Autor teksta: Meho Manjgo, Gazi Husrev-begova biblioteka
Ibrahim-ef. Ajanović je, prema podacima iz dosjea koji je pohranjen u Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu, rođen 1884. godine u Šljedovićima kod Rogatice. Otac mu se zvao Osman, a ime majke nije poznato. Rođen je u staroj i uglednoj rogatičkoj porodici Ajanović, koja je iznjedrila značajan broj imama, muderrisa, kadija, hafiza, učitelja, umjetnika, doktora medicine i drugih društveno-korisnih pregalaca.
Nakon završenog osnovnog vjerskog obrazovanja, upisao je medresu u Rogatici, a potom i Merhemića medresu u Sarajevu 1906. godine, u kojoj učio šest godina. U Sarajevu je, pored Merhemića medrese, pohađao i Daru-l-muallimin od školske 1909/10. do 1911/12. godine.
Nakon što je u Sarajevu stekao potrebno znanje i kvalifikacije za obavljanje imamske dužnosti, vratio se u rodno mjesto Šljedovići, gdje je 1912. godine podignut i otvoren mekteb u kojem je započeo raditi kao muallim, a potom je preuzeo i dužnosti imama i hatiba. Nakon što je pred Sreskim šerijatskim sudom u Rogatici položio ispit za imama matičara 1928. godine, Ibrahim-ef. je dekretom reisu-l-uleme Džemaludin-ef. Čauševića br. 145/28 od 26. jula 1928. godine postavljen za imama matičara džemata Dub.
Nakon okončanja Prvog svjetskog rata 1918. godine, Rogatica je administrativno pripadala Sarajevskoj županiji. U srezu Rogatica bilo je sedam samoupravnih lokalnih jedinica – općina. Džemat Šljedovići i okolna sela i zaseoci, u kojima je Ibrahim-ef. Ajanović obavljao imamske dužnosti, pripadao je općini Dub. Kao najistaknutija ličnost u toj općini, „a u pomanjkanju ikog drugog podesnijeg ko bi se primio (ove dužnosti), a ne mogavši odoljeti nagovoru prijatelja i okolice“, Ibrahim-ef. je prihvatio da u svojoj općini obavlja i dužnost načelnika. Pretpostavlja se da je ovu dužnost preuzeo u godinama pred početak Drugog svjetskog rata.
I u svojstvu načelnika općine Dub, kao i u svojstvu džematskog (glavnog) imama džemata Šljedovići, Ibrahim-ef. je nastojao razviti dobre međuljudske odnose između muslimanskog i pravoslavnog stanovništva. S komšijama pravoslavcima jednako je lijepo postupao, razgovarao i sarađivao, kao i sa svojim džematlijama, a još za vrijeme Prvog svjetskog rata „svim silama se za (komšije pravoslavce) zauzimao i na sve moguće načine ih štitio.“
Nakon izbijanja Drugog svjetskog rata i nastanka Nezavisne države Hrvatske Ibrahim-ef. je, riskirajući vlastiti život, stao u odbranu života, časti i imetka srpskog pravoslavnog stanovništva rogatičke općine Dub. Poduzimao je, u svojstvu načelnika, sve što je bilo u njegovoj moći da zaštiti komšije Srbe i na tome je radio gotovo do posljednjeg dana svoga života. „Nijedna grkoistočnjačka (pravoslavna) kuća nije ostala u njegovoj općini, a da se on u nju nije navratio bar jedanput, a u Rogatici je bio već svima dodijao stalnim zauzimanjem i moljakanjem za svoje susjede u časovima kada se radi(lo) o sudbini čitava kotara.“
Osim toga, više puta je išao i u Goražde, kako bi kod tamošnjih vlasti pokušao izdejstvovati da se zaštite prava pravoslavnog stanovništva općine Dub. Lično je obilazio sela spomenute općine i zalagao se da vlasti prilikom pljenidbe imovine za potrebe vojske i milicije što manje uzmu novca, hrane, odjeće i drugih potrepština od srpskog stanovništva. Iako se pri zauzimanju za prava Srba pri pljenidbi imovine izlagao mogućem hapšenju i zatvaranju, Ibrahim-ef. nije odustajao od svoje namjere, te je uz dosta smjelosti, hrabosti i okretnosti ponekad oslobađao na desetine sitne i krupne, već zaplijenjene, stoke. „Dok je on ovako na sve strane sam na tome radio i o tome dan-noć mislio“ njegova braća i amidžići su redovno kao zaštitnici noćivali po srpskim selima, pokušavajući da na taj način zaštite živote svojih komšija.
Također, njihove kuće, kao i kuće ostalih muslimana džemata Šljedovići, služile su kao skloništa srpskom stanovništvu koje je zbog straha od plijendbe prenijelo i svoje namirnice i stvari u Šljedoviće.
Dužnost džematskog imama u Šljedovićima i načelnika općine Dub Ibrahim-ef. je časno i dostojno obavljao sve do ulaska četnika i partizana u Rogaticu krajem oktobra 1941. godine, kada je uslijedilo pljačkanje, hapšenje, maltretiranje i ubijanje muslimana rogatičkog sreza. Nakon ulaska u Šljedoviće četnici su zapalili školu, mekteb i više stambenih objekata, te su opljačkali i odnijeli sve što je bilo vrijedno. Tom prilikom ubili su trojicu braće i dvojicu amidžića Ibrahima-ef., a njega su zarobili i odveli u zatvor u Rogaticu.
Umjesto priznanja i zahvalnosti za njegov angažman pri spašavanju Srba od ustaških progona, Ibrahima-ef. je strijeljan u zatvoru u Rogatici 23. decembra 1941. godine.
Literatura
Arhiv Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini – Gazi Husrev-begova biblioteka u Sarajevu
Ulema-medžlis,
Zbirka imama.
Čekić, Smail (1996), Genocid nad Bošnjacima, Udruženje muslimana za antigenocidne aktivnosti, Sarajevo.
Jahić, Adnan, Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini za vrijeme monarhističke Jugoslavije (1918-1941), Bošnjačka nacionalna zajednica za Grad Zagreb i Zagrebačku županiju, Islamska zajednica u Hrvatskoj i Medžlis Islamske zajednice Zagreb, Zagreb, 2010.
Mehmedović, Ahmed (2018), Leksikon bošnjačke uleme, Gazi Husrev-begova biblioteka, Sarajevo.
Žiga, Jusuf (i drugi) (2009), Rogatica: monografija, TKD Šahinpašić, Sarajevo.
Izet Ajanović, „Merhum Ibrahim ef. Ajanović“, El-Hidaje, V/1941-42, br. 6, str. 152.