PORUKA HIDŽRE I FIKH MUSLIMANSKIH MANJINA
Šejh Muhammed Seid Ramadan el-Buti, r.a.
Prijevod i obrada: Prof. Dženan ef. Hasić
Allahovi robovi! Evo, i datum hidžre Poslanika, s.a.v.s., iz Mekke u Medinu nam se polahko prikučuje. Hidžra je najvažniji vijesnik nove godine u kojoj se opraštamo od godine koja je prethodila.
Prikučuje nam se u miru i tišini, bez obzira što je pred nama dan rođenja Poslanika, s.a.v.s. Nekada se islamski svijet zaogrtao u blještavilo. Organizovale su se proslave, dočekivala bi se uz radost, graju i veselje, a eho toga bi odzvanjao danima poslije. Mi sada gledamo u novu hidžretsku godinu koja nam se prikučuje, i način na koji se obilježava, pa zastanimo malo i razmislimo, vidjet ćemo da se dočekuje u tišini, veoma skromno. Jedino nas na novu hidžretsku godinu i spomen na nju upućuje zvanična odluka da je taj dan neradni.
To nas, draga braćo, upućuje da je naša pripadnost islamu samo formalna. Naša veza sa vjerom se svela na čisti formalizam. Zbog toga se i obilježavanje i radovanje novoj godini svelo na formalnost.
Ja govorim o onome što preovladava, a ne o cjelokupnoj stvarnosti našeg ummeta, o onome što se najčešće emituje u raznoraznim sredstvima informisanja i očituje u kojekakvim pokretima, a što nas upućuje na slabost veze ummeta sa islamom, odnosno na čistu formalnost. Uprkos tome, mi ne smijemo dospustiti da nas prođe nova hidžretska godina, a da se ne osvrnemo i posvetimo joj makar jedno predavanje. Mi smo, Allahu hvala, još uvijek iskreni i istinski muslimani. Naše džamije upućuju da je ova pregršt muslimana koja je preostala čvrsto prionula uz vjeru, da se njoj podredila. Trebamo pažljivo usmjeriti svoj sluh ka lekcijama kojima nas podučava spomen na hidžru.
Hidžra Mustafe, s.a.v.s., je njegovo preseljenje iz Mekke u Medinu, ali, u biti, to je selidba Allahu, dž.š. Nije Mekka manje vrijedna od Medine, kao što svi znate, već je Poslanik, s.a.v.s., tragao za boljim i sigurnijim utočištem. On je iselio iz Mekke tragajući za pokornošću Allahu, dž.š., bježeći od grijeha ka poniznošću Allahovim naredbama. Iselio je, za sobom ostavljajući nevjerstvo, a kako bi mogao ispovijedati istinsku vjeru u Jednoga Boga. To je bila hidžra u ime Allaha i hidžra Allahu. Da li se, draga braćo, ova hidžra okončala sa pobjedom i osvojenjem Mekke koje je Allah darovao Poslaniku, s.a.v.s., i njegovim ashabima, kada ih ve vratio u nju kao pobjednike?
Što se tiče hidžre iz Mekke u Medinu, ona je okončana, a istinu je kazao Alahov Poslanik, s.a.v.s.: „Nema hidžre nakon osvojenja Mekke.“
No, što se tiče hidžre Allahu, ona još uvijek traje i trajat će do Sudnjeg dana. To je prva pouka koja nam se nadaje iz hidžre Mustafe, s.a.v.s. Uzvišeni Allah je dosudio da je dunjaluk mjesto iskušenja, te je moguće da musliman živi na nekome mjestu gdje su raširene zabranjene stvari i harami, ono čine Uzvišeni Allah nije zadovoljan, te raznorazna iskušenja kojima On ponekad iskušava Svoje robove. Trudi se da promijeni stvar, ali ne uspjeva. Nastoji da odgovori na Allahove, dž.š., zapovijedi. „I neka među vama bude onih koji će na dobro pozivati i tražiti da se čini dobro, a od zla odvraćati - oni će šta žele postići.“ (Al-i Imran, 104) No, ni to mu ne polazi od ruke. Šta mu, onda, Uzvišeni Allah naređuje? Hidžru Njemu! Napuštanje harama i onoga što njima vodi te okretanje Allahu. Napuštanje mjesta u kojem je okružen grijesima i strastima, te dolazak u mjesto u kojem može ibadetiti Allahu, dž.š. ako pogledamo, uočit ćemo da Kur'an Časni to i naređuje: „Onaj ko se iseli Allaha radi naći će na Zemlji mnogo mjesta, uprkos svojim neprijateljima, i slobodu. A onome ko napusti svoj rodni kraj seleći Allahu i Poslaniku Njegovu, pa ga stigne smrt, nagrada od Allaha njemu je sigurna. - A Allah mnogo prašta i milostiv je.“ (En-Nisa', 100)
Zastanite malo kod dijela ajeta: „a onome ko napusti svoj rodni kraj...“ Nije rečeno ko napusti svoj rodni kraj i odseli u neko mjesto, već: „seleći Allahu i Poslaniku Njegovu.“ Ovdje je intencija usmjerena na mjesto gdje se mogu izvršavati sve Božije naredbe; na mjesto gdje čovjek može sprovoditi ono čemu je pozivao Poslanik, s.a.v.s. Hoće li, stoga, takvoga Allah ostaviti? Hoće li ga napustiti, a na Njegovome je putu? Napustio je svoj kraj u halu: „požurio sam k Tebi, Gospodaru moj, da budeš zadovoljan." (Taha, 84) Pa, hoće li ga Uzvišeni prepustiti nedaćama i dunjalučkim iskušenjima? Ne! Allah, dž.š., je takvima obećao da će im podariti sreću neviđenu, ovosvjetsku, a i onosvjetsku. Ne poručuje li Allah, dž.š.: „Onaj ko se iseli Allaha radi naći će na Zemlji mnogo mjesta.“ (En-Nisa', 100) Ovo je izričito obećanje Uzvišenog Allah.
Pogledajmo danas, draga braćo, u jedan drugi dokaz koji potvrđuje da se naša pripadnost islamu svela na čistu formalnost, a to je da je naš odnos prema islamu postao kao odnos gazde prema svome hizmećaru. Islam smo počeli iskorištavati radi svoje dobrobiti, svojih želja i dunjalučkih prohtijeva. Danas se hidžra čini u mjesta u kojima se ne može ispovijedati vjera! Zar to ne opažamo? Ja sada živim u društvu koje ne poznaje vjeru, Allahove naredbe. Šta me novo može očekivati u takvome stanju? Novo je to što su se pojavili neki pokreti koji su daleko od Allahovih naredbi i u suprotnosti sa Šerijatom. Neki novi fikh koji nema veze sa vjerom Uzvišenog Allaha. Fikh koga nazivaju „fikhom muslimanskih manjina“. Ne, taj se termin koristi da bi se označio fikh tih zajednica koje ne poznaju pravo značenje Allahove vjere, pridržavanje Allahovih propisa i potčinjenost Njegovoj vlasti. Taj termin „fikh muslimanskih manjina“ je potrao obavezu hidžre Allahu, dž.š., a koja je obaveza koja traje do Sudnjeg dana.
Ako se u mjestu u kome prebivam dozvoljava kamata, alkohol; pa, stoga, lakše je da se izmisli novi fikh koji će nam dozvoliti kamatu. Ako se u tome mjestu u kojem prebivam trguje alkoholom, lakše je oformiti neki novi fikh koji dozvoljava trgovinu i poslovanje s alkoholom dok prebivam u tome mjestu. U društvu u kojem prebivam, a gdje vladaju običaji koji su u koliziji sa Allahovom, dž.š., vjerom, a koji su već prodrijeli u porodicu, biva lakše izmisliti neke nove propise i pridodati ih Allahovoj, dž.š., vjeri, a koji će dopuštati muslimanski da se uda za nevjernika ili sljedbenika Knjige.
Stoga, čemu hidžra? Zbog čega hidžra Allahu, dž.š.? Mi smo, evo već, potčinili islam tim novoformiranim pokretima, udaljenim od Allahove vjere. Potčinili smo Allahovu vjeru svojim požudama i prohtjevima. I nadasve, nazvali smo to „fikhom muslimanskih manjina“. Govorili smo, i još uvijek govorimo, da postoje pravila za slučaje nužde, a poznato je i fikhsko pravilo da određene zabranjene stvari bivaju dozvoljene u nuždi. Razuman čovjek u to ne sumnja nimalo. Čovjeku je dozvoljeno postupati po ovome pravilu tamo gdje bude izložen opasnosti opstanka, bez obzira nalazio se u muslimanskoj ili nemuslimanskoj zemlji. Dakle, Uzvišeni Allah otvara vrata olakšice čovjeku da počini nešto od zabranjenoga, a kako bi se sačuvao od gladi, golotinje ili gubitka mjesta stanovanja. Dakle, ovo je stanje stvarne nužde. Da li je ovo pravilo ograničeno na određene države poput Amerike i Evrope, ili neke druge države Zapada? Ne! Ovo pravilo je milost Allahova, koja je darovana svim robovima, ma gdje god se nalazili.
No, danas su vrata nekontrolisano i širom otvorena mijenjanju propisa. Ti koji ih otvaraju nemaju nikakve veze sa situacijama nužde, već to rade kako bi sebi osigurali još veći luksuz i raskoš. Dopustili su poslovanje s alkoholom; no, da li je tu postojala ikakva nužda? Nije! Stvarni cilj je da sebi osiguraju sigurno boravište u tim zemljama te da ih ne bi sučelila nužnost hidžre Allahu, dž.š. Žena muslimanka kojoj je dozvoljen brak sa nemuslimanom, da li je prinuđena na hidžru? To je pokušaj s ciljem da se islam povinuje i potčini takvimn zajednicama.
Jedan je takav fikh koji se danas naziva „fikhom muslimanskih manjina“. Ne znam kako protagonosti tog fikha danas mogu obilježavati hidžru Mustafe, s.a.v.s., ti koji su otkrili nešto što ni Allahov Poslanik, s.a.v.s., nije otkrio – „fikh muslimanskih manjina“. Zašto nije Mustafa, s.a.v.s., ostao u Mekki pozivjući se na ovaj fikh kojeg zagovaraju neki od muslimana, danas? Vrata koja se danas širom otvaraju mijenjanju propisa nije otvorio Mustafa, s.a.v.s., već je iselio iz Mekke u Medinu. Naša je nesreća što mi islamu pripadamo samo formalno. Što je još gore, draga braćo, ta pripadnost se, u mnogo slučajeva, očituje kao pripadnost roba gospodaru. Pogledajte i razmislite, pa ćete zaključiti i sami da mnogi muslimani danas iskorištavaju islam u vlastite svrhe i zarad vlastitih želja i prohtjeva. Da razmislite, svi biste uočili da je tako. Pred Allaha svoj jad iznosimo i molimo Ga da nam popravi stanje.
Molim Allaha da nam oprosti!