Prenosi se da je neki od pobožnjaka želio od Uzvišenog Gospodara da mu predoči Iblisa, da ga vidi. Neki su mu govorili da od Allaha traži afijet, pa je odbio. Uzvišeni mu je Allah pokazao Iblisa, pa ga je taj pobožnjak poželio udariti. Iblis mu se tada obrati:
„Kada ne bih znao da ćeš živjeti stotinu godina, usmrtio bih te.“
Pobožnjaka su zanijele te riječi, te u sebi izusti:
„Uh, naživjet ću se dugo, pa tako ću moći svašta činiti, a zatim i da se pokajem.“
Nakon toga je zapao u grijehe i napustio ibadet, te je stradao.
U ovome je kazivanju pouka i upozorenje ljudima. Čovjek ne bi trebao slijediti misao koju on lično smatra ispravnom. Istovremeno se upozorava i na dugoročno nadanje, jer to predstavlja golemu nevolju i tešku bolest. Istinu je rekao ko je kazao:
Ako budeš zadovoljan, nefsu, sa neophodnim
Osjećaćeš se vječno slobodnim
Ne budi pohlepan i ne žudi
Za onim što imaju drugi ljudi
Slijedeći želje, mnogi su stradali ljudi.
No, ako se predaš i prepustiš sve svoje Uzvišenom Allahu, i zamoliš Ga da za tebe izabere ono u čemu ti je dobrobit, onda ćeš zaista i postići samo ono što je hair i dobro.
Uzvišeni Allah iznosi slučaj jednog dobrog roba koji je rekao:
„Tada će te se sigurno mojih riječi sjetiti! A ja Allahu prepuštam svoj slučaj; Allah, uistinu, robove svoje vidi. I Allah ga je sačuvao nevolje koju su mu oni snovali, a faraonove ljude zla kob zadesi.“
(El-Mu'min, 44-45.)
Zar ne vidiš kako je njegovo prepuštanje (tefvid) Allahu osiguralo sačuvanost od zle kobi, pomoć protiv neprijatelja i dostizanje željenoga. O ovome dobro razmisli!
(Ebu Hamid Muhammed el-Gazali, Stazama dobrih i pobožnih)