičnih kaburova postoji idžma' (konsenzus) pravnika (fakiha), a njihovo posjećivanje je bilo praksa selefa i halefa (prvih i kasnijih generacija), bez sumnje. Inače, mišljenje da je posjećivanje kaburova ehli-bejta i evlija novotarija ili širk predstavlja odbačeno mišljenje, laž na Uzvišenog Allaha i Njegovog poslanika, s.a.v.s., napad na din (vjeru) i vjernike i proglašavanje selefa i halefa ummeta neznalicama (džahilima).“[83]
5. Odlike ehli-bejta
Iako je dosta toga o odlikama ehli-bejta rečeno u poglavljima o propisima vezanima za ehli-bejt i poglavlju o dužnostima muslimana prema ehli-bejtu, ipak je potrebno, ukratko, spomenuti općenite odlike ehli-bejta. One odlike koje su već ranije obrađivane nećemo ovdje detaljno spominjati:
1 - Ehli-bejt je spomenut u Kur'anu. Tako stoji u već navođenim ajetima: Allah želi da od vas, o porodico Poslanikova (ehlu-l-bejt), grijehe odstrani, i da vas potpuno očisti. I pamtite Allahove ajete i mudrost koja se kazuje u domovima vašim; – Allah je, uistinu, dobar i sve zna. (El-Ahzab, 33-34)
2 - Allah, dž.š., je u Kur'anu posebno naglasio da će oprostiti grijehe i potpuno očistiti duše onih pripadnika ehli-bejta koji čine dobra djela i koji mu se pokoravaju, kako je i spomenuto u suri El-Ahzab, 31-34. ajet. Detaljnije o nagradi za članove ehli-bejta koji čine dobra djela, kao i o kazni za članove ehli-bejta koji čine loša djela, govorit ćemo u narednom poglavlju 6. Odgovornosti i dužnosti ehli-bejta.
3 - Ehli-bejtu pripada udio u petini ratnog plijena (ganimeta).
4 - Ehli-bejtu je zabranjeno da uzima obavezne sadake (zekat, sadekai-fitr, keffareti, zavjetna sadaka i sl.), kao i da radi na njihovom skupljanju.
5 - Svaka uvreda ehli-bejta, bila lahka ili teška, se kažnjava.
6 - Musliman u svakom namazu donosi salavat na ehli-bejt kad uči salavate na sjedenju.[84]
7 - Ehli-bejt ima univerzalni i najviši kefaet po porijeklu, glede braka.
8 - Porijeklo ehli-bejta je najplemenitije porijeklo: Doista je Allah odabrao pleme Kinane među potomcima Ismailovom, i odabrao je Kurejš među plemenom Kinane, i odabrao je porodicu (Benu) Hašim među Kurejšijama i odabrao je mene među porodicom Hašim. (Bilježe ga Muslim, Tirmizi, Ibn Madže i dr.) U drugoj predaji stoji, kako prenosi h. Abdullah ibn Abbas: Do Poslanika, s.a.v.s., su doprle neke priče ljudi. Stoga se popeo na minber i pitao: „Ko sam ja?“ Prisutni su odgovorili: „Ti si Allahov poslanik.“ Na to je Poslanik kazao: „Ja sam Muhammed ibn Abdullah ibn Abdulmuttalib. Doista je Allah stvorio stvorenja, pa je učinio da ja budem među najboljim stvorenjima. Podijelio je ta najbolja stvorenja u dvije skupine, te stavio mene u bolju od te dvije skupine. Stvorio je plemena. Onda je odredio da budem u najboljem plemenu. Podijelio je to pleme na porodice (kuće, bejtove). Zatim je dao da budem u njihovoj najboljoj porodici (bejtu). Tako sam ja iz najbolje porodice i tako sam ja najbolji čovjek.“ (Bilježe ga Ahmed, Tirmizi i dr.)
9 - Ljubav prema Poslanikovom ehli-bejtu proizilazi iz ljubavi prema Poslaniku, a.s., kao što ljubav prema Poslaniku, a.s., proizilazi iz ljubavi prema Allahu, dž.š.
10 - Jedan od pokazatelja ljubavi prema Poslaniku, a.s., je ljubav prema njegovom ehli-bejtu.
11 - Ljubav prema ehli-bejtu spada u stvari koje upotpunjuju iman.
12 - Da bi musliman upotpunio svoje vjerovanje, Poslanik, a.s., i ehli-bejt mu trebaju biti draži od njega samog i njegove porodice: Rob neće vjerovati sve dok mu ja ne budem draži od njega samog, moja porodica (ehl) ne bude draža od njegove porodice, moje potomstvo draže od njegovog potomstva i moje biće draže od njegovog bića. (Bilježi ga Taberani)
13 - Muhammed, a.s., je tražio od muslimana i oporučio im da vole, brinu se i poštuju njegov ehli-bejt.
14 - Muhammed, a.s., je dovio Allahu, dž.š., za dobrobit svog ehli-bejta: O sinovi Abdulmuttalibovi, zamolio sam Allaha tri stvari za vas: Da učvrsti vaša srca, da poduči vašeg neznalicu i da uputi zalutalog među vama. I zamolio sam ga da vas učini plemenitim, odvažnim i milosrdnim. Dakle, ako neki čovjek stane između Rukna (Crnog Kamena)[85] i Mekama (Mekami Ibrahima)[86], pa klanja i posti, potom umre, a mrzi Muhammedov ehli-bejt, ući će u vatru. (Bilježe ga Hakim, Taberani i dr.)
15 - Ko mrzi Muhammeda, a.s., i njegov ehli-bejt, on je munafik (licemjer): Ko mrzi nas, ehli bejt, on je munafik. (Bilježe ga Ahmed, Taberani i dr.)
16 - Ko mrzi Muhammeda, a.s., i njegov ehli-bejt, ući će u džehennem: Tako mi Onoga u čijoj je ruci moja duša, neće nas, ehli bejt, mrziti neki čovjek, a da ga Allah ne uvede u vatru. (Bilježe ga Ibn Hibban, Hakim i dr.)
17 - Ko mrzi Muhammeda, a.s., i njegov ehli-bejt, bit će udaljen od Havda (Izvora)[87]: Niko nas ne mrzi i niko nam ne zavidi, a da neće džehennemskim bičem biti udaljen od Havda na Dan proživljenja. (Bilježi ga Taberani)
18 - Ehli-bejt predstavlja sigurnost za Poslanikov ummet: Doista zvijezde predstavljaju sigurnost za stanovnike neba, a moj ehli-bejt predstavlja sigurnost za moj ummet. (Bilježe ga Ruvejani, Taberani, Hakim i dr.)
19 - Na Sudnjem danu će svaka rodbinska veza biti prekinuta osim rodbinske veze sa ehli-bejtom: Svako rodoslovlje i svaka rodbinska veza će biti prekinuti na Dan proživljenja, osim mojeg rodoslovlja i moje rodbinske veze. (Bilježe ga Taberani, Bejheki, Temmam i dr.) U drugom rivajetu stoji: Svako rodoslovlje i svaka tazbinska veza će biti prekinuti na Dan proživljenja, osim mojeg rodoslovlja i moje tazbinske veze. (Bilježe ga Taberani, Bejheki i dr.) U trećem, dužem rivajetu, stoji: Šta je ljudima koji govore: „Doista rodbinska veza sa Allahovim poslanikom, s.a.v.s., neće koristiti ljudima koji su u rodbinskoj vezi sa njim.“? Ne! Tako mi Allaha, moja rodbinska veza neće biti prekinuta ni na dunjaluku, ni na ahiretu. O ljudi, ja ću, uistinu, prvi stići na Havd (Izvor) među vama. Stoga, kada dođete, jedan čovjek će reći: „Allahov poslaniče, ja sam taj i taj, sin toga i toga.“ Drugi čovjek će reći: „Ja sam taj i taj sin toga i toga.“ Ja ću reći: „Glede rodoslovlja, zaista ga znam. Međutim, vi ste nakon mene uveli novotarije i vratili se natraške. (Bilježe ga Ahmed, Ebu Ja'la i dr.)
20 - Imam Mehdi[88] će biti iz ehli-bejta. O ovome govore brojne predaje, a mi ćemo izdvojiti nekoliko:
- Kada od dunjaluka preostane samo jedan dan, Allah će taj dan produžiti. Tako će Allah poslati jednog čovjeka iz mog ehli-bejta. Njegovo ime će biti isto kao moje ime, a i ime njegovog oca će biti isto kao ime moga oca. On će zemlju ispuniti poštenjem i pravdom, kao što je bila ispunjena nasiljem i krivdom. (Bilježe ga Ebu Davud, Ibn Madže, Tirmizi i dr.)
- Kada od vremena preostane samo jedan dan, Allah će poslati jednog čovjeka iz mog ehli-bejta. On će ispuniti zemlju pravdom kao što je bila ispunjena krivdom. (Bilježe ga Ebu Davud, Ibn Ebu Šejbe i dr.)
- Kada od dunjaluka preostane samo jedan dan, Allah će poslati jednog čovjeka iz mog ehli-bejta. On će ispuniti zemlju pravdom kao što je bila ispunjena krivdom. (Bilježe ga Ahmed, Bezzar, Bejheki i dr.)
- Neće dunjaluk skončati sve dok nad Arapima ne zavlada jedan čovjek iz mog ehli-bejta. Njegovo ime će biti isto kao moje ime. (Bilježe ga Ebu Davud, Ahmed i dr.)
- Mehdi je iz moje porodice, od Fatiminih potomaka. (Bilježi ga Ebu Davud)
- Doći će jedan čovjek iz mog ehli-bejta. Njegovo ime će biti isto kao moje ime. (Bilježi ga Ebu Davud)
- Neće nastupiti Sudnji dan sve dok ne dođe jedan čovjek iz mog ehli-bejta. Njegovo ime će biti isto kao moje ime. (Bilježi ga Ahmed)
- Mehdi je od nas, iz ehli-bejta, Allah će mu dati dobro u jednoj noći. (Bilježe ga Ebu Davud, Ahmed)
21 - Munafici mrze ehli-bejt, dok ih vjernici (mumini) vole. O tome h. Alija kaže: Ne voli nas licemjer, a ne mrzi nas vjernik. (Bilježi ga Ibn Ebu Šejbe)
22 - Alija, r.a., je spomenuo i 5 karakteristika ehli-bejta: Mi smo (Hašimije) odlikovani sa pet karakteristika: rječitost, ljupkost, velikodušnost, hrabrost i dostojanstvo.
6. Odgovornosti i dužnosti ehli-bejta
Kao i svako u Šerijatu, i pripadnici ehli-bejta, pored prava i odlika, imaju i svoje dužnosti i odgovornosti. Kako su njihova prava i odlike, veće, tako su i njihove dužnosti i odgovornosti veće. O tome će biti više riječi u nastavku:
- Allah, dž.š., upozorava Poslanikove supruge kako za dobro djelo imaju dvostruku nagradu, dok za loše djelo imaju dvostruku kaznu: O žene Vjerovjesnikove, ako bi koja od vas očit grijeh učinila, kazna bi joj udvostručena bila, a to je Allahu lahko; a onoj koja se bude Allahu i Poslaniku Njegovu pokoravala i dobra djela činila – daćemo nagradu dvostruku i pripremićemo joj opskrbu plemenitu. (El-Azhab, 30-31)
- Pripadnici ehli-bejta iz prvih generacija su shvatali da imaju veću odgovornost, te da se gorespomenuti ajeti odnose indirektno na sve pripadnike ehli-bejta. Prenosi se da je neki čovjek kazao Zejnulabidinu, r.a., sinu h. Husejnovom: Doista je vama, ehli bejtu oprošteno. Na to se Zejnulabidin naljutio i kazao: Mi više zaslužujemo da se nad nama sprovede pravilo koje je Uzvišeni Allah odredio za supruge Vjerovjesnika, s.a.v.s., nego da budemo onakvi kako ti kažeš. Doista mi smatramo da pripadniku našeg ehli-bejta koji čini dobro pripada dvostruka nagrada, a da pripadniku našeg ehli-bejta koji čini zlo pripada dvostruka kazna. Onda je proučio gorespomenute ajete.[89]
- I Poslanik, a.s., naglašava veću odgovornost svoga ehli-bejta, pa kaže: Prokleo sam šestericu. Prokleo ih je i Allah, i svaki vjerovjesnik koji je bio: onoga koji dodaje Allahovoj knjizi, onoga koji niječe Allahovo određenje (kader), onoga koji preuzme vlast silom, kako bi time uzdigao onoga koga je Allah ponizio i ponizio onoga koga je Allah uzdigao, onoga koji smatra dozvoljenim Allahove zabrane (harame), onoga iz moje porodice koji smatra dozvoljenim ono što je Allah zabranio i onoga koji napusti moj sunnet. (Bilježe ga Tirmizi, Ibn Hibban, Hakim i dr.)
- Muhammed, a.s., je od samog početka svoje poslaničke misije naglašavao da je bogobojaznost (takvaluk) najveća odlika koju musliman može posjedovati, veća i od pripadnosti ehli-bejtu, kako i stoji u ajetu: Najugledniji kod Allaha je onaj koji je najbogobojazniji. (El-Hudžurat, 13) Npr. činjenica da je Poslanikov amidža Ebu Lehebu, nije nikako smetala da bude zakleti neprijatelj islama i da ga Allah prokune u suri Leheb. Stoga ne treba da čudi da je Allah, dž.š., nakon tri godine tajnog pozivanja, naredio Poslaniku, a.s., da prvo javno pozove rodbinu u islam. Tako Ebu Hurejre, r.a., prenosi: Kada je objavljen ajet I opominji rodbinu svoju najbližu! (Eš-Šuara', 214), Allahov poslanik, s.a.v.s., je ustao i kazao: „Skupino Kurejšija!“, ili neku sličnu riječ, „Iskūpite svoje duše! Ja vam nikako ne mogu koristiti kod Allaha! O sinovi Abdumenafovi, ja vam nikako ne mogu koristiti kod Allaha! O Abbase, sine Abdulmuttalibov, ja ti nikako ne mogu koristiti kod Allaha! O Safijo, tetko po ocu Allahovog poslanika, ja ti nikako ne mogu koristiti kod Allaha! O Fatimo, kćerko Muhammedova, traži šta hoćeš od mog imetka, ja ti nikako ne mogu koristiti kod Allaha!“ (Bilježe ga Buhari, Muslim i dr.) Takođe, Ebu Hurejre, r.a., prenosi povodom objave dotičnog ajeta: Kada je objavljeno I opominji rodbinu svoju najbližu!, Allahov poslanik, s.a.v.s., je pozvao Kurejšije, pa su se oni skupili. Onda se obratio, općenito, svima i obratio se posebno nekima: O sinovi Ka'ba ibn Luejja, spasite sebe vatre! O sinovi Murreta ibn Ka'ba, spasite sebe vatre! O sinovi Abdušemsa, spasite sebe vatre! O sinovi Abdumenafa, spasite sebe vatre! O sinovi Abdulmuttaliba, spasite sebe vatre! O Fatima, spasi sebe vatre! Ja vam nikako ne mogu koristiti kod Allaha! S tim da vi imate rodbinske veze koje ću ja na lijep način održavati. (Bilježe ga Muslim, Nesai i dr.)
- Pripadnici ehli-bejta su dužni biti bogobojazni i moralni. Samo u tom slučaju se mogu ponositi svojom pripadnošću Poslanikovom ehli-bejtu, jer su Poslaniku, a.s., najbliži oni ljudi koji su bogobojazni, bez obzira bili iz njegovog ehli-bejta ili ne, kako stoji u više predaja. Npr., kada je slao Muaza ibn Džebela u Jemen, Muhammed, a.s., je tada kazao: Muaze, možda me ne budeš susreo nakon ove moje godine. Možda ćeš proći pored ove moje džamije i moga kabura. Na to je Muaz zaplakao radi rastanka sa Allahovim poslanikom, s.a.v.s. Potom se Poslanik okrenuo i stao licem naspram Medine. Tada je kazao: Doista su meni najbliži ljudi oni koji su bogobojazni, ko god bili i gdje god bili. (Bilježe ga Ahmed, Ibn Ebu Asim) U drugoj verziji iste predaje Poslanik, a.s., spominje i ehli-bejt: Zaista ovaj moj ehli-bejt smatra da su mi oni najbliži ljudi, a meni najbliži ljudi su uistinu oni koji su bogobojazni, ko god bili, gdje god bili. (Bilježe ga Ibn Hibban, Taberani)
Zaključak
Kroz ovaj sažet, ali ipak sveoubuhvatan rad definirali smo i dokazali da ehli-bejt čine: Poslanikove žene, te potomci h. Alije, h. Džafera i h. Akila, tri Ebu Talibova sina, te h. Abbasa i Harisa, dva Ebu Talibova brata. Obradili smo i: 12 posebnih hanefijskih propisa koji važe za ehli-bejt, 6 dužnosti muslimana prema Poslanikovoj porodici, 21 odliku (fadilet) ehli-bejta, te kakve su općenito odgovornosti i dužnosti ehli-bejta.
Koliko je nama poznato, ovo je jedan od prvih radova na našim prostorima koji se bavi pravnim pitanjima glede ehli-bejta, onako kako na ehli-bejt gleda ehlu-s-sunnet, sljedbenici Poslanikove prakse. Nadajmo se da će ovaj naš osvrt probuditi veće interesovanje za pročuavanje Poslanikovog ehli-bejta.
Autor: Jusuf Džafić
[1] El-Halil el-Ferahidi, Kitab el-ajn, Dar El-Hilal, Kairo, sv. 4, str. 89.
[2] El-Ezheri, Tehzib el-luga, Dar Ihja' et-turas el-arebijj, Bejrut, 2001, sv. 6, str. 220.
[3] Ibn Faris, Mekajis el-luga, Dar El-Fikr, Bejrut, 1979, sv. 1, str. 150.
[4] Ibn Sida, El-Muhkem ve el-muhit el-e'azam, Dar El-Kutub el-ilmijje, Bejrut, 2000, sv. 4, str. 354.
[5] Ibn Menzur, Lisan el-Areb, Dar Sadir, Bejrut, 1993/94, sv. 11, str. 28.
[6] Ibid., sv. 11, str. 29.
[7] El-Fejruzabadi, El-Kamus el-muhit, Muessese Er-Risale, Bejrut, 2005, str. 963.
[8] Ez-Zebidi, Tadž el-arus, Dar El-Hidaje, Rijad, sv. 28, str. 40, 41.
[9] Ibn Sida, El-Muhkem ve el-muhit el-e'azam, sv. 4, str. 356.
[10] Er-Razi, Zejnuddin, Muhtar es-Sihah, El-Mektebe el-asrijje, Bejrut, 1999, str. 25.
[11] Ez-Zebidi, Tadž el-arus, Dar El-Hidaje, Rijad, sv. 28, str. 35.
[12] Vidi o ehli-bejtu na našem jeziku: Mina Valjevac, Ehli-bejt - Poslanikova časna porodica, El Kelimeh, Novi Pazar, 2014; Mensur Valjevac-Mina Valjevac, Vrline Ehli-bejta, Glasnik Rijaseta IZ u BiH, 2017, sv. 79, br. 7-8, str. 677-699.
[13] Grupa autora, El-Mevsua el-fikhijje el-kuvejtijje, Vizare El-Evkaf ve eš-šuun el-islamijje, Kuvajt, 1983-2006, sv. 1, str. 100.
[14] Vidi: En-Nevevi, El-Medžmu' šerh El-Muhezzeb, Dar El-Fikr, Bejrut, sv. 1, str. 76; Ibn Kudame, El-Mugni, Mektebe El-Menar, Kairo, 1968, sv. 2, str. 490, sv. 6, str. 229. Inače, Abdumenaf je imao četiri sina: Hašima, Muttaliba, Abdušemsa i Nevfela. Hašim, otac Poslanikovog djeda Abdulmuttaliba, je rodonačelnik Hašimija, dok je Muttalib, Abdulmuttalibov amidža, rodonačelnik Muttalibija. Zanimljiva je činjenica da je imam Šafija, utemeljitelj šafijskog mezheba, potomak porodice Benu-l-Muttalib.
[15] Naime, Hašim ibn Abdumenaf, rodonačelnik Hašimija, je imao 5 sinova: Abdulmuttaliba, Eseda, Nadleta, Sajfijja, Ebu Sajfijja. Potomci svih njegovih sinova, izuzev Abdulmuttaliba, su izumrli u muškoj liniji. Abdulmuttalib je imao 10 sinova: Abdullaha, Harisa, Zubejra, Ebu Taliba, Ebu Leheba, Hamzu, Mukavvema, Gajdaka, Abbasa i Dirara. Od njih 10, samo su potomci Ebu Taliba, Abbasa i Harisa preživjeli u muškoj liniji. Vidi o rodoslovlju Hašimija: El-Belazuri, Ensab el-ešraf, Dar El-Fikr, Bejrut, 1996, sv. 1-4; Ez-Zubejri, Neseb Kurejš, Dar El-Mearif, Kairo, sv. 1-2, sv. 3, str. 1-91.
[16] El-Ezheri, Tehzib el-luga, str. 15, str. 315.
[17] Ibn Sida, El-Muhkem ve el-muhit el-e'azam, sv. 4, str. 355.
[18] Ibn Menzur, Lisan el-Areb, sv. 11, str. 29.
[19] El-Fejruzabadi, El-Kamus el-muhit, str. 963.
[20] Ez-Zebidi, Tadž el-arus, sv. 4, str. 465.
[21] El-Ezheri, Ez-Zahir fi garib elfaz eš-Šafii, Dar Et-Talai', Kairo, str. 184.
[22] Ibn Sida, El-Muhkem ve el-muhit el-e'azam, sv. 9, str. 526.
[23] Nešvan el-Himjeri, Šems el-ulum ve deva' kelam el-Areb min el-kulum, Dar El-Fikr, Bejrut, 1999, sv. 1, str. 345-346.
[24] Ibn Menzur, Lisan el-Areb, sv. 2, str. 15.
[25] En-Nekri, Dustur el-ulema', Dar El-Kutub el-ilmijje, Bejrut, 2000, sv. 4, str. 5.
[26] Mukatil ibn Sulejman, Et-Tefsir, Dar El-Ihja' et-turas, Bejrut, 2002, sv. 3, str. 489.
[27] Ez-Zedždžadž, Meani el-Kur'an ve i'rabuhu, Alem el-kutub, Bejrut, 1988, sv. 4, str. 226.
[28] El-Maturidi, Te'vilat ehl es-sunne, Dar El-Kutub el-ilmijje, Bejrut, 2005, sv. 8, str. 383.
[29] Es-Semerkandi, Bahr el-ulum, Dar El-Kutub el-ilmijje, Bejrut, 1993, sv. 3, str. 60.
[30] Ez-Zemahšeri, El-Keššaf, Dar El-Kitab el-arebijj, Bejrut, 1987, sv. 3, str. 538.
[31] Fahruddin Er-Razi, Mefatih el-gajb ev Tefsir el-kebir, Dar Ihja' et-turas el-arebijj, Bejrut, 1999, sv. 25, str. 168.
[32] El-Kurtubi, El-Džami' li ahkam el-Kur'an, Dar Alem el-kutub, Rijad, 2003, sv. 14, str. 182.
[33] En-Nesefi, Medarik et-tenzil ve hakaik et-te'vil, Dar El-Kelim et-tajjib, Bejrut, 1998, sv. 3, str. 30.
[34] Ibn Kesir, Tefsir El-Kur'an el-Azim, Dar Et-Tajbe, Rijad, 1999, sv. 6, str. 410.
[35] Ebu es-Suud, Iršad el-akl es-selim ila mezaja el-Kitab el-Kerim, Dar Ihja' et-turas el-arebijj, Bejrut, sv. 7, str. 103.
[36] Eš-Ševkani, Feth El-Kadir, Dar Ibn Kesir, Damask, Dar El-Kelim et-tajjib, Bejrut, 1993/94, sv. 4, str. 323.
[37] El-Elusi, Ruh el-meani, Dar El-Kutub el-ilmijje, Bejrut, 1994/95, sv. 11, str. 194-195.
[38] Muslim, Es-Sahih, Dar El-Džil, Bejrut, sv. 7, str. 122, br. 6378. Hadis bilježe u sličnim verzijama i: Ibn Ebu Šejbe, El-Musned, Dar El-Vetan, Rijad, 1997, sv. 1, str. 351, br. 514; Ahmed, El-Musned, Muessese Er-Risale, Bejrut, 2001, sv. 32, str. 10-12, br. 19265; En-Nesai, Es-Sunen el-kubra, Muessese Er-Risale, Bejrut, 1991, sv. 7, str. 320, br. 8119; El-Bezzar, El-Musned, Mektebe El-Ulum ve el-hikem, Mosul, 1988-2009, sv. 10, str. 231, br. 4314, str. 240, br. 4336; Ibn Huzejme, Es-Sahih, El-Mekteb el-islamijj, Bejrut, 1970, sv. 4, str. 62, br. 2357; Ebu Avane, El-Mustahredž, Islamski univerzitet, Medina, 2015, sv. 18, str. 541, br. 10681; Et-Taberani, El-Mu'džem el-kebir, Mektebe El-Ulum ve el-hikem, Mosul, 1983. sv. 5, str. 182, br. 5025, 5026, str. 183 , br. 5028; El-Bejheki, Es-Sunen el-kubra, Dar El-Kutub el-ilmijje, Bejrut, 2003, sv. 2, str. 212, br. 2857, sv. 7, str. 48, br. 13238; Id., El-I'tikad, Dar El-Afak el-džedide, Bejrut, 1981, str. 325; Eš-Šedžeri, Tertib el-emali el-hamisijje, Dar El-Kutub el-ilmijje, Bejrut, 2001, sv. 1, str. 196, br. 729, 730.
[39] Abdurrezzak, El-Musannef, El-Mekteb el-islamijj, Bejrut, 1983, sv. 4, str. 51, br. 6943; Et-Taberani, El-Mu'džem el-kebir, sv. 5, str. 182, br. 5023.
[40] Ibn Ebu Šejbe, El-Musannef, Mektebe Er-Rušd, Rijad, 1988/89, sv. 2, str. 429, br. 10712; Et-Taberani, El-Mu'džem el-kebir, sv. 5, str. 183, br. 5027.
[41] Et-Taberani, El-Mu'džem el-kebir, sv. 5, str. 182, br. 5024, str. 184, br. 5029.
[42] El-Buhari, Es-Sahih, Dar Tavk en-nedžat, Bejrut, 2001, sv. 7, st. 67, br. 5374. Inače, ovaj hadis je zabilježen i u brojnim drugim verzijama, koje, između ostalih, bilježe: Ahmed, El-Musned, sv. 41, str. 431, br. 24962, sv. 42, str. 127, br. 25224, str. 348, br. 25540, str. 488, br. 25751, sv. 43, str. 387, br. 26367; El-Buhari, Es-Sahih, sv. 7, str. 75, br. 5416, str. 76, br. 5423, sv. 8, str. 97, br. 6454, str. 139, br. 6687; Muslim, Es-Sahih, sv. 8, str. 217-218, br. 7633-7638; Ibn Madže, Es-Sunen, Dar Ihja' el-kutub el-arebijje, Kairo,sv. 2, str. 1110, br. 3344, br. 3346; En-Nesai, Es-Sunen, Mekteb El-Matbuat el-islamijje, Halep, 1986, sv. 7, str. 235, br. 4432.
[43] El-Kuduri, Et-Tedžrid, Dar Es-Selam, Kairo, 2006, sv. 8, str. 4221; El-Mevsili, El-Ihtijar li ta'lil El-Muhtar, Matbea El-Halebi, Kairo, 1937, sv. 1, str. 120.
[44] Muhammed Vail el-Hanbeli, E'alam el-hanefijje min ehl el-bejt, Meberre el-al ve el-ashab, Kuvajt, 2011, str. 29.
[45] Ibn Abidin, El-Hašije, Dar El-Fikr, Bejrut, 1992, sv. 3, str. 656.
[46] Es-Serahsi, El-Mebsut, Dar El-Ma'rife, Bejrut, 1993, sv. 10, str. 8-14; Et-Tahavi, Šerh meani el-asar, Alem el-kutub, Rijad, 1994, sv. 5, str. 235-238, br. 5216.
[47] Es-Serahsi, El-Mebsut, sv. 10, str. 16; Ibn Abidin, El-Hašije, sv. 4, str. 138.
[48] Muslim, Es-Sahih, sv. 3, str. 119, br. 2531; Ahmed, El-Musned, sv. 29, str. 59, br. 17518; Ebu Davud, Es-Sunen, El-Mektebe el-asrijje, Bejrut, sv. 3, str. 147, br. 2985; En-Nesai, Es-Sunen el-kubra, sv. 3, str. 84, br. 2401; Id., Es-Sunen, sv. 5, str. 105, br. 2609; Ibn Zendževejh, El-Emval, Merkez El-Melik Fejsal li el-buhus ve ed-dirasat el-islamijje, Rijad, 1986, sv. 2, str. 725, br. 1241, sv. 3, str. 1144, br. 2124; Ibn Ebu Asim, El-Ahad ve el-mesani, Dar Er-Raje, Rijad, 1991, sv. 1, str. 320, br. 441; Ebu Avane, El-Mustahredž, Dar El-Ma'rife, Bejrut, 1998, sv. 2, str. 141, br. 2605; Et-Taberani, El-Mu'džem el-kebir, sv. 5, str. 54, br. 4566; Ebu Nuajm el-Asbehani, El-Musned el-mustahredž, Dar El-Kutub el-ilmijje, Bejrut, 1996, sv. 3, str. 138, br. 2397.
[49] Ibn Abidin, El-Hašije, sv. 2, str. 350; El-Mevsili, El-Ihtijar li ta'lil El-Muhtar, sv. 1, str. 120-121.
[50] Grupa autora, El-Mevsua el-fikhijje el-kuvejtijje, sv. 1, str. 100-102.
[51] Ibn Abidin, El-Hašije, sv. 2, str. 350; El-Mevsili, El-Ihtijar li ta'lil El-Muhtar, sv. 1, str. 120-121; El-Ajni, El-Binaje šerh El-Hidaje, Dar El-Kutub el-ilmijje, Bejrut, 2000, sv. 3, str. 471.
[52] Ibn Abidin, El-Hašije, sv. 2, str. 351; El-Mevsili, El-Ihtijar li ta'lil El-Muhtar, sv. 1, str. 121.
[53] Grupa autora, El-Mevsua el-fikhijje el-kuvejtijje, sv. 1, str. 102.
[54] Ibn Abidin, El-Hašije, sv. 2, str. 351; El-Mevsili, El-Ihtijar li ta'lil El-Muhtar, sv. 1, str. 121.
[55] El-Bejheki, Es-Sunen el-kubra, sv. 6, str. 303, br. 12039; Id., Ma'rife es-sunen ve el-asar, Džamia Ed-Dirasat el-islamijje, Karači, 1991, sv. 6, str. 106, br. 8162, sv. 9, str. 72, br. 12390.
[56] Grupa autora, El-Mevsua el-fikhijje el-kuvejtijje, sv. 1, str. 103.
[57] Ibn Abidin, El-Hašije, sv. 2, str. 340; El-Mevsili, El-Ihtijar li ta'lil El-Muhtar, sv. 1, str. 119.
[58] Muslim, Es-Sahih, sv. 3, str. 118, br. 2530; Ahmed, El-Musned, sv. 29, str. 61-63, br. 17519, br. 17520; Ibn el-Džarud, El-Munteka, Muessese El-Kutub es-sekafijje, Bejrut, 1988, str. 280, br. 1113; Ebu Avane, El-Mustahredž, Islamski univerzitet, Medina, 2015, sv. 8, str. 399-400, br. 3424; Ibn Hibban, Es-Sahih, Muessese Er-Risale, Bejrut, 1993, sv. 10, str. 384-385, br. 4526; El-Bejheki, Es-Sunen el-kubra, sv. 7, str. 49, br. 13239.
[59] Grupa autora, El-Mevsua el-fikhijje el-kuvejtijje, sv. 1, str. 104.
[60] Ibn Abidin, El-Hašije, sv. 1, str. 548.
[61] Grupa autora, El-Mevsua el-fikhijje el-kuvejtijje, sv. 1, str. 106-107.
[62] Ibn Abidin, El-Hašije, sv. 1, str. sv. 4, str. 69-71; El-Mevsili, El-Ihtijar li ta'lil El-Muhtar, sv. 4, str. 96.
[63] Grupa autora, El-Mevsua el-fikhijje el-kuvejtijje, sv. 1, str. 107.
[64] El-Buhari, Es-Sahih, sv. 4, str. 180, br. 3508; Muslim, Es-Sahih, sv. 1, str. 57, br. 226; Ahmed, El-Musned, sv. 35, str. 369, br. 21465; Ebu Bekr ibn el-Hallal, Es-Sunne, Dar Er-Raje, Rijad, 1989, sv. 5, str. 21, br. 1505; El-Haraiti, Mesavi' el-ahlak, Mektebe Es-Sevadi, Džidda, 1993, str. 51, br. 77; Ibn Mende, El-Iman, Muessese Er-Risale, Bejrut, 1985/86, sv. 2, str. 639; El-Bejheki, Es-Sunen el-kubra, sv. 7, str. 662, br. 15335.
[65] Dotični hadis se prenosi u preko 500 rivajeta. Tako ga, između ostalih, bilježe: El-Buhari, Es-Sahih, sv. 2, br. 80, br. 1291; Muslim, Es-Sahih, sv. 1, str. 7, br. 4; Ibn Madže, Es-Sunen, sv. 1, str. 13-14, br. 30-37; Ebu Davud, Es-Sunen, sv. 3, str. 319, br. 3651; Et-Tirmizi, Es-Sunen, Dar El-Garb el-islamijj, Bejrut, 1998. sv. 4, str. 332, br. 2659, sv. 6, str. 76, br. 3715.
[66] Grupa autora, El-Mevsua el-fikhijje el-kuvejtijje, sv. 1, str. 107.
[67] Svi datumi nove ere prije 15. oktobra 1582. godine i uvođenja gregorijanskog kalendara, izraženi su prema tada važećem julijanskom kalendaru. Pri pretvaranju hidžretskih datuma u julijanske datume koristili smo se sljedećom tabelom na internetu: Islamic Hijri Calendar For 1400 Years, habibur.com/hijri/, 27.2.2018, 15:35.
[68] El-Bikai, Izhar el-asr li asrar ehl el-asr, El-Arebijje li et-tibaa ve en-nešr, Rijad, 1993, sv. 2, str. 230-231.
[69] Ibn Abidin, El-Hašije, sv. 1, str. 477; El-Mevsili, El-Ihtijar li ta'lil El-Muhtar, sv. 1, str. 54.
[70] Grupa autora, El-Mevsua el-fikhijje el-kuvejtijje, sv. 1, str. 106.
[71] El-Kasani, Bedai es-sanai' fi tertib eš-šerai', Dar El-Kutub el-ilmijje, Bejrut, 1986, sv. 2, str. 318-319.
[72] Et-Tirmizi, Es-Sunen, sv. 6, str. 134, br. 3789; Ahmed, Fedail es-sahabe, Muessese Er-Risale, Bejrut, 1983, sv. 2, str. 986, br. 1952; Et-Taberani, El-Mu'džem el-kebir, sv. 3, str. 46, br. 2639, sv. 10, str. 281, br. 10664; El-Hakim, El-Mustedrek, Dar El-Kutub el-ilmijje, Bejrut, 1990, sv. 3, str. 162, br. 4716; El-Bejheki, El-Adab, Muessese El-Kutub es-sekafijje, Bejrut, 1988, str. 344, br. 852; Id., Šuab el-iman, Mektebe Er-Rušd, Rijad, 2003, sv. 2. str. 10, br. 404; Id., El-I'tikad, str. 327; Eš-Šedžeri, Tertib el-emali el-hamisijje, sv. 1, str. 200, br. 741.
[73] El-Hakim, El-Mustedrek, sv. 3, str. 352, br. 5359; Ibn Ebu Asim, Es-Sunne, El-Mekteb el-islamijj, Bejrut, 1980, sv. 2, str. 616, br. 1414; Ebu Ja'la, El-Musned, Dar El-Me'mun li et-turas, Damask, 1984, sv. 10, str. 330, br. 5924; Ibn el-A'rabi, El-Mu'džem, Dar Ibn el-Dževzi, Rijad, 1997, sv. 1, str. 373, br. 717; El-Hakim, El-Mustedrek, sv. 3, str. 352, br. 5359.
[74] Ahmed, Fedail es-sahabe, sv. 2, str. 785, br. 1402; El-Hakim, El-Mustedrek, sv. 2, str. 373, br. 3312, sv. 3, str. 163, br. 4720; El-Bezzar, El-Musned, sv. 9, str. 343, br. 3900, sv. 11, str. 329, br. 5142; Ed-Dulabi, El-Kuna ve el-esma', Dar Ibn Hazm, Bejrut, sv. 1, str. 232, br. 419; El-Adžurri, Eš-Šeria, Dar El-Vetan, Rijad, 1999, sv. 5, str. 2214-2215, br. 1700-1701, str. 2221, br. 1706; Et-Taberani, El-Mu'džem el-evsat, Dar El-Haremejn, Kairo, 1994/95, sv. 4, str. 9, br. 3478, sv. 5, str. 354, br. 5536, sv. 6, str. 85, br. 5870; Id., El-Mu'džem es-sagir, El-Mekteb el-islamijj, Bejrut, 1985, sv. 1, str. 240, br. 391, sv. 2, str. 84, br. 825; Id., El-Mu'džem el-kebir, sv. 3, str. 45-46, br. 2636-2368, sv. 12, str. 34, br. 12388, El-Kudai, Musned Eš-Šihab, Muessese Er-Risale, Bejrut, 1986, sv. 2, str. 273, br. 1342-1344; Eš-Šedžeri, Tertib el-emali el-hamisijje, sv. 1, str. 199, br. 736, 737, str. 200, br. 741, str. 202, br. 747, br. 205, br. 761; Kadi el-Marestan, El-Mešjeha, Dar Alem el-fevaid, Mekka, 2001, sv. 2, str. 393, br. 10.
[75] El-Buhari, Es-Sahih, sv. 5, str. 20, br. 3711, str. 139, br. 4240; Muslim, Es-Sahih, sv. 5, str. 153, br. 4679; Ahmed, El-Musned, sv. 1, str. 222, br. 55; Ibn Hibban, Es-Sahih, sv. 11, str. 152, br. 4823, sv. 14, str. 573, br. 6607; Et-Taberani, Musned Eš-Šamijjin, Muessese Er-Risale, Bejrut, 1984, sv. 4, str. 198, br. 3097; El-Bejheki, Es-Sunen el-kubra, sv. 6, str. 490, br. 12733.
[76] Et-Tirmizi, Es-Sunen, sv. 6, str. 110, br. 3758; Ahmed, El-Musned, sv. 2, str. 294, br. 1772, sv. 29, str. 57, br. 17516; Id., Fedail es-sahabe, sv. 2, str. 944, br. 1822; Ibn Ebu Šejbe, El-Musned, sv. 2, str. 395, br. 918; Id., El-Musannef, sv. 6, str. 382, br. 32211; El-Bezzar, El-Musned, sv. 6, str. 131, br. 2176; El-Mervezi, Ta'zim kadr es-sala, Mektebe Ed-Dar, Medina, 1986, sv. 1, str. 454, br. 471; En-Nesai, Es-Sunen el-kubra, sv. 7, str. 320, br. 8120; Et-Tahavi, Šerh muškil el-asar, Muessese Er-Risale, Bejrut, 1994, sv. 3, str. 127, br. 1097; El-Adžurri, Eš-Šeria, sv. 5, str. 2278, br. 1762; Et-Taberani, El-Mu'džem el-kebir, sv. 20, str. 285, br. 673, 674; El-Hakim, El-Mustedrek, sv. 3, str. 676, br. 5433, sv. 4, str. 85, br. 6961.
[77] Mukatil ibn Sulejman, Et-Tefsir, sv. 3, str. 769; Ez-Zedždžadž, Meani el-Kur'an ve i'rabuhu, sv. 4, str. 398; El-Maturidi, Te'vilat ehl es-sunne, sv. 9, str. 122; Es-Semerkandi, Bahr el-ulum, sv. 3, str. 242; Ez-Zemahšeri, El-Keššaf, sv. 5, str. 34; El-Kurtubi, El-Džami' li ahkam el-Kur'an, sv. 16, str. 21; Ibn Kesir, Tefsir El-Kur'an el-Azim, sv. 7, str. 200; Ebu es-Suud, Iršad el-akl es-selim ila mezaja el-Kitab el-Kerim, sv. 8, str. 30; Eš-Ševkani, Feth El-Kadir, sv. 4, str. 12.
[78] Vidi bilješku br. 38 za tahridž (obradu) ovog hadisa.
[79] El-Buhari, Es-Sahih, sv. 5, str. 20, br. 3713, str. 26, br. 3751; Ibn Ebu Šejbe, El-Musannef, sv. 6, str. 374, br. 32140; El-Bejheki, Šuab el-iman, sv. 3, str. 156, br. 1490.
[80] Ahmed, Fedail es-sahabe, sv. 2, str. 777, br. 1377.
[81] Muslim, Es-Sahih, sv. 8, str. 86, br. 7103.
[82] Ahmed, El-Musned, sv. 15, str. 430, br. 9688; En-Nesai, Es-Sunen el-kubra, sv. 2, str. 465, br. 2172; El-Hakim, El-Mustedrek, sv. 1, str. 531, br. 1390; El-Bejheki, Es-Sunen el-kubra, sv. 2, str. 36, br. 1152; Id., Es-Sunen es-sagir, Džamia Ed-Dirasat el-islamijje, Karači, 1989, sv. 2, str. 36, br. 1152.
[83] Zijare adriha al el-bejt ve mekamat es-salihin, www.dar-alifta.org/ar/ViewFatwa.aspx?ID=13265&LangID=1&MuftiType=, 20.10.2017, 10:29.
[84] Zanimljivo za spomenuti da, pored općepoznate verzije Ibrahimovog salavata, koju bilježe Buhari, Ibn Madže, Ebu Davud, Nesai, Tirmizi i dr., a koja se uči na namaskom sjedenju, hadiske zbirke bilježe i drugu verziju u kojoj je Poslanik, a.s., označio svoju porodicu kao svoje žene i svoje potomstvo: Učite: Allahumme salli ala Muhammedin ve ezvadžihi ve zurrijjetihi, kema sallejte ala ali Ibrahim. Ve barik ala Muhammedin ve ezvadžihi ve zurrijjetihi, kema barekte ala ali Ibrahim. Inneke hamidun medžid. (Allahu, učini osobitu milost Muhammedu, njegovim ženama i njegovom potomstvu, kao što si učinio osobnu milost Ibrahimovoj porodici. Allahu, blagoslovi Muhammeda, njegove žene i njegovo potomstvo kao što si blagoslovio Ibrahimovu porodicu. Ti si hvaljen i slavljen.) (Bilježe ga Buhari, Malik, Ahmed, Ebu Davud i dr.)
[85] Misli se na Rukn Hadžeri Esveda (Ćošak Crnog kamena), istočni ćošak Kabe gdje je ugrađen Crni Kamen. Crni kamen je džennetski kamen, spušten iz dženneta Ademu, a.s. Bio je bijel, ali je pocrnio od ljudskih grijeha.
[86] Mekami-Ibrahim su stope Ibrahima, a.s., koje su ostale utisnute na kamenu na kojem je Ibrahim, a.s., stajao prilikom zidanja gornjih dijelova Kabinih zidova. Mekam je bio pored same Kabe, ali je za vrijeme halife Omera malo udaljen od nje, kako bi ljudi mogli nesmetano da čine tavaf.
[87] Havd je poseban izvor, bazen koji je dat Muhammedu, a.s., na Stajalištu prije Sirat ćuprije. Predstavlja rukavac džennetske rijeke Kevser. Slično kao i sa Kevserom, iz Havda će imati čast da se napije samo istinski sunnija, tj. onaj koji je slijedio Sunnet (ispravnu praksu) Muhammeda, a.s.
[88] Mehdi je, prema islamskom učenju, imam (vođa) muslimana i potomak Poslanika, a.s., iz loze njegovog unuka Hasana, r.a., koji će se pojaviti pred Sudnji dan, istovremeno kada se pojavi Dedždžal i Isa, a.s., siđe sa neba.
[89] El-Elusi, Ruh el-meani, sv. 11, str. 180.