Često smo u dilemi; da li su Allahove blagodati prema nama „istidrādž“, kojim On Uzvišeni postepeno vodi u propast Svoje neprijatelje. Naime, svjedoci smo da Uzvišeni Allah daruje Svoje blagodati onima koji ne vjeruju u Njega i koji čine velike grijehe, javno i tajno, ali, ipak, žive udobno, uživajući u Njegovim blagodatima. Varaju Allaha i vjernike, ali su ipak uspješni u svojoj karijeri...
Uzvišeni kaže:
وَالَّذِينَ كَذَّبُوا بِآيَاتِنَا سَنَسْتَدْرِجُهُم مِّنْ حَيْثُ لَا يَعْلَمُونَ وَأُمْلِي لَهُمْ إِنَّ كَيْدِي مَتِينٌ
„A one koji Naše riječi poriču Mi ćemo malo po malo, a da oni neće ni znati, u propast voditi; i davaću im
vremena, obmana Moja doista je trajna (čvrsta).“ (El-A'raf, 182-183)
Njegove riječi: „Mi ćemo ih malo po malo, a da oni neće ni znati, u propast voditi“, Dahhak tumači ovako: „Kada god urade novi grijeh prema Nama, Mi ćemo im davati novu blagodat.“
Sufjan Es-Sevri kaže: „Pružit ćemo im blagodati i učiniti da zaborave zahvaljivati Allahu.“
Njegove riječi: „...obmana Moja je doista čvrsta“, Ibn Abbas tumači i kaže: „zamka Moja je doista jaka“. (Tefsir El-Begavi)
Prenosi se od Ukbeta ibn Amira, radijallahu anhu, da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:
„Kada vidite da Allah, azze ve dželle, daje robu od dunjaluka ono što on voli, iako Mu rob griješi i suprotstavlja se, to je, uistinu, istidrādž!“
Potom je proučio ajet: „I kada bi zaboravili ono čime su opominjani, Mi bismo im kapije svega otvorili; a kad bi se onome što im je dato obradovali, iznenada bismo ih kaznili i oni bi odjednom svaku nadu izgubili!“ (El-En'am, 44) Hadis bilježi Imam Ahmed.
Kaže Hafiz Alijju-l-Kārī, rahimehullah: „Istidrādž je Allahova – neka je uzvišen On! – zamka... Njegove riječi: „... a kad bi se onome što im je dato obradovali, iznenada bi ih kaznili...“, znače: „Kada bi se obradovali onome što im je dato od bogatstva, položaja, tjelesnog zdravlja, dugog života; iznenada bi im došla smrt ili kazna...“ (Alijju-l-Kārī, Mirkātu-l-mefātīh, IX, 395-396.)
a. Istidrādž za nevjernike
Kaže Uzvišeni: „Neka nikako ne misle nevjernici da je dobro za njih to što im dajemo dug život. Mi im ga dajemo samo zato da što više ogreznu u grijehu; njih čeka sramna patnja.“ (Ali Imran, 178) „Neka te nikako ne obmanjuje to što nevjernici po raznim zemljama putuju: kratko uživanje, a poslije - Džehennem će biti mjesto gdje će boraviti, a užasno je to prebivalište!“ (Ali Imran, 196-197) „Zato nevjernicima još vremena dadni, još koji trenutak ih ostavi!“ (Et-Tarik, 17)
b. Istidrādž za silnike (zulumćare, nepravednike)
Kaže Uzvišeni: „A ti nikako ne misli da Allah ne motri na ono što rade silnici! On im samo pušta do Dana kada će im oči ostati otvorene.“ (Ibrahim, 42) „I koliko je bilo naselja čiji su žitelji bili nepravedni, kojima sam Ja kaznu odlagao, da bih ih najzad, kaznio! A Meni se sve vraća.“ (El-Hadž, 48)
Ebu Musa El-Eš'ari, radijallahu anhu, prenosi da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Allah silniku daje vremena dok ga ne kazni, a kada ga kazni, više ga ne pušta!“ Potom je proučio ovaj ajet: „Eto, tako Gospodar tvoj kažnjava kad kažnjava sela i gradove koji su nasilje činili. Kažnjavanje Njegovo je zaista bolno i strašno.“ (Hud, 102) Hadis bilježe Buharija i Muslim.
c. Istidrādž za licemjere (munafike)
Govoreći o licemjerima, koji se prikazuju da su vjernici - iako su u suštini nevjernici -, Uzvišeni Allah kaže Svom Poslaniku i svakom njegovom sljedbeniku: „Neka te ne oduševljavaju bogatstva njihova, a ni djeca njihova! Allah hoće da ih njima kazni na ovome svijetu i da skončaju kao nevjernici.“ (Et-Tevba, 55)
U komentaru ovog ajeta Es-Sa'dī kaže: „Kazna na ovome svijetu sastoji se od tegobe stjecanja bogatstva, mukotrpnog truda, brige srca i umora tijela.“
Hafiz Ibn Kesir kaže: „Neka nas Allah sačuva toga! Ovo je vrsta istidrādža (zamke) u koji su licemjeri upali.“
Preveo i prilagodio: Abdulaziz Rizvić