Imam Fahru-d-din er-Razi, jedan od najvećih mutekellima, mufessira i filozofa u historiji islama, ušao je u jednu džamiju u Semerkandu kako bi obavio namaz. Tamo je sjedio jedan šejh koji je pogrešno tumačio jednu njegovu knjigu. Imam er-Razi ga je ispravio i to je naljutilo tog šejha pa je zatražio da vode javnu raspravu i da mu se prije toga, taj, za njega neznanac, predstavi. Imam Fahru-d-din er-Razi je onda rekao: "Muhammed b. Omer er-Razi, autor te knjige koju komentarišeš!" Rasprava je završena.
Ovakvo stanje, nažalost, prisutno je i u našem vremenu. Pojedini "šejhovi" ili čak i učenici komentarišu knjige i riječi uleme na svoj način, ne obazirući se na komentare autora tih knjiga ili njihovih učenika.
Tako na primjer možete čuti da se "imam el-Eš'ari pokajao pred kraj svog života" iako o tom "pokajanju" niko od njegovih učenika ne zna apsolutno ništa, ili da se imam el-Gazali "pokajao od svog vjerovanja" iako o tom pokajanju niko od njegovih učenika ne zna apsolutno ništa. Još jedan primjer je imam Ibn Ebi-Zejd el-Kajrevani el-Eš'ari od kojeg pojedini prenose tumačenje istivaa uzvisivanjem, pa ga protumače kao prostorno uzvisivanje, iako njegov učenik Mekki b. Ebi-Talib prenosi od njega da je za njega to "uzvisivanje svojom moći" tj.pokazivanje svoje moći čak i nad tim najvećim stvorenjem zvanim Arš.
Ne tumači ti moje riječi! Pusti mene da kažem šta moje riječi znače!
Priredio: Sami ef. Džeko