Ebu Osman, radijallahu anh, prenosi:
„Jednog dana nam je Selman predvodio namaz. Potom je ustao i otišao do jedne grane jednog sasušenog stabla, koju je prodrmao. S nje je opalo lišće. Zatim je upitao:
- Znate li zbog čega sam ovo učinio?
Prisutni na to rekoše:
- Ne, ne znamo.
Na to Selman reče:
- Jednog dana, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nam je predvodio namaz. Zatim je ustao i otišao do grane jednog sasušenog stabla, te ju je zatresao. S nje je opalo lišće. Nakon toga je kazao:
'Kada čovjek uzme abdest i uljepša ga, pa potom klanja, i uljepša svoj namaz, s njega opadnu grijesi kao što opadne lišće s ovog stabla.'"
Taberani, El-Mu‘džemu ’l-kebir, 3/582 (br. 6029). Vidi i: Ahmed b. Hanbel, El-Musned, 39/111 (br. 23707).