Dokazi u mezhebu imama ehli sunnet ve-l-džemata el-Eš'arija i el-Maturidija se sa aspekta utvrđenosti dijele na kategoričke razumske, hipotetičke razumske, kategoričke tradicijske (mutevatir) i hipotetičke tradicijske (ahad) dokaze. Između kategoričkih razumskih i kategoričkih tradicijskih dokaza nije moguća oprečnost. Prividna oprečnost između takve vrste dokaza otklanja se procesom te'vila tj. iznalaženja u jeziku upotrebljivog metaforičkog značenja spornog izraza, a koje je u skladu sa nevdosmislenim kategoričkim dokazima.
Ukoliko dođe do oprečnosti između kategoričkog i hipotetičkog onda se uzima kategorički, a odbacuje hipotetički, bez obzira o kojoj vrsti dokaza je riječ (razum ili predaja).
Nepoznavanje stepena dokaza, i, uopšteno, nepoznavanje pravila o postizanju znanja, dovelo je jednu grupu ljudi do mišljenja da "ešarije daju prednost razumu nad objavom".
Ovo je najvjerovatniji uzrok ovakvih njihovih neutemeljenih izjava. Drugi mogući uzrok je svjesno i namjerno laganje o ešarijama i maturidijama kako bi se ljudi odvratili od ispravnog islamskog vjerovanja.
O odnosu između razumskih i tradicijskih dokaza je govorio imam Fahruddin er-Razi koji kaže:
"Trideset i prvo poglavlje
Ako razumski dokazi budu oprečni bukvalnim značenjima tradicijskih dokaza, kakav će biti njihov odnos?
„Znaj da, ako kategorički razumski dokaz utvrdi nešto, a zatim pronađemo tradicijske dokaze iz čijih se bukvalnih značenja osjeća suprotnost toga, onda je situacija jedna od četiri:
1- Ili će se potvrditi istinitost onoga što je rezultat razuma i onoga što je rezultat tradicijskog dokaza pa će to iziskivati potvrđivanje istinitosti dvije oprečnosti, a to je nemoguće
2 - Ili će se utvrditi neistinost oboje, a i to je nemoguće
3 - Ili će se potvrditi bukvalno značenje tradicijskih dokaza, a poreći istinitost razumske činjenice, a i to je neispravno jer ne možemo znati ispravnost tradicijskih bukvalnih dokaza osim uz razumsku spoznaju potvrde Stvoritelja i Njegovih svojstava, način ukazivanja mu'džize na iskrenost Poslanika, a.s., i pojavu mu'džiza Muhammeda, a.s. Ukoliko dozvolimo prigovor na kategoričke razumske dokaze onda će razum biti pod optužbom, neprihvatljiv. Ako je tako, onda će on biti neprihvatljiv i u ovim osnovama, a ako ne potvrdimo ove osnove onda će tradicijski dokazi izaći iz okvira korisnosti. Time se utvrđuje da prigovor zbog potvrđivanja tradicije vodi prigovoru i razumu i tradiciji, a to je neispravno.
4 - Ako su nemoguće prethodne mogućnosti onda nam ostaje da shodno kategoričkim razumskim dokazima potvrdimo da se za ove tradicijske indikacije kaže ili da su neispravne ili da su ispravne ali se njima ne želi njihovo bukvalno značenje. Zatim, ako dozvolimo te'vil - metaforičko tumačenje, onda ćemo pristupiti detaljnom navođenju tih tumačenja, a ako ne dozvolimo te'vil onda ćemo znanje o njima prepustiti Allahu, dž.š. Ovo je opšte pravilo na koje se vraćamo kod svih mutešabiha. A Allah, dž.š., daje uspjeh kome On hoće."
(Fahruddin er-Razi, Esasu takdis, str. 130., Daru-l-Kitab)
Priredio: Sami ef. Džeko