top of page

AKIDA IMAMA AHMEDA IBN HANBELA


1. Imam Ahmed ibn Hanbel je rekao: "Onaj ko kaže da je Allah tijelo ali nije poput drugih tijela čini blasfemiju (bogohuljenje)". (Prenose: Ebu Muhammed al Bagdadi u svojoj knjizi Al Khisal i Bedr al-Din al-Zarkashi u svojoj knjizi Tashnif Al 'Masami)

2. Isto tako, Hafiz el-Bejheki citira Imam Ahmeda ibn Hanbela u djelu Manaqib Ahmad: "Osoba počini djelo nevjerstva (kufr), ako kaže Allah je tijelo, čak i ako kaže: "Allah je tijelo ali ne kao druga tijela" (Hafiz el-Bejheki u Manaqib Ahmad)

3. U djelu I'tiqad Imam Ahmad bi Riwaya Tamimi (stranica 4) navodi se stav Imama Ahmeda: "Allahu te'ala ima Jedejn (Yadayn). Oni su atributi Njegova zata koji nisu dva uda, niti dva kompozitna dijela, niti tijelo..." (I'tiqad Imam Ahmad bi Riwaya Tamimi, str. 4.)

4. Hanbel ibn Ishak, rođak Imama Ahmeda ibn Hanbela prenosi od Imama Ahmeda: "Allah se ne opisuje više od onoga čime je On Sebe opisao, ili kako Ga je Poslanik (a.s.) opisao, bez ograničenja i bez razgraničenja (bila h.addin wa-la ghaya). Prenosi Ibn Qudāma u Dhamm al-Ta'wīl - str. 20 # 32)

5. Abū al-Fadl al-Tamimi prenosi od Imama Ahmeda ibn Hanbela: "Allah nije subjektom promjene, izmjene, ni granice, bilo prije ili nakon stvaranja Arša." (Ibn Ebi Ya'lā, Tabakat al-Hanābila - 2: 296-297)

6. Kaže Imam Ibn Dževzi Hanbeli, rahimehullah, u knjizi "Def'u šubhe et-tešbih": "Primjetio sam kod nekih iz našega mezheba (hanbelijskog) govore o akaidu (usuliddinu) ono što nije ispravno. Trojica od njih: Ebu Abdillah bn Hamid, Kadi Ebu Ja'la, i Ibn ez-Zaguni napisali su djela kojima su ukaljali hanbelijski mezheb, i vidio sam da su se spustili na nivou običnih ljudi i tumače sifate shodno tjelesnih čula, pa su čuli da da je Allah, dž.š., stvorio Adema po svom suretu ('ala suretihi) pa su mu pripisali lik i lice dodatno Njegovom Zatu. Također, na taj način mu pripisuju dva oka, usta, dvije usnice, zube (kutnjake), dvije ruke i prste, dlan, mali prst, palac, grudi, but, dvije potkoljenice i dvije noge i rekli: nismo čuli za glavu.

....Onda su potvrdili da su ovo sifati i kažu: Tumačimo ih prema vanjskom značenju!!! O čudna li čuda!!! pa zar nije vanjsko značenje riječi "istiva" sjedenje, ili riječi nuzul (spuštanje) premještanje s mjesta na mjesto." (Imam Ibn Dževzi Hanbeli, rhm, u knjizi "Def'u šubhe et-tešbih)

161 views

Recent Posts

See All
bottom of page