Nakon što je napisao mevlud u kojem iskaza poštovanje prema hazreti Fatimi, Sejfullah Proho je usnio ovaj san:
"Ja, pišući je, prevalio sam jednu večer čudo, preko pola noći. Pošto legoh da malo zaspem, još ne zavedavši se u duboki san, da Bog na dobar hajr okrene!, ukaza mi se jedna divna palača s velikim prozorima, od kojih na jednome stajaše jedno milostivo žensko u lijepoj, prostranoj i do tala dugoj haljini, koje odmah poznadoh da je to milosrdna hazreti Fatima, r.a. Kao da mi je bila otprije lično poznata. Gledaše u mene veoma veselim i osmjehnutim licem, kao da mi na srcu zahvaljuje na mome radu. Ja se jako zastidjeh od te najhajirnije i najodličnije žene i od stida oborih oči preda se. U tom momentu ja se probudih.
Do malo vremena otišao sam u svoje rodno mjesto Konjic, pa mi poče moj brat pripovjedati da je usnio, kako sam ja umro i da me nosi hazreti Pejgamber, alejhisselam, s mnogim njemu nepoznatim hodžama u velikim ahmedijama, među kojima bijaše i naš brat, pobožni rahmetli Abdulah u tolikoj visini rasta, da mu je ahmedija prošla mimo sve visoke voćke, između kojih se nosaše moja dženaza. Rahmetullahi ‘alejhi!"
Ovo je samo dio iz mevluda Sejfullaha Prohe:
Od svih kćera nju voljaše najviše,
Jer od sviju ona bolja bijaše:
Gorljivo je volila pejgambera,
Ne mogaše bez njeg imat mira.
Sve slušaše šta pejgamber govori,
Pa bijaše vrlo znana u vjeri.
Ona bijaše i pobožna odviše,
Danom, noću, sve ibdete činjaše.
Ne propusti nikad živa svoj namaz
Dragom Bogu mnogo činjaše nijaz
Il’ će hodit, il’ sjedit, ili leć,
Zikrullahom bavljaše se k'o meleć.
Knjiga: Sejfullah Proho - hercegovački biser
Uredili: Fatima Tinjak i Muharem Omerdić