1. Kaže Imam Mula Ali El Kari: “Allah nema granicu niti kraj, On nije ograničen, niti je bilo šta od odlika tjelesnih stvorenja niti teče u Njegovom hakku vrijeme i mjesto kako to govore mudžessimi, oni koji Ga porede sa stvorenjima i zagovornici hulula.” [Šerh Fikhil Ekber, Mula Ali El Kari, str. 57.]
2. Kaze Imam Ibn Nudžejm: “I tekfiri se za pripisivanje Allahu mjesta. Pa ako kaže: “Allahu fi sema” želeći time da citira ono što je došlo od Kur'ana ne tekfiri se. A ako ne bude kod njega nijet tekfiri se kod većine i po tome je fetva.” [El Bahrur Raik, Ibn Nudžejm El Hanefi, str. 210.]
3. Kaže se u Fetava Hindijje: “Pa ako kaže: “Allah je na nebu” želeći time mjesto tekfiri se. A ako kaže “Allahu fis sema” želeći time citiranje ajeta ne tekfiri se. A ako ne bude bilo kod njega nijeta tekfiri se.” [Fetava Hindijje, 2/ 259]
4. Kaže Imam Taberi: “Allah nije ovistan o bilo čemu poput tijela i sl.” [Tarihul Umemi Vel Muluk, Taberi, 1/ 28]
5. Kaže Imam Kurtubi (tumačeći hadis da je čovjek najbliži Allahu dok je na sedždi): “Ovo se odnosi na najveći stepen bogobojaznosti a ne na prostornu blizinu jer Allah nije ograničen prostorno.” [Šerhu Sujuti ala Sunenin Nesai, Sujuti, 4/ 254]
6. Kaže Imam Ibn Hiban: “Hvala Allahu koji nema granice niti mjesta.”[Es Sikat, Ibn Hiban, 1/1]
7. Kaže Zehebi: “Zalaženje u nejasne ajete je nešto za šta nemate dozvolu niti je došao tekst o opisivanju Allaha kao nečega prostorno ograničenog. Allah, dž.š., je Uzvišen od toga da bude ograničen.” [Sijer A’lamun Nubela, Šemsuddin Ez Zehebi, 16/ 97]
8. Kaže Ibn Hazm Ez Zahiri: “Od nužnih stvari je vjerovanje da Allah nije ograničen u mjestu.” [ El Faslu fil mileli vel ehvai ven Nihal, Ibn Hazm el Endelusi, 1/ 380]
9. Kaže Imam Bejheki : “Nije tačno opisivanje Allaha kao prostorno ograničenog.” [El Esmau Ve Sifat, Bejheki, str. 373.]
10. Kaže Imam Abdurrahman Ibn Dževzi: “Istina je da se Allah ne opisuje kao ograničen.” [Def’u Šubheti Tešbih, Ibn Dževzi, str. 129.]
11. Kaže Imam Kurtubi: “Gdje” je upitnik koji se postavlja za ono što je u mjestu i nije dozvoljeno da se upotrebljava za Allaha, dž.š., jer On nije ograničen u mjestu.” [El Mufhim, 2/ 143]
12. Kaže Imam Kurtubi: “Ispravno je tekfiriti mudžessime jer nema razlike između njih i idolopoklonika. Tražiće se od njih da se pokaju pa ako se ne pokaju biće ubijeni kao što se ubija murted.” [Tezkar fi Efdalil Ezkar, Kurtubi, str. 309.]
13. Kaže Imam Nevevi: “Hidžab se upotrebljava za tijela a Allah nije tjelesan niti ograničen.” [El Minhadž, En Nevevi, 3/ 14]
14. Kaže Imam Ebu Hasen El Eš’ari: “Hvala Allahu Jednom Jedinom... On nema lik niti granicu pa da ga tako uporedimo sa stvorenjima.” [El Ibane, El Eš’ari, str. 7.]
15. Kaze Imam Eš’ari: “Kaže ehli sunnet vel džemat: Allah nije tijelo, niti je sličan stvorenjima...” [Mekalatul Islamijjin, Ebu Hasen El Eš’ari, str. 211.]
16. Kaže Imam Ebu Fadl Et Temimi El Hanbeli: “Upitan je Ahmed, dan prije njegove smrti o citatima koji govore o Allahovim svojstvima, pa je rekao: “Prelazimo preko njih kako su nam došli i vjerujemo u njih ako su nam došli vjerodostojnim putem, i ne opisujemo Allaha onim čime sam sebe nije opisao. On je bez granice i bez tijela. A zatim je citirao ajet: “ Ništa nije kao On.” i rekao: “Ko bude govorio o tome ( o ogranicavanju Allaha) novotar je.” [I’tikadul Imami Ebi Abdillah Ahmed ibn Hanbel, Ebu Fadl Et Temimi el Hanbeli, str. 87.]
17. Kaže Imam Ibn Hadžer El Askalani: “Allahu se ne pripisuje mjesto.” [Fethul Bari, Ibn Hadžer El Askalani, 13/ 484]
18. Kaže Imam Er Ragib El Asfehani: “Allahova blizina je Njegova blagodat prema robu a ne ograničavanje Allaha u mjestu.” [Mufredat Elfazil Kur’an, Er Ragib El Asfehani, str. 664.]
19. Kaže Imam Abdurrahman ibn Dževzi: “Kažu mudžessimi da je Allah spomenuo Arš jer je to najbliže stvorenje Njemu. Ovo je očito neznanje jer se prostorna ograničenost ogleda samo u tjelesnim stvarima a Allah nije tjelesan.” [Def’u Šubheti Tešbih, Ibn Dževzi, str. 131.]
20. Kaže Imam Ibn Hadžer El Askalani: “Dokazuju mudžessimi svoje imaginacije da je Allah tjelesan hadisom o nuzulu ali im je ehli sunnet vel džemat porekao to jer je Allah Uzvišen od svih ograničenja i manjkavosti.” [Fethul Bari, Ibn Hadžer El Askalani, 3/ 39]
21. Kaže Imam Ali, radijallahu anhu: “Postojao je Allah ali ne i mjesto, i on je sada ondje gdje je bio tada.” [El Ferku bejnel Fireki, Ebu Mensur El Bagdadi, str. 333.]
22. Imam Ali, radijallahu anhu, kaže: “Zaista je Allah stvorio Arš da bi ukazao na svoj kudret a ne da bi ga uzeo kao mjesto za svoje biće.” [Ibid. str. 333.]
23. Imam Ali, radijallahu anhu, kaže: “Ko tvrdi da je Allah ograničen on nije spoznao našeg Gospodara.” [Hiljetul Evlija, Ebu Nu’ajm, 1/ 73]
24. Kaže Imam Zejnul Abidin: “Ti si Allah, kojeg ne okružuje prostor.” [Ittihafu Sadetil Muttekin, 4/ 380]
25. Kaže Imam Ebu Muti’ El Belhi Ebu Hanifi: “Šta misliš kada bi ti rekli: Gdje je Allah? Pa je rekao: “Kazaće im se: Allah je postojao prije nego su stvorena stvorenja i mjesto. Allah je postojao prije nego je stvoreno “Gdje” i prije nego su stvorena stvorenja ili bilo šta. On je Stvoritelj svega.” [Fikhul Ebsat, str. 25.]
26. Kaže Imam Šafija: “Postojao je Allah, dž.š., a nije postojalo mjesto, pa je stvorio mjesto ostajući i dalje neograničen, bespočetan, onakav kakav je bio prije stvaranja mjesta.On ne mijenja svoj zat niti mijenja svoja svojstva.” [Ittihafu Sadetil Muttekin, 2/ 24]
27. Imam Ebu Hanife, radijallahu anhu, je rekao u svojoj knjizi El-Vasijjeh: ''On (Allah) je zaštitnik Arša i svega ostalog, bez toga da ima potrebu, jer da On ima potrebu i za čim onda ne bi bio sposoban stvoriti ovaj svijet, niti ono što se na njemu dešava, kao stvorenja. Ako on ima potrebu da sjedne (džulus) ili da se smjesti (istikrar), gdje je On (Allah) onda bio prije stvaranja Arša?''
28. Kaže Imam Jahja ibn Šeref En Nevevi: “Znaj da učenjaci po pitanju hadisa o svojstvima i ajeta o svojstvima imaju dva pravca: Jedan je, a to je mišljenje većine selefa, da se ne govori o njihovom značenju već da se kaže: Treba da vjerujemo u njih onako kako to priliči Allahu, dž.š., sa čvrstim ubjeđenjem da Mu ništa nije slično, da je On čist od tjelesnosti, pomjeranja, ograničenja, oblika, strana i svega ostalog čime su svojstvena stvorenja a ne Stvoritelj …” (Šerh Sahihi Muslim, Jahja ibn Šeref En Nevevi, 3/ 19 i 17/ 182-183 )
29. Kaže Imam Ibn Dževzi Hanbeli, rhm, u knjizi "def'u šubhe et-tešbih":"Primjetio sam kod nekih iz našega mezheba (hanbelijskog) govore o akaidu (usuliddinu) ono što nije ispravno. Trojica od njih: Ebu Abdillah bn Hamid, Kadi Ebu Ja'la, i Ibn ez-Zaguni napisali su djela kojima su ukaljali hanbelijski mezheb, i vidio sam da su se spustili na nivou običnih ljudi i tumače sifate shodno tjelesnih čula, pa su čuli da da je Allah, dž.š., stvorio Adema po svom suretu ('ala suretihi) pa su mu pripisali lik i lice dodatno Njegovom Zatu. Također, na taj način mu pripisuju dva oka, usta, dvije usnice, zube (kutnjake), dvije ruke i prste, dlan, mali prst, palac, grudi, but, dvije potkoljenice i dvije noge i rekli: nismo čuli za glavu.....Onda su potvrdili da su ovo sifati i kažu: Tumačimo ih prema vanjskom značenju!!! O čudna li čuda!!! pa zar nije vanjsko značenje riječi "istiva" sjedenje, ili riječi nuzul (spuštanje) premještanje s mjesta na mjesto."
30. Kaže Imam Šejh Husam Sarsur, rahmetullahi alejh: “Tefvid je prelaženje preko šerijatskog teksta vezanog za Allaha, dželleša'nhu, bez ulaženja u značenje jer je bukvalno tumačenje nemoguće i neispravno.”(Ajatus Sifat, Dr. Husam ibn Hasen Sarsur, str. 179.
31. Imam Ahmed ibn Hanbel je rekao: "Onaj ko kaže da je Allah tijelo ali nije poput drugih tijela čini blasfemiju (bogohuljenje)". (Prenose: Ebu Muhammed al Bagdadi u svojoj knjizi Al Khisal i Bedr al-Din al-Zarkashi u svojoj knjizi Tashnif Al 'Masami)
32. Isto tako, Hafiz el-Bejheki citira Imam Ahmeda ibn Hanbela u djelu Manaqib Ahmad: "Osoba počini djelo nevjerstva (kufr), ako kaže Allah je tijelo, čak i ako kaže: "Allah je tijelo ali ne kao druga tijela" (Hafiz el-Bejheki u Manaqib Ahmad)
33. Imam Hanbel ibn Ishak, rođak Imama Ahmeda ibn Hanbela prenosi od Imama Ahmeda: "Allah se ne opisuje više od onoga čime je On Sebe opisao, ili kako Ga je Poslanik (a.s.) opisao, bez ograničenja i bez razgraničenja (bila h.addin wa-la ghaya).Prenosi Ibn Qudāma u Dhamm al-Ta'wīl - str. 20 # 32)
34. Imam Abū al-Fadl al-Tamimi prenosi od Imama Ahmeda ibn Hanbela: "Allah nije subjektom promjene, izmjene, ni granice, bilo prije ili nakon stvaranja Arša." (Ibn Ebi Ya'lā, Tabakat al-Hanābila - 2: 296-297)
35. Velikan ummeta, Imama Gazali, r.a., kaze: "Tako mi, naprimjer, za Boga kažemo da ne sliči ostalima bićima, Njegovom opstanku nema početka ni svršetka, nije tijelo, nije materija, nema mjesta. Pojmovi mjesta, pravca i položaja ne odnose se na Njega. Svi ovi pravci stvoreni su samim stvaranjem čovjeka. Imam Gazali kaže da pravci gore-dolje, desno-lijevo i tako dalje uopće ne bi postojali da je čovjek stvoren drugačijim, naprimjer okruglim poput kugle." (Vidjeti: Gazali, Jerusalemska poslanica, 12-46.)
36. Imam Nesefi u svom djelu pod naslovom ’Akidetu’n-Nesefi, koje uživa veliki ugled a izučavano je kao osnovni udžbenik iz akaida u medresama kod nas, kaže o Božijim atributima: „Stvoritelj svijeta je Allah, dž.š., Jedini, Vječni, Moćni, Živi, Sveznani, Koji sve čuje, Koji sve vidi, Svevoljni, Koji ima volju, Koji nije akcidentalan niti materijalan, Koji nije atom, Koji je neopisiv, bezgraničan i beskonačan, nije od više dijelova ili jednoznačan, nije kompleksan niti konačan, nije opisiv agregatnim stanjima, niti se može kvantitativno odrediti, ne može se locirati niti smjestiti u vremenske tokove i nije antropomorfan. Ništa se ne događa izvan Njegova znanja i moći. Vlasnik je vječnih uvijek postojećih atributa po Svom biću koja nisu On, ali ni što drugo mimo Njega, a ona su: znanje, moć, život, sluh, vid, volja, htijenje, djelotvornost, kreativnost, opskrbljivanje i govor. On govori govorom koji je Njegov vječni atribut koji nije od titraja i glasova, taj atribut je suprotan šutnji ili nekoj drugoj vrsti govora u kojem se koriste sredstva (organi) i slično.“ (’Akidetu’n-Nesefi)
37. Kaze najveci imam, tabiin, Ebū Ḥanīfe, radijallahu anhu, u Fikhu-l-Ekberu, koji se prenosi od njegovog sina Hammada, rahmetullahi teala alejh: "Allah govori govorom koji ne liči našem. Čuje, ali ne kako to mi čujemo. Mi govorimo našim organima i slovima, a Uzvišeni Allah govori bez organa (aleh) i slova (harf). Slova (harfovi) su stvorena, a Allahov govor nije stvoren. Njegovo biće nije kao ostala bića. To znači da On postoji, bez tijela. Ne prihvata dijeljenje, ne može Ga niko spoznati osjetilima (dževher) i nije ovisan o nekome ('ared). Nema granica (hadd) niti suparnika (didd). Ništa Mu nije slično i ravno (nidd) niti Mu ko liči (misl)." (Imam Ebu Hanife, r.a., Fikhul Ekber, predaja od Hammada sina Ebu Hanife r.a.)
38. Šejhul-ulema’i el islam, Vekil islamskog mešihata u Osmanlijskom hilafetu, njegova ekselencija Muhamed Zahid el Kevseri, rahimehullah, kaze: Nijekanje sličnosti bilo čega sa Allahom dž.š. kao što su promjene, pojave, promjene u Njegovoj Biti, spada u one stvari koje se u vjeri islamu moraju nužno poznavati. Ovakvo vjerovanje, bila je vjera islamskog ummeta od njegova praskozorja pa do danas. Rekao je Uzvišeni Allah dž.š.: „Ništa nije poput Njega“. ( Šura-11.) „Zar je Onaj koji stvara poput onoga ko ne stvara“. (An- Nahl- 17. )„I niko mu ni po kojoj osnovi nije ravan“. (Al Ihlas- 4.) „I nemojte Allahu nikakve primjere ( sličnosti sa vama ) navoditi“. (An Nahl 74.) “Veličanstven je Gospodar tvoj, Dostojanstveni, i daleko od onoga kako Ga predstavljaju oni!” (As – Saffat- 180.)
39. Imam Ebul Kahir el Bagdadi, preselio 429. hidžretske, u svom poznatom djelu „Usuli din“, štampanom prije dvije godine, ( od vremena kada će ovaj tekst biti napisan o.p. ), poznatom među ulemom pod imenom „Tebsire Bagdadije“ na stranici 337. nakon što je antropomorfiste okarakterisao kao ljude koji obožavaju kipove/idole: „Što se tiče antropomorfista Horasana, Keramita, anatemisanje istih je vjerska obaveza zbog riječi: Allah ima granicu i svršetak sa donje strane i sa iste dotiče Arš. I zbog njihovih riječi da se u Allahu odvijaju promjene i akcidenti, i da stvari vidi tako što se vid pojavi kod njega kao akcident, i spoznaje ono što čuje tako što se u Njegovom biću odvije slušanje, te da nije tih stalnih promjena ( akcidenata ) kod Njega, On ne bi imao potpuno znanje o tome šta je glas, niti predmet koji se vidi. Svojim vjerovanjem da je Božje biće podložno akcidentima i promjenama u Sebi samom, oni istim tim činom opovrgavaju argumente monoteista da su materijalna tijela nastala upravo zato što su u stalnoj promjeni iz jednog stanja u drugo. Ako u temeljima njihova vjerovanja nije tačno da je svijet nastao nakon što ga nije bilo, onda su time zatvorili put da se dokaže Tvorac ( začetnik, prvi pokretač ) svijeta, te su ( iako vanjski tvrde da vjeruju ) neznalice o Bogu“.
40. Imam Ebul Kahir el Bagdadi također veli i u knjizi El Esma’ ve Sifat: „El-Eša’ri i većina mutekelima ( učenjaka islamskog vjerovanja ) anatemisali su svakog novotara čija novotarija doseže granice neislamskog učenja ili joj je to krajnji rezultat, kao što je umišljanje nekih da Bog ima formu, granicu, svršetak, i da je racionalno moguće da se Njegova Bit kreče, miruje. Stoga se razumni ne dvojbe da su antropomorfisti Horasana ( keramije ) otpadnici zbog shvatanja da je Bog tijelo sa granicom i završetkom sa donje strane, te da on dotiče Arš, da se promjene odvijaju u Njegovoj Biti, i da se u Njemu konstantno iznova događaju nove riječi i nova volja“.
41. Rekao je ibn Tejmijje, na koga se pozivaju kvazi selefije/vehabije: "Muhammed, Allahov poslanik, će se sjediti pored Gospodara na Njegovu tronu." - ibn Tejmijje, Majmu‘ al-Fatawa (Mufassal al-I‘tiqad – “Specifics of Belief” – 4:374) A rekao je alim ehli sunneta vel dzemaata, Šejhul-ulema’i el islam Zahid el Kevseri el Hanefi: "Ko god zamišlja da naš Gospodar sjedi na tronu i ostavlja prostor na Njegovoj strani za Njegovog Poslanika da sjedi, slijedi kršćane koji drže da je 'Isa podignut na nebo da sjedi pored oca. - Allah (s.v.t). je cist od partnerstva kojeg mu pripisuju!" (al-Kawthari, Maqalat str. 358)
42. Imam Fahruddin ibn Asakir, r.a. je rekao u svojoj akidi: ”Allah je postojao prije stvorenja. On nema prije ili poslije, iznad ili ispod, desno ili lijevo, ispred ili iza, cjelinu ili dio. Ne smije se reći: Kad je On bio? Gdje je bio? Ili kako je bio? Allah postoji bez mjesta. On je stvorio univerzum i htio postojanje vremena. On nije ograničen vremenom niti određen prostorom.”
43. Šejh prof. h. Mehmed ef. Handžić, kaze: ''Mi, naprimjer, velimo, Bog ne sliči ostalim bićima, Njegovu opstanku nema početka niti svršetka, jedan jedini je, nije tijelo, nije materija, nije oznaka materije, nema mjesta, nema dužine, širine, boje, nije ni sa čim udružen pa da sa njim sačinjava jedno biće i tako dalje... Bog nije materija, nije tijelo, nije potreban mjestu, niti se može mjeriti vremenom, nema boje niti oblika, ne može On biti sa nečim sjedinjen niti u što utjelovljen. U ovom vjerovanju nam se protive: 1) Oni koji vjeruju da je Bog tijelo (mudžessime).2) Oni koji Boga prispodobljavaju Njegovim stvorovima i vele: On, iako nije tijelo, opet može imati osobine tijela (mušebbihe).3) Oni koji vjeruju u nekakvo čudnovato sjedinjenje (inkarnaciju) božanskog lica sa čovječijim licem npr. Isa – alejhisselamom...4) Panteisti koji ne poriču Boga, ali ga ne priznaju kao samostalno biće..." (Ilmul-kelam: str. 359., 363.-364)
44. Jedan od prvaka selefa (prvih generacija muslimana) koji je zadobio naziv Sedždžad, onaj koji mnogo čini sedždu, poznati lingvista i učenjak hadisa Imam Muhammed Murteda Ez-Zabidi, radijallahu anhu, navodi sa kontinuiranim lancem od sebe do Imama Zejnul-Abidina Alija ibn Husejna ibn Alija ibn Ebi Taliba, da je Zejnul Abidin u svom traktatu Es-Sahifah Es-Sedždžadijjah, rekao o Allahu:”O, Allahu! Ti si čist od svakog nesavršenstva. Ti si Allah, Onaj Kojeg mjesto ne sadrži.”On je također rekao:”O, Allahu! Ti si čist od svakog nesavršenstva. Ti si Allah, Onaj koji nema granica.”
45. Kaže imam Ebu Hanife, radijallahu anhu: „Ne sliči Mu nijedna stvar od stvari koje je stvorio i On ne sliči na nešto od onoga što je stvorio. On je oduvijek i zauvijek sa Svojim imenima, svojstvima Bića i činjenja (djelovanja).“ (Fikhu'l-ekber)
46. Kaže imam Ebu Hanife, radijallahu anhu: „On je oduvijek i zauvijek sa Svojim imenima i svojstvima. Nijedno Njegovo svojstvo a niti ime nisu stvoreni. On je oduvijek Onaj koji zna Svojim znanjem, a znanje je Njegovo vječno svojstvo. On je oduvijek Onaj koji je moćan Svojom moći, a moć je Njegovo vječno svojstvo. On je oduvijek Onaj koji govori Svojim govorom, a govor je Njegovo vječno svojstvo. On je oduvijek Onaj koji stvara Svojim stvaranjem, a stvaranje je Njegovo vječno svojstvo. On je oduvijek Činilac koji čini Svojim činjenjem, a činjenje je Njegovo vječno svojstvo. Činilac, to je Allah Uzvišeni. Činjenje je Njegovo vječno svojstvo, a učinjeno je stvoreno. Činjenje Uzvišenog Allaha je nestvoreno. Njegova svojstva su oduvijek, nisu nastala a niti su stvorena. Ko kaže da su stvorena ili nastala, ili tom pogledu izrazi nesigurnost ili sumnju, taj ne vjeruje u Allaha. (Fikhu'l-ekber)
47. Kaže imam Ebu Hanife, radijallahu anhu: „Uzvišeni Allah je jedan, ne u smislu broja, nego u smislu da On nema saučesnika (šerīk). Nije rodio, niti je rođen i niko Mu ravan nije.“ (El-Ihlas, 3-4.) (Fikhu'l-ekber)
48. Kaže imam Ebu Hanife, radijallahu anhu: „Kada je riječ o Njegovim svojstvima Bića, to su: život (hajāt), moć (kudret), znanje (‘ilm), govor (kelām), sluh (sem’), vid (besar) i volja (irādet). Kada je riječ o Njegovim svojstvima činjenja-djelovanja, to su: stvaranje (et-tahlīk), opskrbljivanje (et-terzīk), prvotno stvaranje (el-inšā’), besprijekorno stvaranje (el-ibdā’), savršeno proizvođenje (es-sun'u) i druga stvojstva činjenja-djelovanja.“ (Fikhu'l-ekber)