Naišao neki stranac kroz Kufu, koji je odavao znake učenosti, govoreći:
„Ja se ne nadam džennetu,
ne bojim se Vatre,
nije me strah od Boga,
jedem krepalinu,
namaz obavljam bez rukua i sedžde,
svjedok sam za ono što nisam vidio,
prezirem istinu i
volim fitnu – iskušenje!
Ljudi i softe (mladi učenici) su se iznenadili, nisu imali odgovora, pa su rekli:
„Ako iko zna odgonetnuti ovo, to će biti imam Ebu Hanifa!“
Kada su mu rekli za ovo, on je sa osmijehom odgovorio kroz značenja kur'anskih ajeta i hadisa:
„Ne nada se džennetu, već Allahovoj milosti,
ne boji se vatre, već Allaha,
nije ga strah od Allaha, jer ko nepravdu - zulum ne čini; za njega nema straha niti tuge.
jede ribu koja je halal i kad je nađeš uginulu – krepalu,
klanja dženazu namaz u kojem nema rukua i sedžde,
svjedoči ono što očima vidio nije, to on izgovara šehadet kao i vi da nema drugog boga osim Allaha, a niko Ga nije vidio,
prezire istinu, a smrt je istina
i voli fitnu – smutnju, a to je imetak i porodica koji su često kušnja na ovome svijetu.“
Bože poduči nas znanju i mudrosti, amin.
Priredio: Ismet ef. Purdić