Autor teksta: Dr. Šefko Sulejmanović, Institut za društvena i religijska istraživanja u Tuzli Ilustracija: Ferman kojim sultan Abdul-Medžid katoličkim predstavnicima crkve obnavlja sve privilegije
U osvajačkim pohodima na Balkan i Evropu Osmanlije su u drugoj polovini 15. stoljeća na bosanskohercegovačkim prostorima, uz pripadnike Crkve bosanske, zatekle i bosanske katolike. Odnos tadašnje osmanske vlasti prema katoličkom stanovništvu u povijesti se prepoznaje, pored ostaloga, i po Ahdnami sultana Mehmeda II el-Fatiha darovanoj bosanskom franjevcu fra Angelu Zvizdoviću u Milodražu kod Fojnice 28. maja 1463., a kojom se jamči sigurnost i sloboda bosanskim katolicima. Tako se u Fojničkoj Ahdnami, pored ostalog, kaže: Neka oni bezbrižno stanuju u mome carstvu. A oni koji su izbjegli (pobjegli i otišli) neka su slobodni i sigurni. Neka dođu i neka bez straha stanuju u zemljama moga carstva. Iako se Ahdnama ne može staviti u istu ravan s Općom deklaracijom o ljudskim pravima UN-a iz 1948. godine, ona sugestivno simbolizira akt pravne zaštite pripadnika druge vjeroispovijesti. Ahdnama nije usamljen dokument koji svjedoči o osmanskoj toleranciji prema pripadnicima drugih vjera. Ništa manje nije vrijedna ni Emernama Gazi Husrev-bega kojom je 1532. godine zagarantovao franjevcima Fojnice i Kreševa slobodno ispovijedanje vjere (Akt civilizacijske tolerancije).
Približno u isto vrijeme, u drugoj polovini 15. stoljeća, u Španiji je u punom zamahu djelovala rekonkvista koja je imala za cilj čišćenje Španije (i Portugala) od muslimana (moriskosa) i jevreja (marana) koji su se tu naselili i stoljećima živjeli u koegzistenciji s katolicima. Nakon što su 2. januara 1492. godine kralj Ferdinand i kraljica Izabela zauzeli Granadu, posljednje uporište španskih muslimana (J. Chisholm), isti su se morali pokrstiti, ili napustiti tlo španskih kraljeva. Po nagovoru glavnog svećenika kraljice Izabele – fra Tomása de Torquemade, katolički vladari su iste godine potpisali proglas o protjerivanju jevreja iz Španije. U najvećem broju, protjerani jevreji (Sefardi) našli su utočište u Bosni, većinom u Sarajevu, pod vlašću Osmanlija, o čemu neosporno svjedoči i Sarajevska hagada. Razlozi za progon, i muslimana i jevreja, bili su isključivo religiozne naravi, čime je Crkva rekonkvisti dala karakter križarskog rata (P. Vujić, 147).
U kontekstu navedenih događanja, veoma je značajno podsjetiti kulturnu i naučnu javnost na jedan dokument iz Arhiva Tuzlanskog kantona koji govori o statusu Katoličke crkve u Bosni krajem 19. stoljeća. Naime, radi se o fermanu kojim sultan Abdul-Medžid predstavnicima Katoličke crkve obnavlja svoje privilegije (oslobađanja od desetine i sl.) date od strane ranijih sultana. Katoličkoj crkvi i sveštenicima se jamči sloboda ispovijedanja vjere i sigurnost života i imetka. Ferman je pisan 1853. godine (ATK, OZ-19 B/F).
Potvrđivanje ranije donesenog carskog fermana potaknule su, najvjerovatnije, učestale žalbe katoličkog svećenstva i stanovništva, koje se usljed pogoršane pravno-političke i bezbjednosne situacije masovno iseljavalo iz Bosanske Posavine u Slavoniju, na austrijsku stranu, o čemu su izvještavali svoje vlade konzuli zapadnih zemalja i Rusije (G. Šljivo). Benevolentni odnosi osmanske vlasti i bosanskih katolika počeli su se vidno narušavati nakon dugotrajnih ratova Osmanskog Carstva s Austrijom i Mletačkom Republikom, te zbog konspirativnog odnosa dijela katolika spram aktuelne osmanske vlasti. Ipak, treba imati u vidu da su krajem osmanske uprave sve tri bosanske konfesije zajednički dijelile tešku životnu sudbinu, svaka na svoj način, usljed čestih ratova i buna, bezbijednosti, materijalne oskudice i nepredvidivih migracija.
Dr. Šefko Sulejmanović, Institut za društvena i religijska istraživanja u Tuzli
Izvori i literature:
Arhiv Tuzlanskog kantona, Orijentalna zbirka (ATK, OZ-19 B/F).
Chisholm, Jane, Datumi iz svjetske historije: Usborneova knjiga, Svjetlost, Sarajevo, 1999.
Gazi Husrev-begova emernama: Akt civilizacijske tolerancije. Vidi: https://balkans.aljazeera.net/news/culture/2017/6/11/gazi-husrev-begova-emernama-akt-civilizacijske-tolerancije, pristupljeno 20.11.2022.
Hodžić, Nermana, Orijentalna zbirka Arhiva Tuzlanskog kantona 1563-1936, analitički inventor, Arhiv TK, Tuzla, 2017.
Šljivo, Galib, Bosna i Hercegovina u XIX stoljeću u spisima stranih izvještača, Planjax, Tešanj, 2008.
Tepić, Ibrahim, “Bosna i Hercegovina od kraja XVIII stoljeća do austrougraske okupacije 1878. godine”, u: Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata, BKC, Sarajevo, 1998, 174-219.
Vujić, Perica, “Španjolska rekonkvista – demografija, politika i kultura”. Vidi: https://hrcak.srce.hr/file/250179, pristupljeno 20.11.2022.
bosnianexperience.com