Ebu Mensur el-Maturidi (umro 333/944) iz Semerkanda jeste jedan od najoriginalnijih ortodoksnih muslimanskih mislilaca četvrtog/desetog stoljeća. Utemeljtelj sunnitske akaidske škole, El-Maturidi nije samo ustanovio ravnotežu između tradicije i razuma, već je dokazao i punu snagu razuma u kontekstu autentične tradicije islama.
Maturidijev najvažniji doprinos islamskoj tradiciji jeste njegova razrada teološke teorije znanja, što nije manje od značaja El-Šafijeve teorijske okosnice islamskog prava. Štaviše, Maturidijeve naučne metode istraživanja, njegov smisao za temeljitu analizu, kao i njegov objektivni kritički um osigurali su mu mjesto među najozbiljnijim misliocima svih vremena. Maturidi se nije ustručavao bilo kojeg teološkog pitanja, nije se sustezao prihvatiti se bilo koje teške teme, nikad nesklon bilo kakvoj racionalnoj mogućnosti.
Maturidijev misaoni napor imao je dva cilja:
1) zaštititi islamsko učenje od vanjskih napada i
2) konsolidirati islamsko učenje iznutra.
Da bi udovoljio ovim ciljevima, Maturidi je usmjerio svoj intelektualni napor na tri područja islamskog učenja:
(a) jurisprudenciju (usūl el-fikh);
(b) egzegezu (tefsīr), i
(c) teologiju (kelām).
Pa ipak, njegova pažnja bila je posebno usredsređena na teološka pitanja, čemu je pretežno posvetio i svoje egzegetske spise. To je i razlog zašto je Maturidi postao posebno poznat i zašto se njegovo ime veže kao eponim, znak raspoznavanja, za posebnu islamsku teološku školu.
Korijeni islamske tradicije Bošnjaka mogu se naći u maturidijskom teološkom racionalizmu koji je dominantan u islamskoj tradiciji osmanske povijesti.
(Imam Ebu Mensur el-Maturidi (teološko-pravna shvatanja); Dr. Mustafa Cerić)