(Rasprave u ilmu-l-kelamu, u okviru priprema za prve časove akaida u novoj školskoj godini u našoj Zenska Medresa u Tutinu )
Nema sumnje da je kompletan akaid obaveza obveznika - mukellefa. Međutim, on u početku nije obavezan izjašnjavanjem o njemu u potpunosti već mu je obaveza samo da izgovori šehadet. Ukoliko se pojavi potreba za tim obaveza mu je da se izjasni i o ostalom, ne u potpunosti, već da se izjasni u onome što ukazuje na njegovo vjerovanje.
Ono na čemu je većina učenjaka, od kojih su imam Malik i imam el-Eš'ari, r.a., je da je prva obaveza mukellefa znanje o Allahu, Poslaniku i Njegovoj vjeri, odnosno znanje o onome što Mu je obaveza izvršavati, šta Mu je dozvoljeno pripisati, i šta Mu je nemoguće. Isto tako je i u vezi onoga što se tiče Poslanika, alejhi-s-selam, i vjere. Obaveza na koju se ovdje ukazuje je znanje o Allahovim obaveznim svojstvima poput Moći, i odnosa poput potvrđenosti Moći Njemu Uzvišenom.
Neki učenjaci kažu: Prva obaveza je promišljanje, a neki drugi da je to namjera za promišljanjem, dok treći govore da je to prvi dio promišljanja.
Nemoj misliti da su ova razilaženja stvarna razilaženja koja se dešavaju među učenjacima pa da poslije toga kažeš: Ako je ovako veliko razilaženje u prvoj obavezi kako je tek onda u ostatku akaida? Kakvo je tek u fikhu? Pa da te to navede na omalovažavanje učenjaka, a zatim na zabludu i propast ili osamostaljivanje neispravnim shvatanjima i manjkavim razumom. Odnosno, da te to navede na tebe samog, nedoraslog za zalaženje u ova pitanja.
Sva ova razilaženja su u stvarnosti putevi ka istom cilju kojim se jača nauka o tevhidu u dušama ljudi, razilaženja koja su samo formalnog karaktera.
- Onaj koji kaže da je prva obaveza izgovaranje šehadeta on pod time misli da je nemoguća zabrana krvi nevjernika i njegovo tretiranje kao muslimana osim ako izgovori šehadet. To je prva stvar koju čovjek mora da uradi da bi oglasio svoju čistoću od kufra i ulazak u islam.
- Onaj koji kaže da je prva obaveza znanje o Allahu, Poslaniku i vjeri pod time misli da nije moguće izgovoriti riječi šehadeta na način koji je priznat kod Uzvišenog Allaha osim ukoliko zna, pa makar i uopšteno, za ovo što smo spomenuli, kako bi time njegovo izgovaranje riječi tevhida sa znanjem o njihovoj sadržini bilo ispravno, a time bilo ispravno i samo njegovo vjerovanje.
- Onaj koji kaže da je prva obaveza promišljanje pod time misli da je čovjeku obično nemoguće da dođe do istine osim kroz promišljanje i promatranje, pa makar na uopšten način. Kada razmišlja čovjek dolazi do znanja i onda izgovara riječi tevhida. A i zato što je promišljanje na putu dokazivanja istine obaveza.
- Onaj koji kaže da je prva obaveza namjera za promišljanjem pod tim misli da čovjek u suštini ne može promišljati osim ukoliko to ne namjerava i ne želi. Time oni uzroku daju status rezultata.
- Isto tako je i sa onim koji kaže da je prva obaveza prvi dio promišljanja jer je promišljanje sastavljeno iz međusobno uređenih dijelova, a nije moguće započeti sa drugim dijelom promišljanja osim nakon upotpunjenja njegovog prvog dijela.
Na osnovu ovoga vidimo da je veliki broj govora učenjaka šerijata koji su po spoljašnjosti nespojivi i kontradiktorni, ustvari u suštini jednak i međusobno se dopunjuje. Samo uobražena neznalica ima loše mišljenje o učenjacima pa njihove idžtihade uzima za razlog umanjivanja njihovih stepena, a zatim za razlog napada na njihove stavove i opredeljenja. Sve to je zato što on ne razumije suštinu pitanja, ne shvata ga, već se samo povodi za svojim manjkavim znanjem, tvrdeći nakon toga da je razlog ovih njihovih razilaženja filozofija, potvrđujući tako, ustvari, da on ne poznaje filozofiju, ne poznaje sitne razlike među ulemom i da, čak štaviše, nije dorastao njihovim govorima, Allah im se smilovao.
(Fude, Seid, Buhusun fi ilmi-l-kelam, str. 10-11., Daru-r-Razi, Prvo izdanje, 2004. g.)
Priredio: Sami ef. Džeko