Djelo imama el-Gazalija Ihja ulumi-d-din jedno je od najboljih djela u historiji islama. Ipak, zbog nepobitnog autoriteta koji el-Gazali uživa, određena novotarska skupina ljudi poznata po negiranju autoriteta islama i glorifikovanju svojih autoriteta, zabranjuje čitanje i posjedovanje ove knjige, a o njoj se izjašnjava na najpogrdniji mogući način. Tako, jedan od vođa novotara u Bosni i Hercegovini o djelu Ihja kaže:
„Nema knjige pod nebeskim svodom da više laže na Allahovog Poslanika - tako kažu za Ihja, i zaista ove riječi, iako možda nisu 100% precizne ali u njima ima mnogo istine. Zaista ko otvori knjigu Ihja ulumid din i pogleda hadise koje spominje imam Gazali naći će ih samo kod njega u tom djelu. Neće naći te hadise ni u jednom drugom djelu. Odakle je to imam Gazali uzimao Allah dragi zna... Smatram da ima mnogo drugih djela koja su preča da se uzmu od tog djela u kojem postoje brojni hadisi koji nisu vjerodostojni i koji su laži na Poslanika."
Da bismo utvrdili istinu o hadisima koje navodi imam el-Gazali potrebno je da izvršimo analizu navedenih hadisa:
Djelo "Ihjau ulumi-d-din" sadrži oko 3800 hadisa, koji se uz ponavljanja navode na oko 5600 mjesta u "Ihjau". Više od 2000 tih hadisa su hadisi koje navode Buhari ili Muslim u svojim Sahihima. Većina ostalih hadisa su hadisi koji su preneseni iz Četiri Sunena (Ebu-Davud, En-Nesai, Ibn-Madže i et-Tirmizi) Dio koji se ne nalazi u Sunenima se uglavnom nalazi u djelima poput Musneda imama Ahmed b. Hanbela, Sahiha Ibn-Huzejme, Sahiha Ibn-Hibbana i dr. Ti hadisi su uglavnom doslovno preneseni iz određenih poslanica hafiza hadisa Ibn-Ebi-d-Dunjaa (umro 281. h.g.) čije je poslanice imam el-Gazali izuzetno cijenio. Hadisi navedeni u "Knjizi o znanju" u okviru Ihja-a su uglavnom preneseni iz knjige "Džami'u bejani-l-ilmi ve fadlihi" od Ibn-Abdu-l-berra (umro 463. h.g.) Oni hadisi kojima nije pronađena osnova u navedenim djelima su uglavnom preneseni iz djela "Tehzibu-l-esrar" od el-Harkušija (umro 406.h.g.), "Kutu-l-kulub" od Ebu-Talib el-Mekkija (umro 386. h.g), nekim izgubljenim poslanicama Ibn-Ebi-d-Dunjaa i određenih djela el-Haris el-Muhasibija (umro 243. h.g.)
Osnova za optužbe na račun imama el-Gazalija su riječi Tadžuddin es-Subkija koji kaže da nije mogao da pronađe osnovu za ukupno 928 hadisa u Ihjau. Zaintrigriran ovakvim riječima hafiz hadisa el-Iraki (umro 806. h.g.) je proučio hadise navedene u Ihjau, kroz djelo Kešfu-l-mubin an tahridži ihja ulumi-d-din, da bi na kraju konstatovao da nije mogao naći osnovu za oko 200 hadisa iz Ihja-a. (Nije rekao da su izmišljeni već da ih on nije mogao pronaći. Isto kao i es-Subki) Nakon njega, veliki hanefijski pravnik i muhaddis Ibn-Katlubuga (umro 879. h.g.) je dodatno proučio sve hadise, kroz djelo Ithafu-l-ahja bima fate min tahridži ehadisi-l-ihja, te utvrdio da je on našao osnovu za mnoge hadise koje el-Iraki nije pronašao.
Krajnji rezultat hadiske ekspertize djela Ihja ulumi-d-din je da za svega 20 hadisa nije bilo moguće pronaći osnovu u postojećim hadiskim djelima. To predstavlja 0.52 % hadisa navedenih u ovom djelu što je potpuno zanemarljivo. Naime, u Musnedu imama Ahmed b. Hanbela postoji 8 hadisa oko čije izmišljenosti je složna većina muhaddisa, isto tako i kod Ibn-Madže. Za 4 hadisa kod Ebu-Davuda se navodi da su izmišljeni, dok je mnogo veći broj izmišljenih hadisa prisutan u Mustedreku Hakim en-Nejsaburija.
Isti oni koji zamjeraju imamu el-Gazaliju postojanje 0.52% hadisa u Ihjau koji nemaju osnovu, bez ikakvog ustručavanja u akaidu uzimaju potpuno izmišljena djela poput djela "es-Sifat" i "er-Ru'ja" pripisanih imamu ed-Darekutniju od strane dvojice prenosioca koji su optuženi za laž i to Ebu-l-Izz b. Kadiš el-Ukberavija i Ebu-Talib el-Ašarija, dok za djela Kitabu-s-sunne i er-Redd ale-l-džehmijje koja su lažno pripisana Abdullah b. Ahmedu i njegovom ocu imamu Ahmed b. Hanbelu, r.a., kažu: „Ne mogu se zlatom mjeriti!"
Priredio: Sami ef. Džeko