Ja'kub, a.s., s melekom smrti bijaše kao pobratim. On ga posjeti i Ja'kub, a.s., ga upita:
- Meleku smrti, jesi li došao u posjetu, ili si došao da mi uzmeš ruh moj?
Melek smrti mu odgvori da ga je došao posjetiti, pa ga na to Ja'kub, a.s., upita:
- Da te onda upitam za jednu potrebu?
Melek smrti ga upita o kakvoj se potrebi radi pa mu Ja'kub, a.s., reče:
- Da me podučiš kad će mi se približiti edžel / trenutak preseljenja s dunjaluka, i kad ćeš mi uzeti moj ruh.
Melek smrti odgovori da je uredu to što pita i dodade:
- Poslat ću ti dva izaslanika, ili čak i tri!
Kada dođe čas preseljenja Ja'kubu, a.s., s ovoga svijeta, melek mu dođe. Ja'kub, a.s., ga upita:
- Da li si mi došao u posjetu, ili si došao da mi uzmeš ruh?
Melek smrti odgovori da mu je došao uzeti ruh, pa mu Ja'kub, a.s., reče:
- Pa zar nisi rekao da ćeš mi poslati dva, ili čak i tri izaslanika?
Melek smrti mu odgovori:
- Već jesam! Zar ti nije kosa obijeljela nakon što je crna bila? Zar ti nije oslabljelo tijelo nakon što je bilo snažno? Zar ti se nije povilo tijelo i zgurilo nakon što si bio prav i vitak? To su, Ja'kube, moji izaslanici koje šaljem potomcima Adema, a.s., prije nego ih usmrtim!”
Prođoše dani i godine, a kod mene samo grijesi ostaše. Dođe vijesnik smrti, a srce u gafletu bijaše. Blagodati na dunjaluku te samo zavode. Da ćeš vječno na dunjaluku živjeti puste su želje koje te u zabludu odvode.
(Imam Gazali, r.a., Srčana otkrovenja)