Rekao je ‘allāme, huddžetu'l-islam, Ebu Dža'fer El-Verrak Et-Tahāvi, Allah mu se smilovao, u Egiptu:
„Ovo je pojašnjenje vjerovanja Ehli-sunneta vel-džema'ata u skladu sa mezhebom učenjaka Vjere: Ebu Hanife En-Nu'mana ibn Sabita El-Kūfija, Ebu Jusufa Ja'kuba ibn Ibrahima El-Ensārija i Ebu Abdullaha Muhammeda ibn El-Hasana Eš-Šejbānija, neka je Allah zadovoljan njima, i pojašnjenje onoga što su oni vjerovali u pogledu temelja Vjere i čime su ispoljavali svoje robovanje Gospodaru svjetova.
Kažemo o Allahovoj jedinosti (tevhīd), vjerujući da nas je Allah uputio:
Allah je jedan i nema sudruga, nema Mu sličnog; nema ništa što On nije ustanju učiniti i nema Boga osim Njega. On je oduvijek – bespočetan i beskrajan; nije prolazan i neće nestati. I biva samo ono što On želi. Predodžbe Ga ne mogu dokučiti, a pameti ga ne mogu pojmiti. Ne sliče Mu stvorenja; On je Živi (El-Hajj), koji neće umrijeti, i Onaj koji Sām sobom opstoji i održava u postojanju sve stvoreno (El-Kajjūm), koji ne spava; Stvoritelj bez potrebe, Opskrbitelj bez teškoće; Usmrtitelj bez straha, Oživljavatelj bez poteškoće.
On oduvijek postoji sa Svojim svojstvima, prije nego je stvorio stvorenja; Njegova svojstva nisu se povećala stvaranjem stvorenja u odnosu na svojstva koja je imao prije njihovog stvaranja. Kao što je postojao sa Svojim svojstvima oduvijek, On će ta svojstva imati i u zauvijek. On nije poslije stvaranja stvorenja stekao ime Stvoritelj (El-Hālik), niti je uvođenjem u postojanje stekao ime Onoga koji iz ničega stvara (El-Bāri’); On je imao svojstvo Gospodara (rubūbijjet) i dok nije imao podanika (merbūb); i imao je svojstvo Stvoritelja dok nije bilo stvorenja. Kao što opravdano nosi ime Oživitelja umrlih (El-Muhjī), nakon što ih je prethodno učinio živima, isto tako opravdano nosi ime Stvoritelja (El-Hālik) i prije nego ih je stvorio. To je zato što On sve može, što je sve ovisno o Njemu, što je Njemu sve lahko i što On nema potrebu za nečim. „Ništa nije kao On; On sve čuje i sve vidi.“ (Eš-Šura, 11.)
Stvorio je stvorenja po Svom znanju; odredio im sudbine i postavio rokove (edžel). Njemu ništa nije bilo skriveno prije nego ih je stvorio i znao je šta će oni činiti još prije nego ih je stvorio. Naredio im je da Mu budu pokorni, a zabranio da Mu budu nepokorni.
Sve se odvija u skladu sa Njegovim određenjem i voljom. Njegova volja se sprovodi. Robovi nemaju slobodne volje osim onoliko koliko On hoće. Ono što Allah hoće to i biva, a ono što On neće to ne biva. On upućuje koga hoće, štiti ga i čuva iz Svoje dobrote, a u zabludu odvodi koga hoće, uskrati mu pomoć i iskuša ga iz Svoje pravednosti. Svi oni se kreću u skladu sa Njegovom voljom između Njegove dobrote i Njegove pravednosti. On je visoko iznad onih koji Mu se suprotstavljaju i smatraju se Njemu ravnim. Niko ne može pobiti Njegov sud, niko ne može odgoditi Njegovu odluku i niko ne može nadvladati Njegovu naredbu. U sve to vjerujemo i ubjeđeni smo da je sve od Njega.
I uistinu je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, Njegov rob odabrani (Mustafā), i Njegov vjerovjesnik odlikovani (Mudžtebā), i Njegov poslanik kojim je On zadovoljan (Murtedā); pečat vjerovjesnika, predvodnik bogobojaznih, prvak svih poslanika i miljenik Gospodara svjetova. I svaka tvrdnja da neko ima vjerovjesništvo poslije njega je zabluda i slijeđenje strasti. On je poslan svim džinovima i svim ljudima, sa istinom i uputom, sa svjetlom (en-nūr) i svjetlošću (ed-dijā’).
I Kur'an je, uistinu, Allahov govor, koji je došao od Njega, čija kakvoća nam nije poznata, i On ga je spustio Svome vjerovjesniku kao Objavu, i vjernici to potvrđuju kao istinu, ubjeđeni su da je on zaista govor Uzvišenog Allaha, koji nije stvoren kao govor stvorenja. Ko ga čuje, pa bude smatrao da je on ljudski govor, taj je zapao u nevjerstvo (kufr). Uzvišeni Allah je takvog prekorio, pokudio i zaprijetio mu Sekarom (Vatrom), kada je rekao: „U Sekar ću ja njega baciti!“ (El-Mudessir, 26.) Budući da je Allah zaprijetio Sekarom onome koji (za Kur'an) kaže: „Ovo su samo ljudske riječi!“ (El-Mudessir, 25.), pouzdano znamo da je on govor Stvoritelja ljudi i da nije kao ljudski govor.
Onaj ko Allahu pripiše neki ljudski smisao taj zalazi u kufr. Kome bude to jasno, uzet će pouku i držati se daleko od onoga što liči govoru nevjernikā, i znat će da Allah Uzvišeni u pogledu Svojih svojstava nije kao ljudi.
I viđenje (Allaha Uzvišenog) je istina za stanovnike Dženneta, bez obuhvatnosti i razmatranja kakvoće, kao što o njemu govori Knjiga Gospodara našeg: „Tog dana će neka lica blistava biti, u Gospodara svoga će gledati!“ (El-Kijame, 22-23.) Tumačenje toga je prepušteno Allahovoj volji i znanju, a sve što je o tome preneseno u vjerodostojnom hadisu od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, sve je onako kako je on, s.a.v.s., rekao, a ima značenje onoga što je on time htio kazati. Mi u to nećemo ulaziti, tumačeći ga po svojim mišljenjima, a niti ga zamišljajući po svojim hirovima, jer niko nije ostao ispravan u svojoj vjeri osim onoga koji se predao Allahu, Uzvišenom i Moćnom, i Njegovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i koji je znanje o onome što mu je nejasno prepustio Onome koji zna njegovo značenje.
Stopalo (temelj) islama ne može biti postojano osim sa pokornošću i predanošću. Ko bude želio znanje o onome što mu je uskraćeno da zna (tj. stvari koje su „mutešābih“ – manje jasne) i po svom shvatanju ne bude zauzeo stav da se treba pokoriti, njegova želja će ga zastrti od iskrenog tevhida (iskrenog izražavanja Allahove jedinosti, o.pr.), od čiste spoznaje i ispravnog vjerovanja. I on će se kolebati između nevjerstva (kufr) i vjerovanja (iman), između priznavanja istine i njenog poricanja, između potvrđivanja i osporavanja, smeten, zbunjen, sumnjičav i izgubljen. Niti je vjernik koji potvrđuje istinu, a niti je poricatelj koji ju negira.
Vjerovanje u „viđenje“ (Allaha), koje će imati stanovnici Dženneta, neće biti ispravno kod onih koji to viđenje smatraju predodžbom u mašti ili ga tumače po racionalnom shvatanju, obzirom da se tumačenje viđenja i svakog drugog značenja koje se odnosi na gospodarstvenost (rububijjet) postiže ostavljanjem tumačenja i obavezom predanosti (teslīm), na čemu počiva vjera (svih) muslimana.
Onaj ko se ne bude čuvao negiranja (Allahovih) svojstava (en-nefj) i njihovog poređenja sa svojstvima stvorenja (et-tešbīh), takav će se pokliznuti i neće očitovati vjerovanje po kojem je Allah čist od svakog nedostatka (et-tenzīh), jer je naš Uzvišeni Gospodar opisao Sebe svojstvima jedinosti i atributima jedinstvenosti, koje u tom značenju nema niko od stvorenja.
On je uzvišen od toga da ima granice, konačnice, dijelove, organe i pomagala. I ne sadržava šest pravaca kao što je slučaj sa stvarima koje su uvedene u postojanje.
Preveo i prilagodio: Abdulaziz Rizvić , tuba.org.ba