Citat iz brošure koju je napisao Salih Safvet Bašić (izdanje 1943.g.) kao izvod iz svojih predavanja u bivšoj Šerijatskoj sudačkoj školi u Sarajevu, sa nazivom: „Kratak pogled na razvoj šeriatskog prava & Nešto iz povijesti razvoja ilmi kelama”, strana trideset:
„Hanbelovci su uglavnom svi pristaše tradicije. Svi su izreda muhaddisi, te više drže do predaje nego li do samostalnog zaključivanja razuma. Odtuda je i njihova mržnja prema svakome onome koji se bavi i operiše s dokazima uma. Ovakav pravac nije donio nikakve koristi ehli sunnetu; štaviše, bio je štetan. Predaja se iz dana u dan množila, a znanstveno se nije smjela ispitivati njena vjerodostojnost. Na taj su se način pojavili mnogi apokrifni hadisi.
Držeći se samo nakla (tekst) a odbacujući 'akl (um, razum) neke hanbelije su (gulati hanabile) izašle pred javnost s čudnim tvrdnjama, kao što je personifikacija Boga, naime da je Bog sličan čovjeku, da ima noge, ruke itd. Osim toga hanbelije su uobće previše konzervativni. Mrze svakoga koji se sa njima ne slaže. Do njihove pojave među islamskom ulemom borba se vodila perom i govorom, ali su je oni pretvorili u borbu oružjem.
U Bagdadu ih je tada bilo mnogo. Tu su bili u većini, te su, oslanjajući se na snagu, počeli da svojevoljno progone narod, pretražujući kuće i gazeći svetinju kućnog praga. U čijoj kući su našli nebiz (jedna vrsta pića), prolievali su ga, glazbene instrumente razbijali, a vlasnika kuće javno bičevali. Miješali su se i u trgovinu. Isto tako i sloboda kretanja bila je ograničena. Ako bi se čovjek našao na ulici sa ženom bio bi zlostavljan i kažnjen. Nevini i pravi ljudi vođeni su na redarstvo i tamo bi se krivo svjedočilo protiv njih.
Jasno je da je ovakav postupak morao izazvati reakciju. U Bagdadu se iz dana u dan pojavljivao sve jači revolt protiv hanbelija. Pa i sama vlast je prema njima počela da zauzima neprijateljski stav. Kao prvu mjeru protiv njih državna vlast izdaje naredbu, da se dvojica hanbelovaca ne smiju zajedno vidjeti na ulici. Pored toga poduzete su stroge mjere protiv mezhebske borbe. No ove mjere nisu imale pravog efekta sve dok nije došao na prijestolje halifa Radi-billah, koji je najenergičnije nastupio protiv hanbelija. Čim je postao halifa, izdao je ovaj proglas:
» O vi, koji prispodobljujete Boga svome odvratnom licu i obliku, pripisujući mu noge, ruke, pa dapače i kovrčastu kosu, vi koji tvrdite i dokazujete da Bog ima svojstva slična vašim svojstvima, dižete ga na nebesa i spuštate na zemlju. Vi napadate na velike imame, grdite ih i mrzite. Napadate Muhammedovu , a.s., porodicu i kufur im pripisujete. Vi širite pravac, koji je uperen protiv jasnih propisa i zabranjujete zijaretiti grobove velikih ljudi, a pripisujete običnim ljudima keramet i mudžize. Neka je prokletstvo na šejtana, koji vam u ovim prljavim i Bogu mrskim djelima pomaže. Ja, vladar pravovjernih, kunem se Bogom, da ću vas, ako se ne prođete tih djela, poubijati, a vaše domove popaliti.«
I zaista ovaj je proglas učinio kraj nasilju hanbelovaca u Bagdadu.”